Europski su ga mediji najčešće nazivali 'autentičnim radničkim herojem koji se suprotstavio autoritarnom režimu' koji je, podsjetimo, bio mnogo gori no ono što smo mi imali s Josipom Brozom.
Vrijeme je, kao i u svemu u životu, jasno pokazalo da je i 'veći od života' heroj imao svoje mane, loše strane, izdaje, političke trgovine i pogreške, no ne smije se zaboraviti da je ovaj električar iz Gdanjska bio motor promjene svoje zemlje.
Čak i Wałęsa, prema PiS-u, pripada nepodobnim bivšim političkim elitama.
Ono što Gdula naziva "moralnom dominacijom nad najranjivijima" zapravo u praksi znači da topla poljska solidarnost ipak nije rezervirana za sve. Moralna nadmoć nad onima koji se po svim kriterijima ne uklapaju savršeno u tkivo nacionalnog tijela na svojevrstan način hrani "nadmoćne".
Stare elite koje su "služile" vanjskim interesima, oni koji pate od socijalnih patologija (kriminalci, alkoholičari, mentalno oboljeli) i stranci, a u tome su na prvom mjestu izbjeglice, nisu pretplaćeni na dozu poljske "solidarnosti".
Upravo su izbjeglice PiS-u poslužile kao odskočni mehanizam da 2015. u glasačima izazovu osjećaj moći nad slabijom grupom koja je okarakterizirana kao "drugačija" i "moralno okljaštrena prijetnja".
Naime izbjeglice su, kaže PiS i slaže se mnogo građana, zapravo ekonomski migranti u potrazi za bogaćenjem te muškarci koji "umjesto da se bore za svoje domove nama donose svoja vjerska uvjerenja". Za njih nema davanja iz Family 500+ programa, nema pokušaja da ih se integrira u ekonomiju i društvo.
Zašto je Gdula to nazvao "novi autoritarizam"?
Zato što, piše Political Critique, za razliku od tradicionalnih diktatura PiS barem prividno koristi alate demokracije (i slobodne volje i izbora građana) - poput potpore u ograničavanju rada sudova, donošenja odluka stranke koje krše Ustav, a sve uz "solidarnost" kao osnovnu emanaciju volje naroda čak i onda kada se želi protegnuti nad vladavinu prava i demokratskih procesa. U isto vrijeme, i zato izraz "autoritarizam", srž "projekta" je dominacija svake vrste nad onima koji su slabi i nezaštićeni, nad manjinama i strancima te onima nepoželjnima iz starih "sustava" - ta dominacija daje im osjećaj moći i smisla.
Gdula kaže da PiS zapravo nema pravu prijetnju. Nema šanse niti političke atmosfere u kojima bi dobre rezultate ostvarila bilo koja stranka koja nalikuje ili "vuče" na nekadašnje elite, a i ideja jednog "mekšeg" PiS-a je, zapravo, nerealna. Predsjednik Duda ionako dolazi iz tolerantnije struje PiS-ovaca, kaže Gdula, i nije se pokazao kao dovoljno snažan da "povede" zemlju u manje sukoba s EU.
"Čak niti silni prosvjedi i nezadovoljstvo ekonomijom mladih i starih ne može mobilizirati građane dovoljno da se izgradi alternativa u obliku političke stranke ili pokreta", kaže Gdula.
Desetljeće nakon što je Poljska ušla u EU povećao se životni standard i zemlja se modernizirala ali su očekivanja, nade i apetiti bili veći. Državnom je aparatu bilo jako teško pratiti te potrebe.
Poljsko "Da, mi to možemo!" Jarosława Kaczyńskog je reakcija upravo na to da država treba Poljacima pokazati sve što može i sve što je sposobna, a ne samo obrnuto - radikalni pokazatelj toga je i vjera i želja u neograničen (Ustavom) mandat parlamentarne većine - ideja koju, ipak, podržava manjina građana Poljske.
Gdula, piše Political Critique, Poljsku vidi kao mjesto gdje se neprekidno odigrava bitka za budućnost - mjesto koje će Poljska zauzimati u Europi budućnosti, budućnost i vrijednost pluralizma u društvu, budućnost ženskih prava... Nova sila neće se, kaže, nužno roditi na suprotnom polu, na ljevici.
To će vjerojatno, kaže sociolog, biti netko tko je u stanju "zakuhati jednako jaku političku dramu", i Poljacima ponuditi novu viziju dobrog života u skladu sa željama, nadama i htijenjima jednog naroda.
