Kad je prije nekoliko dana Davor Bernardić objavio da će pjesma Vice Vukova 'Tvoja zemlja' biti nova SDP-ova himna, oglasio se kompozitor Alfi Kabiljo. Njegova pjesma, koju je Vice Vukov prvi put otpjevao na Zagrebačkom festivalu davne 1971. godine, kako kaže Kabiljo, nekoliko se puta trebala koristiti u predizbornim kampanjama hrvatskih političkih stranaka.
- Pitali su me već i HNS i HDZ i SDP, nudili novac, ali nikad nisam pristao. A za službenu himnu neka raspišu natječaj ili neka pozovu prominentne autore. Ja sam autor himne Grada Šibenika. Već sam rekao – pjesma 'Tvoja zemlja' nikad nije pripadala politici, niti joj je tamo mjesto. Nakon što je otpjevao tu pjesmu na Zagrebačkom festivalu, Vice Vukov pobjegao iz zemlje, da ne bi završio u zatvoru. Inače, beogradski tisak proizveo je histeriju i počeli su pisati da je to nacionalistička pjesma. A to je pjesma koju može pjevati svaki čovjek od Tokija, do Los Angelesa, od Johannesburga do Sidneya. Mogli su ju pjevati i u Srbiji jer je to lijepa pjesma koja govori o ljubavi prema svojoj zemlji. Ona jest domoljubna, ali nije nacionalistička.
Je li vas ikad itko iz SDP-a nazvao i pitao za autorska prava?
- Ne, ja sam tu informaciju saznao iz novina. Ovo je odlična prilika da kažem još nekoliko riječi o tome kako se kod nas ne poštuju autorska prava i kako se korištenje nečije pjesme uzima zdravo za gotovo. Molio bih medije i novinare da prestanu pisati kako je neka pjesma Oliverova ili Josipe Lisac ili Tonyja Cetinskog ili Vanne…
Svaka čast svim tim pjevačima, ali pjesme su napisali kompozitori i pjesme su njihove. Oliveru je puno pjesama napisao moj dragi pokojni prijatelj Zdenko Runjić, Josipa pjeva pjesme mojih dragih prijatelja Karla Metikoša ili Ivice Krajača. Tonyju pjesme piše Miro Buljan, a Vanni Ante Pecotić. Dakle to su pjesme tih autora, a ne pjevača. Za Vicu Vukova su pisali i Pero Gotovac, i Zvonko Špišić i Arsen Dedić i Hrvoje Hegedušić i Stjepan Mihaljinec. Oni, tj. njihovi nasljednici su vlasnici prava na te pjesme, pa sam tako i ja vlasnik prava na pjesmu 'Tvoja zemlja'.
Ipak, ovih dana pjesma 'Tvoja zemlja' može se upravo čuti na televiziji, u reklami za jednu banku. Kako ste na to pristali?
- Nikad nisam dopuštao da se moje pjesme koriste u reklamama iako je bilo mnogo ponuda. I sad sam prvi put na to pristao, ali pod jednim uvjetom, a to je da ta banka bude sponzor moje opere 'Casanova u Istri' koju bih želio da se izvede u HNK Zagreb i mjuzikla 'Madame Hamlet' u Komediji, na što već čekam više od jednog desetljeća, budući da nisam imao pristup zagrebačkim kazališnim kućama.
Mnoge je začudilo kako to da ste odbili SDP, kad je Vice Vukov bio na njihovoj listi kao nezavisni zastupnik.
- Ponavljam – to nema veze sa strankom. Ova pjesma može jedino biti himna Stranke hedonista cijelog svijeta, kojoj sam ja predsjednik. Ali da se vratimo na taj ponižavajući odnos prema autorima i autorskim pravima u Hrvatskoj. Mnogi o tome nemaju blage veze, pa često čujem i razne ministre da na tu temu pričaju nevjerojatne gluposti.
Ti kvaziintelektualci nemaju pojma da Hrvatska ima regulirana autorska prava još od cara Franje Josipa, dakle iz vremena Austro-Ugarske. Edukacija o autorskim pravima u Hrvatskoj je potpuno zanemarena i ne cijeni se rad cijelog tima ljudi koji su stvorili neku pjesmu. Pa, ne pada to s neba, to su mjeseci rada. Tek odnedavno se i kod nas počelo pričati o kreativnoj industriji, a u svijetu je to već desetljećima iznimno važna ekonomska grana u kojoj se okreću milijarde.
Hrvatsko društvo skladatelja je član ECSA-e, europskog udruženja kompozitora i pisaca pjesama koji se trude zaštititi prava autora i naplatiti dio novca od raznih internetskih kanala poput youtubea, deezera, spotifya i ostalih koji zarađuju enorman novac, a autorima dijele mrvice. I uvjeren sam da ćemo uspjeti. Kad govorim o autorskim pravima u Hrvatskoj, vrlo sam aktivan u HDS-u od mladih dana, ali ne toliko zbog sebe, nego da bih zaštitio ceh i da se u Hrvatskoj više izvode djela domaćih autora.
Jeste li kad doživjeli sličnu situaciju s autorskim pravima?
- Jesam. Bilo je to prije dosta godina, kad još današnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije bila na toj funkciji, ali je imala, da tako kažem, neki show u HNK u Varaždinu. Cijeli kazališni orkestar svirao je 'Neka cijeli ovaj svijet' iz mog mjuzikla 'Jalta, Jalta', s ukradenim notama iz kazališta 'Komedija'. Bio je to klasični kriminalni čin jer nisu na to platili prava ZAMP-u, kojem sam povjerio partiture i notni zapis, a to je tek parsto kuna. Ne znam kako si je ravnateljica varaždinskog HNK uopće dopustila da kazalište nije tražilo dozvolu za notni materijal? Nisam htio tada raditi oko toga nikakve skandale jer bi se odmah vjerojatno oglasili antisemitisti i napali me.
Znajući za vaš životopis, kako je uopće 70-ih moglo doći do takve hajke na pjesmu 'Tvoja zemlja' s obzirom da ste iz židovske obitelji i da ste kao dijete završili u ustaškom zatvoru.
- Prošao sam tri ustaška zatvora, kao i moja cijela obitelj. 80 posto njih su ubijeni u logorima. U Jasenovcu su mi ubili 2 sestrične od 2 i 4 god. i bratića od 10. Mogu reći da imam bogatu ustašku karijeru, ali nikad nisam o tome pričao sve dok nije počeo ovaj zločesti revizionizam. Ne moram nikome dokazivati koliko volim Hrvatsku. Mogao sam ostati živjeti u Los Angelesu, nakon što sam tamo skladao glazbu za nekoliko filmova. Mogao sam živjeti i u Španjolskoj i Rio de Janeiru, proputovao sam cijeli svijet jer sam snimao svoju diskografsku i filmsku glazbu. Bilo je to lijepo iskustvo ali sam se uvijek vraćao u Zagreb jer mi je tu najljepše.
Sjećate li se kako je zapravo nastala pjesma 'Tvoja zemlja' i tko je od vas tražio da ju komponirate?
- Kao mladić sam se sprijateljio s Dragom Britvićem. Znali smo se još od Studentskih festivala i on mi je, kad sam se vratio iz vojske i bio bez posla, prvi pomogao. Dao mi je da na radiju vodim emisije o američkim mjuziklima i filmskoj glazbi. Puno smo surađivali i tako sam ga jednog dana nazvao i otpjevušio mu melodiju preko telefona. Zatim sam mu dao note i tonski zapis klavirske interpretacije, a on je napisao tekst i Vice Vukov ju je otpjevao na Zagrebačkom festivalu.
Pjesma je postigla nevjerojatan uspjeh, naročito Hrvatima koji su živjeli u inozemstvu, ali malo njih je znalo tko je autor glazbe. Nije mi to bilo ni važno, budući da sam u životu napisao na tisuće skladbi. Tek nakon 90-ih sam shvatio koliko je to značilo našim ljudima u dijaspori. U Poreču mi je Hrvat iz Kanade zbog te pjesme ljubio ruke, a slično mi se dogodilo i u Slavoniji.
Od 2000. baš i nisu puno izvođena vaša djela u kazalištima. Tek 2010., vaša 'Jalta, Jalta' ponovno je postavljena u Kazalištu Komedija nakon 13 godina, a bivši ravnatelj nije htio u repertoar uvrstiti ni 'Madame Hamlet'.
- To je žalosna priča. Tijekom 90-ih sam komponirao 'Tko pjeva zlo ne misli' i 'Kralj je gol'. Bivši ravnatelj Komedije Niko Pavlović dobio je svojedobno novac od Grada Zagreba da postavi 'Jaltu' s novom, mladom postavom, no to se nikad nije dogodilo, a novac je valjda potrošen za druge predstave. Slično se dogodilo i s mjuziklom 'Kralj je gol' koju je ukinuo nakon 100. izvedbe i uništio svu scenografiju, unatoč fantastičnom uspjehu kod publike. Sve to je dotuklo i mog dragog Vladu Štefančića koji je morao trpjeti sve te nepravde. Jednom je Milan Grgić rekao Pavloviću da nije svjestan što ima – misleći pri tom na nas dvojicu.
Znate, mnogi ravnatelji hrvatskih kazališta ignoriraju i s omalovažavanjem se odnose prema mjuziklu – kazališnoj formi koja se njeguje od New Yorka do Londona tijekom cijelog 20. stoljeća, sve do danas. Dobar mjuzikl nije samo dobra glazba, nego on traži vrhunsku dramaturgiju, za što je Grgić bio svjetski majstor. Tu je bio i izvrsni redatelj Vlado Štefančić i mogli smo napraviti barem još tri vrhunska mjuzikla koji bi privukli publiku. Ali nije bilo neke velike ljubavi između nas i Pavlovića. No, danas to više nije ni važno. Ja ni inače ne gledam u prošlost, mene zanima budućnost. Ali sam zato od 2000. skladao tzv. ozbiljnu glazbu koju izvode najbolji hrvatski glazbenici.
Nedavno ste sa dirigentom Sinišom Leopoldom i Tamburaškim orkestrom HRT-a imali autorski koncert, uskoro će premijera igrano-dokumentarnog filma 'Priča o Evi Schwartz' za koji ste napisali glazbu. Što još pripremate?
- U sklopu Majstorskog ciklusa u KD Vatroslav Lisinski 26. travnja Simfonijski orkestar HRT-a izvesti moj simfonijski hommage 'Voda i vatra za G. F. Händela', a dirigirat će velika svjetska zvijezda iz Venezuele, Diego Matheuz. Za to sam dobio odlične kritike u New York Timesu. Nakon toga će Matija Dedić nastupiti s Gershwinovom 'Plavom rapsodijom', a završit će sa 15. simfonijom u A-duru, op 141, Dmitrija Šostakoviča. Bit će to prava glazbena poslastica. Planiram da se u HNK Zagreb izvede opera 'Casanova u Istri' koja je samo izvedena u riječkom HNK, kao i mjuzikl 'Madame Hamlet' o slavnoj Sari Bernhardt, koja je glumila Hamleta i s tom predstavom bila i u Zagrebu.
Garantiram 100 posto da će obje predstave biti iznimno uspješne i krcate. Dao sam si u zadatak i da napišem dva simfonijska djela. Nadam se da ću imati strpljenja sjediti i to doista dovršiti.
Vjerojatno između druženja s vinarima, sommelierstva, igranja tenisa i izleta u vašu voljenu Istru, ne ostaje baš puno vremena.
- Rekao sam već da sam hedonist, da volim ljude i volim kad razveselim ljude svojom glazbom.
Kao dječak ste se bavili plivanjem, zatim ste skijali, igrali hokej, a sutra ujutro idete na partiju tenisa. Kao veliki ljubitelj sporta, napisali ste jednu fantastičnu sambu 'Svi u Brazil', uoči odlaska naših nogometaša na SP u Brazilu. Večeras igramo protiv Grčke. Što mislite, hoćete li uskoro sjesti za klavir i komponirati 'Svi u Rusiju'?
- Šteta što su naši tada tako loše prošli jer je to bila fantastična izvorna samba koju sam jako proučavao kad sam bio u Rio de Janeiru, pa su mi čak nudili da tamo ostanem raditi. Ma ja sam siguran da ćemo večeras proći Grčku i da bumo i od pjesme za Rusiju nekaj napravili.
