Jedna od važnijih stvari koje je prosječni građanin Hrvatske mogao naučiti u posljednjih četvrt stoljeća jest ta da će, kad god se odazove apelu na sveopću solidarnost, svaki put biti prevaren ili sveden još bliže razini kmeta. Problem je u tome što se većina takvih apela u Hrvatskoj odnosi na spas nacije. Na ovaj ili onaj način. Marica Vidaković, prokuristica Kraša, sada i jedna od predstavnica dobavljača Agrokora, otišla je još i korak dalje. Pozvala je sve radnike Kraša da "što više kupuju u Konzumu".
Da bi prvom prilikom, nakon gnjevnih optužbi konkurencije koja drži 70 posto maloprodaje u Hrvatskoj, uzvratila čuđenjem da iz čega oni iščitavaju da je ona pozvala radnike neka ne kupuju kod njih. Vjerojatno ne bi trebalo ići dalje od prvog osnovne za pronaći dovoljno bistro čeljade koje bi prokuristici bilo u stanju objasniti da je hrvatski radnik oblik života koji raspolaže s ograničenom količinom financijskih sredstava.
Dapače, zahvaljujući prokurističinim poslovnim partnerima poput Ivice Todorića, privatizacijskog tajkuna, što je po definiciji u rangu najgore hrvatske psovke, hrvatski radnik čak raspolaže s vrlo ograničenom količinom novca. Pa ako ih se poziva da od toga što više troše na jednom mjestu, jasno je da za drugo mjesto neće ostati ništa. Vidaković, dakle, doista jest pozvala radnike Kraša da potpuno netržišno diskriminiraju jedne nauštrb drugih. Ali, to je tek početak priče.
Problem s istupom prokuristice je u tome što se radnicima Kraša obraća kao "svojim radnicima", kao ekonomskim, političkim i društvenim objektima, koji su izgubili pravo odlučivati o sebi samim time što su im slobode i ljudsko dostojanstvo ograničene radnim odnosom. Duboko je uvredljivo da netko hrvatskom građaninu govori što da radi sa svojim teško zarađenim novcem.
I to još osoba koja je toliko cijepljena protiv razumijevanja svog mjesta u društvu da je Davoru Bernardiću neki dan predbacivala da što on ima nuditi besplatnu pravnu pomoć malim dobavljačima u traženju namirivanja novca za koji ih je šibicarski navukao Todorić. Prvo što je krajnje neodgojeno, u najmanju ruku građanski neodgojeno, predbacivati nekome pravo na doista solidaran potez.
Prostački je i to što je prokuristica pri nabijanju Bernardiću na nos "gdje je on bio svo to vrijeme dok je Agrokor tonuo", mrtvo hladno zaboravila ili zanemarila da je i njena tvrtka bila među onima koje su s Todorićem tikve sadile i pomogle mu da izgradi metastazirani ekonomsko-politički monstrum čija će se sistemska važnost pretvoriti u sistemsku krizu.
Sljedeći problem s bezočnim Vidakovićkinim pozivom je i to što takve stvari u društvu, ako ih se istog trenutka ne dočeka na volej, ako ih se uzme kao još jedno romantično spašavanje nacije, još jednim korakom vodi ravno prema odnosima u kojima će poslodavac prisiljavati čovjeka koji živi od svog rada da sad čak i svojom plaćom mora raspolagati u što boljem interesu poslodavca.
Na samo korak ili dva dalje takve logike nalazi se situacija u kojoj bi se radnika komotno moglo plaćati u robi, po proizvoljno određenim vrijednostima. A po Hrvatskoj se viđalo i takve stvari. Suštinska hrvatska tragedija s Agrokorom je u tome što si nacija ne može priuštiti da za njegovu propast prvenstveno plate oni koji su razvijali tako bezočno lopovski, kriminalni sustav, oni iz biznis-elita koji su si, kao i Todorić, utvarali da su jako pametni, jako sposobni i da im nema ravnih.
Vidaković, jednako kao i sva sila drugih vlasnika i direktora velikih vjerovnika Agrokora, posljednjih dana nemaju problema sa snom zbog panike što će biti s tolikim radnicima. Ili s BDP-om i davanjima za npr zdravstvo ili školstvo ako, ne dao Bog, ekonomija cijele balkanske državice ode u vražju mater. Kamoli da je ono što ih muči savjest zbog obitelji koje vrijedno rade po OPG-ovima i sličnih...
Ono što im ne da spavati jest strah onog dijela menadžerske kaste koja je navikla da joj zakoni ovi zemlje služe, od toga da će se s propasti ovakvog sustava naći u egzistencijalnom položaju koji će početi pomalo podsjećati na vaš život. Nije to čak niti iracionalni strah od siromaštva ili od toga da će morati raditi kao i većina drugih. Nego od toga da će doživjeti takvu životnu tragediju da će postati pred zakonom skoro pa jednaki kao vi nakon što izgube pozicije moći.
Takve se stvari događaju i drugdje, da građani plaćaju bezočnost i zajebavanje s milijunima građana nekolicine tipova kakve, kao osobe, ne želite u svojoj blizini. SAD je bio ucijenjen financijskom krizom iz 2008. kad je stotine milijardi iz budžeta ulupao u olupine koje su iza sebe ostavili sociopatski "banksteri" poput Lehman Borthersa. Uostalom, još je prastari Rockefeller davno početkom 20. stoljeća shvatio da bi "kad bi razumjeli kako financijski sustav funkcionira, Amerikanci preko noći podigli revoluciju".
Ono što je važno jest to da građani shvate gdje je njihovo mjesto u svemu tome. Da razumiju zašto usred cijelog tog cirkusa oko Agrokora, upadanja banaka, kojekakvih interesa, pa čak iza zavjesa i geopolitičkih, cijelo vrijeme tvrdoglavo šute oni koji su godinama te iste građane u ime nacije, koja je sada, eto je opet, ugrožena, pozivali na solidarnost, spašavanje svega hrvatskog. Dakle, govorimo o Crkvi, o vjerskim i političkim radikalima zdesna, o sličnim stvarima kojih smo posljednjih dana na velikoj sceni pošteđeni.
Poštenom radnom čovjeku nitko zato neće posebno zamjeriti ako se ovih dana maši za kakvo odstajalo jaje kao projektil kad ga sljedeći put netko pozove na žrtve i odricanje u ime viših ciljeva povezanih s onima koji su oblikovali zemlju u kojoj građani odavno nisu sretni. Nakon takvih poteza, diljem svijeta takve se građane u pravilu puno bolje uvažava kad sljedeći put traže ili štite dio koji im pripada.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
je, članak je pogodio "u sridu". Ta žena, Marica iz Kraša, je sramota Kraševih radnika.
Pošto je još Franjo Josip prije više od 100.god.izjavio da " hrvati znaju šta neće, a ne znaju šta hoće", a sad se pokazalo kao istina.kompletnu državu treba predati onome ko zna posao,pošten posao. Austrijanci,Nemci,Ameri. Neka oni vode i politiku ... prikaži još! i privredu za dobrobit hrvatskog naroda.