Danas već zaboravljena afera narasla je do takvih razmjera da je 1996. zbog toga ustrojeno Saborsko istražno povjerenstvo, koje je svoj rad završilo podizanjem niza kaznenih i prekršajnih prijava. U početku su Ivicu Todorića, zbog njegova oca Ante Todorića, povezivali sa Savkom Dabčević Kučar i njezinim HNS-om, no kako je 90-ih vlast u državi stalno držao HDZ, stvorio je bolje odnose s Tuđmanom nego otac. Todorić junior trudio se i da izjave u javnosti budu primjerene.
"O novome premijeru odlučuje predsjednik Republike, a on je ne samo dobar političar, vojskovođa i diplomat, nego i sportaš, i zna da se ne mijenja tim koji pobjeđuje", izjavio je po završetku rata. Pitanje je koliko su te pohvale bile iskrene, jer Todorić ne bi mogao tako duboko ući u privatizaciju da nije bio u dobrim odnosima s HDZ-om. To je i javno pokazivao, pa su, kad je 1995. godine otvarao svoj prvi Super Konzum, na svečano otvorenje došle i Ankica i Nevenka Tuđman.
Šef odjela za izdavanje građevinskih dozvola Vladimir Berković tad je priznao: "Objekt Super Konzum još nema građevinsku dozvolu. Postupak je u tijeku. Svaka takva dozvola ima svoju priču, tijek i uvijek na nečemu zapne. Sporovi se teško rješavaju i život ne može čekati da se zbog komada zemljišta ili nečeg drugog ne počne s gradnjom. Investitori su prisiljeni graditi jer je prekompliciran postupak dobivanja svih suglasnosti. Dakako da to nije zakonski dopustivo. No puno velikih objekata u Zagrebu nema nikakve dozvole".
Kad je, primjerice, trebalo sagraditi Super Konzum na Črnomercu, nakon što je propao plan da nikne novi šoping-centar, Agrokor je bez problema ishodio dozvolu za gradnju pokraj samog okretišta tramvaja. Kako takve stvari prolaze kroz gradsku skupštinu, objasnio nam je Tomislav Jelić, koji je godinama bio zastupnik u zagrebačkoj gradskoj skupštini, zapamćen po neugodnim pitanjima, ali i po tome što je zbog sumnji u pogodovanje i korupciju podignuo niz kaznenih prijava protiv mnogih gradskih činovnika.
Novinari su ga prozvali stručnjakom za kaznene prijave iz kućne radinosti. "Mi gradski zastupnici materijale o kojima ćemo glasati uglavnom smo dobivali po osam dana prije sjednice, ali osim onih važnih koje bi nam dali tek dan prije skupštine, a sve kako ne bismo imali vremena proučiti o čemu se radi. Niti jedna vlast nije željela transparentno raditi na toj prostorno-planskoj dokumentaciji jer je to veliki prostor za manipulacije.
Pouzdano znam da su ljudi iz Agrokora dolazili u gradski Zavod za planiranje kako bi prije izrade prostorne planske dokumentacije izrazili svoje želje i to se sve ukomponiralo. Mnogi zaposlenici gradske uprave pitali su zašto moraju božićnicu dobiti baš u Konzumovim bonovima", prisjeća se Jelić. On je 2007. godine zbog sumnjivih zamjena gradskih zemljišta, pri kojima je profitirao Konzum, podnio kaznenu prijavu protiv Milana Bandića i njegove ekipe.
"Bila je riječ o zamjeni vrijednog zemljišta na uglu Heinzelove i Vukovarske, tzv. Fenixova parcela, za jednu derutnu nekretninu u Mečarovoj ulici na Pečšćenici u vlasništvu tvrtke Grokomp nekretnine. Odluku o zamjeni zemljišta Grad Zagreb donio je 1. lipnja 2007., a potpisao ju je Milan Bandić. Ta je zgrada do 2003. bila u vlasništvu Grada Zagreba, a kako je Grokomp došao do te nekretnine i danas ne znam jer taj slučaj DORH istražuje. Angažiran je Mirko Kožulj, sudski vještak koji je sad pod istragom DORH-a.
Kožulj je za tu derutnu nekretninu, gdje su sva stakla bila porazbijana, procijenio da vrijedi 2200 eura po kvadratu, a istodobno je zemljište na uglu Heinzelove i Vukovarske procijenio na 230 eura po kvadratu i u tom omjeru se mijenjalo, iako se u to doba građevinskog buma svijećom tražilo zemljište u Zagrebu, a ono je realno vrijedilo barem 700 do 800 eura po kvadratu. Tu je po mojoj procjeni Grad Zagreb oštećen za 10 do 12 milijuna kuna i zbog tog sam podnio kaznenu prijavu DORH-u", objašnjava Jelić.
Pritom je zanimljivo da Kožulja nije angažirao Grad Zagreb, nego vlasnik Grokomp nekretnina, tad 22-godišnji student Toni Grossi iz Opuzena. Odakle student u toj priči? Objašnjenje je izašlo u Novom listu, a pojavljuju se već poznata lica. "Sudeći prema dva izvora iz Opuzena, Toni Grossi rodbinski je povezan s obitelji Slobodana Ljubičića Kikaša, nekadašnjeg čelnika Zagrebačkog holdinga i bliskog suradnika Milana Bandića.
Derutna zgrada u Mečarovoj bila je vođena kao društveno vlasništvo, a njezin izvanknjižni vlasnik bila je mesna industrija Sljeme. Kad je mesna industrija otišla u stečaj, njezinu imovinu preuzela je tvrtka Rabus, a ta je tvrtka u listopadu 2006. godine dio zgrade u Mečarovoj ulici prodala poduzeću Rytec, koje je jedno vrijeme vodila Ines Krmpot, buduća supruga Slobodana Ljubičića Kikaša. Poduzeće Grokomp nekretnine jednu je etažu zgrade od Ryteca kupilo 21. studenoga 2006.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
zašto je čudno što je bio u gardi .bio sam i ja u istoj kasarni još 1965. moj otac je bio u domobranima 5 mjeseci a stric 2 godine s prekidima.
Jedino što tata nije zatvoren zbog hrvatskog domoljublja i "hrvatskog proljeća", već zbog pljačke i uništavanja "Agrokombinata"...ali, danas se ionako svašta trpa u domoljublje...
i osvetio je oca ,samo što čemo svi mi to platiti a svi oni koji su mu pogodovali svih ovih godina trebaju zajedno sa njim u Remetinac,dizao kredite i lovu spremao u inozemstvo iz godine u godinu ,namjerno dovodio agrokor ... prikaži još!r u uništenje s namjerom da hrvatske građane baci na prosjački štap ,ni krivi ni dužni a oni koji su mu se zamjerili bogato nagradio,eeeee moj narode hrvatski, naivnost nas je dovela tu gdje jesmo i to ne više svoj na svome,već svoj na tuđem