"Dozlogrdilo mu je što su svi oni koji su ubijali na slobodi i što su se svi oko njega obogatili, a sada peru ruke od svega. Smatra kako su ga iskoristili, a mnogima je davao i šakom i kapom. Strahuje i da bi ga netko od njih mogao umiješati u ubojstvo Ćuruvije. Da se nije javio sam, oni bi njega optužili. Pitao se što ima od šutnje, osim troškova, čak i zdravstvenih, pa je odlučio progovoriti. Pobjesnio je i rekao što zna. Mnogi se boje njegovog svjedočenja, jer on mnogo zna i ima za reći" rekao je jedan njegov prijatelj u razgovoru za Svet.
Osuđen na maksimalnu kaznu zatvora zbog zavjere protiv države i kriminalnih aktivnosti, sigurno svjestan kako iz zatvora neće izaći, i dalje je uključen u aktualna politička i društvena zbivanja, posebno ono što se događa na Kosovu. Poslao je službeno priopćenje u kojem je rekao kako bi "da je na slobodi u roku od 24 sata okupio bi članove JSO i u roku od 48 sati Kosovo bi bilo naše, a onda bi se vratio u zatvor gdje sam s ponosom i ušao. Pustite me na ta četiri dana", pisao je Legija.
Legijin život obilježilo je loše društvo i odrastanje s kriminalom. Iz zemlje je bježao nakon što je sudjelovao u pljački u Novom Beogradu, a zahvaljujući svojim mišićima dobio posao izbacivača u Parizu. Tamo je u jednoj tučnjavi, ubio čovjeka.
Iako je oslobođen optužbi za ubojstvo prijetila mu je deportacija i zatvor u Jugoslaviji, pa se odlučuje priključiti Legiji stranaca. O njegovom boravku u Legiji ne zna se puno, pa se tako ni ne zna koliko točno godina je proveo radeći u ovoj specijalnoj jedinici. Podaci o povratku U Srbiju variraju, od 91. do 92. godine kada se po nekim informacijama na poziv strica, Mihajla Mileta Ulemeka, "pukovnika" Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, priključio ovoj paravojnoj formaciji.
U Arkanove Tigorve unio je tradiciju obuke iz Legije stranaca, a njegov odnos prema Arkanu opisuju kao mješavinu poštovanja i opčinjenosti likom i djelom. Operativni komandant Tigrova ratuje u istočnoj Slavoniji, Bosni i Hercegovini, itd.
Legija je Arkana slijedio na bojištu ali i u njegovim raznim poslovnim pothvatima, pa je tako sredinom devedesetih u Beogradu otvorio i disko klub Zombi. Nakon rata postao je zamjenik komandanta Jedinice za specijalne operacije a ubrzo i njezin šef. Jedinicu je vodio i na Kosovu 1998./1999. godine.
Zbog svojih "uspjeha" postao je vrijedan čovjek i za političare na vlasti. Kad je postao svjestan da Miloševićev režim neće opstati, počeo je pregovore sa Zoranom Đinđićem. Susreli su se 2000. godine gotovo na istom mjestu gdje je dvije godine nakon toga Đinđić ubijen. U to su vrijeme članovi Jedince uživali poštovanje javnosti i vlasti.
No, mnogobrojne istrage o ratnim zločinima i profesionalnim ubojstvima, koje su se počele provoditi, vodile su do Legije. Krenule su i najave kako Jedincu očekuje transformacija. Nakon Arkanovog ubojstva, Legija je stekao nove prijatelje Dušana Spasojevića Duću, Mileta Lukovića Kuma i ostalu družinu iz zemunskog i surčinskog klana. Tada započinje nova era djelovanja Jedinice koja je bila izvan kontrole i odgovarala samo Legiji. Ubojstva, otmice, droga, samo su dio njihovog interesa , a u to vrijeme i sam je Legija počeo raditi ispade po kafićima i diskotekama.
Uz alkohol, droge i organizirani kriminal Legija je zapalio diskoteku u Kuli i zaradio suspenziju, a nakon pucnjave na rođendanu Svetlane Cece Ražnatović u klubu Stupica i trodnevnog pritvora napušta Jedinicu i odlazi u mirovinu.
No nije se smirio a zahvaljujući širokom krugu poznanika od političke vlasti do biznismena i mafijaša, te podršci koju i dalje uživa od članova Jedinice, sa četom tjelohranitelja i u BMW-u krstario je Beogradom. Bio je nedodirljiv, barem je tako mislio.
Za vrijeme suđenja za ubojstvo četvero dužnosnika SPO-a, u kojem je Legija bio svjedok, odigrala se pobuna. Povod je bio sudjelovanje Jedinice u hapšenju braće Banović po zahtjevu Haškog suda. Jedinica je krajem 2001. godine transformirana i stavljena pod direktnu ingerenciju ministra unutrašnjih poslova, odnosno Vlade Republike Srbije i pod komandu načelnika Resora javne sigurnosti, general-pukovnika Sretena Lukića.
Legija je nastavio i dalje s kriminalom, ubojstvima, prijetnjama, ucjenama i ostalim zločinima, što je dovelo do toga da je Đinđiću Legija postao glavni neprijatelj. Surov, sirov i okrutan, no natprosječno inteligentan i sposoban, kako su govorili oni kojisu ga znali, bio je zvijer, koja je noći koristila za ispucavanja, a danju bila sasvim miran čovjek.
Među njegovim moćnim prijateljima je i Vojislav Šešelj, koji je prilikom smrti Legijine majke napisao posljednji pozdrav Nataliji Ulemek, dugogodišnjoj članici Srpske radikalne stranke, pišu srbijanski mediji.
"Posljednji pozdrav istaknutom dugogodišnjem članu Srpske Radikalne stranke Nataliji Ulemek, majci mog velikog prijatelja, pukovnika Milorad Ulemeka Legije... Vojislav Šešelj", stoji u objavi.
Zloglasna Jedinica za specijalne operacije Resora državne sigurnosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije okupljala je najopremljenije, najobučenije i najokrutnije kriminalce koje je Balkan ikad vidio. Njihovi pripadnici uz osude za ubojstvo premijera Zorana Đinđića, osuđeni su i za druge brojne stravične zločine. Njihova zločinačka povijest započela je u Kninu i Erdutu. Osnivači su bili Dragan Vasiljković, poznatiji pod nadimkom Kapetan Dragan i Željko Ražnatović Arkan.
