“U Domu naroda biće najmanje po jedan pripadnik svakog konstitutivnog naroda iz svakog kantona, ako takav postoji u skupštini”, kaže se u drugoj točki ove svojevrsne velikobošnjačke platforme. Upravo je ovo načelo Ustavni sud BiH proglasio neustavnim po apelaciji Bože Ljubića, jer je omogućavao nelegitimno predstavljanje u Domu naroda. Ovom bahatom i neodgovornom okretanju pile naopako moguće je odgovoriti jedino parafrazom jednog stiha Borisa Marune: “Možete zajebavati zdrav razum, ali ne i nas”.
Naravno, kad bi imao tko, jer su oni koji bi im nešto slično trebali poručiti, hrvatska politika u BiH predvođena HDZ-om, sukreatori današnjeg katastrofalnog stanja bosanskohercegovačkih Hrvata, pretvorivši “borbu za hrvatske interese” u unosnu trgovačku sinekuru, što traje više od dva desetljeća, sve dok stvari nisu dovedene do krajnjih konzekvenci, vješto pritom koristeći nastalu političku pat-poziciju kao alibi za sve: nepotizam, pravnu nesigurnost, pa i masovno iseljavanje Hrvata s područja u kojima su “svoji na svome”, primjerice iz Herceg-bosanske ili Zapadnohercegovačke županije.
Treća točka je na prvi pogled najapsurdnija: “Distribucija mandata biće utemeljena na popisu iz 1991.”, iako je 2013. izvršen popis stanovništva kojim bošnjačka strana maše kad joj to zatreba, koristeći rezultate popisa, primjerice, kao ključni argument “vladavine većine nad manjinom”.
Da bi se shvatio ovaj zahtjev, treba se vratiti u 2000., kad je visoki predstavnik Wolfgang Petrich uspostavio nekakvu “konstitutivnost sva tri naroda na teritoriji cijele BiH”, što je zapravo samo jedna lijepa i besmislena fraza, kojoj je prvenstveno bio cilj smanjiti ovlasti RS-a, propisujući novi način izbora u federalni Dom naroda, u kojemu stoji da se iz svake županije bira najmanje po jedan predstavnik svakog od tri naroda. Ta odredba omogućila je bošnjačkoj strani gotovo potpunu kontrolu srpske kvote u Domu naroda FBiH, te jednu trećinu hrvatske. Apelacija Bože Ljubića ne vrijedi samo za Hrvate, nego i Srbe.
I to je, po mojemu mišljenju, osnovni razlog što dosad nisu izmijenjene sporne odredbe Izbornog zakona. Ako bi ove izmjene bile dosljedno provedene, tad bi Srbi u Federaciji prvi puta sami birali svoje predstavnike, proporcionalno teritorijalnoj zastupljenosti, što bi im možda u nekoj budućoj konstelaciji snaga omogućilo jednostavnu blokadu Federacije kad god to požele.
Zbog toga se inzistira na popisu stanovništva iz 1991., jer je tad najveći broj Srba s prostora današnje Federacije živio na području Sarajeva, tako da bi to SDP-u omogućilo nesmetan nastavak uzurpiranja srpskih mjesta u federalnim institucijama, naravno uz pomoć bošnjačkih glasova.
Ta lažna konstitutivnost u osnovi je svih današnjih problema Federacije BiH, a samim tim i države BiH, jer je Daytonski sporazum prihvatio rezultate etničkog čišćenja, oformivši Republiku Srpsku kao srpski entitet, a Federaciju kao bošnjački i hrvatski, i tu nikakve naknadne intervencije nisu mogle bilo što bitno izmijeniti.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
