Hrvatski premijer Andrej Plenković i izraelski kolega Benjamin Netanyahu dogovorili su prodaju ratnih zrakoplova F-16 iz Izraelskog zrakoplovstva u Hrvatsku, piše Jerusalem Post.
Hrvatska već dulje razmatra planove za kupnju izraelskih mlažnjaka kao zamjenu 12 borbenih zrakoplova Mikoyan MiG-21 do kraja 2020. godine.
Vrijednost posla procjenjuje se na oko 500 milijuna dolara, podložno uvjetima natječaja.
"Dvojica premijera dogovorili su da će nastaviti proces prodaje izraleskih zrakoplova Hrvatskoj, prema uvjetima natječaja. Ovo je još jedan izraz dubokih veza dviju zemalja. Dvojica vođa dogovorila su širenje ekonomskih, sigurnosnih, vodoprivrednih, poljoprivrednih, akademskih i turističkih veza", stoji u priopćenju za medije ureda izraelskog premijera.
Službenu potvrdu hrvatske strane nismo dobili već su nam govorili da je natječaj za kupovinu novih zrakoplova još uvijek u tijeku.
Još uvijek nije jasno o kojim je točno zrakoplovima riječ zato što je inicijalna ponuda sadržavala gotovo četrdeset godina stare F-16 A/B američke proizvodnje da bi Izraelci, nakon što je Saab poslao iznimno konkurentnu ponudu modernih Gripena. Prema pisanju Jerusalem Posta, Izrael bi ponudio i nekoliko modernijih F-16 C/D koji su još uvijek u aktivnoj upotrebi u izraelskoj vojsci.
Međutim, čak ni ti moderniji zrakoplovi nisu više u "cvijetu mladosti". Riječ je o zrakoplovima isporučenima početkom devedesetih godina u sklopu Peace Marble III operacije modernizacije izraelske vojske.
U međuvremenu su svi ti zrakoplovi ekstenzivno modificirani pa tako jednosjedi F16C koriste jako puno izraelske elektronike, za razliku od standardnih, Lockheedovim sustavima opremljenih, američkih F16C. Koliko su opsežne modifikacije najbolje pokazuje maksimalna težina zrakoplova pri polijetanju. Američke varijante teške su oko 19 tona dok je izraelska varijanta nekoliko tona teža, pa tako neki izvori navode da je riječ o dvije i pol tone dok drugi izvori kažu da je riječ o gotovo pet tona.
Naravno, mnoštvo detalja nije poznato, ali je zanimljivo za primijetiti da je hrvatski ministar obrane Damir Krstičević nedavno bio u posjeti Izraelu, a nedugo nakon toga je izraelska delegacija posjetila Zagreb.
Prosječno vrijeme zamjene nekog borbenog sustava je između pet i sedam godina što znači da bi ti izraelski lovci, jednom kad bi ušli u punu upotrebu u hrvatskom zračnom prostoru, bili stari tridesetak godina. Nadalje, hrvatsko ratno zrakoplovstvo nije prilagođeno za korištenje takvih zrakoplova pa tako ne postoje piloti obučeni za upravljanje, ne postoje tehničari obučeni za održavanje, a ne postoje ni piste prilagođene tim zrakoplovima. Sve to bi se moralo riješiti u idućih nekoliko godina što značajno podiže troškove korištenja već ocvalih zrakoplova. Istina, F16 neće se tako skoro povući iz upotrebe, ponajviše zato što F35 nije ni približno tako moćna i svestrana letjelica kako se očekivalo i već godinama kasni, ali bit je da američko zrakoplovstvo koristi znatno modernije i znatno novije zrakoplove.
Samo usporedbe radi, negdje u isto vrijeme kad i Izraelci, američki centri za obuku nabavili su nekoliko ekvivalentnih zrakoplova, iako znatno manje modificiranih. Bilo je to krajem osamdesetih godina, a samo sedam godina kasnije, sredinom devedesetih, su umirovljeni i završili su u skladištima, a jedan je otišao u muzej. Zrakoplovi za obuku korišteni su puno češće nego operativni zrakoplovi i samim time im je rok upotrebe znatno kraći, ali i s time treba računati. Na nečem se hrvatski piloti moraju učiti zanatu, ali i održavati stečene vještine. Eventualno kupljenim zrakoplovima bi trenažni letovi značajno skratili vijek trajanja.
Drugi najveći konkurent izraelskim zrakoplovima je su švedski Gripeni koji bi koštali u startu nešto više, vjerojatno i nekoliko puta više, a barata se brojkama od oko 70 milijuna eura. Riječ je o zrakoplovima novije proizvodnje koje bi vjerojatno bilo lakše uklopiti u postojeću strukturu hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Budući su zrakoplovi praktički novi za očekivati je da bi troškovi održava u neko dogledno vrijeme bili niži, a pojavile su se informacije da su Šveđani voljni ustupiti i nekoliko rabljenih Gripena na kojima bi se hrvatski piloti mogli obučavati, ali i koristiti za kontrolu zračnog prostora do isporuke ugovorenih letjelica.
Trenutačno najveći strah u nekim krugovima je da bi hrvatski političari se mogli odlučiti za Machiavellijanski pristup i nabaviti jeftinije i starije zrakoplove koji bi nekoliko godina kasnije mogli završiti na starom željezu zato što oni neće snositi posljedice tih odluka.
