Bio je najveći brod na svijetu, čudo jugoslavenske brodogradnje i ponos svakog stanovnika Pule. Berge Istra, gigant od 314 metara, izgrađen u pulskom Uljaniku, predstavljao je vrhunac moći i znanja.
A onda je, samo tri godine nakon porinuća, na samom kraju 1975., netragom nestao u Tihom oceanu. Njegova sudbina postala je jedna od najvećih pomorskih misterija, priča o tragediji obavijena velom tajne koju norveška kompanija nikada nije u potpunosti otkrila.
Rođenje diva koje je pratila cijela država
Tog 15. siječnja 1972. cijela se Pula slila na obalu. Svi su željeli vidjeti porinuće Berge Istre, prvog od jedanaest megatankera koji će nastati u Uljaniku. Na dokovima se okupio cijeli državni vrh na čelu s Titom. Kuma broda, Jovanka Broz, održala je govor i prerezala vrpcu. Boca šampanjca se razbila, ali brod se nije pomaknuo. Zbog nezamislive hladnoće za Pulu, čak pet stupnjeva ispod nule, smrznulo se mazivo na rampama.
- Brod je porinut mjesec dana kasnije kad je malo zatoplilo, a u pomoć su priskočile i diverzantske jedinice JNA koje su kontroliranim eksplozijama pomogle da Berge Istra sklizne u more - ispričao je za BBC Mladen Klasić, konstruktor broda.
Unatoč početnim problemima, Berge Istra postala je simbol. Bio je to OBO (Ore-Bulk-Oil) brod, dizajniran za prijevoz nafte u jednom smjeru i rasutog tereta, poput željezne rude, u drugom. Ta inovacija, nastala zbog zatvaranja Sueskog kanala, omogućila je brodovlasnicima ogromne uštede. A Uljanik je bio jedan od rijetkih koji je imao tehnologiju za gradnju takvih divova, spajajući ih iz dva dijela na moru.
- Kao dijete smo tijekom šetnje rivom gledali kako taj brod nastaje, prolaziš pored te grdosije pet minuta. Čini ti se da nema kraja, izgleda ti tada nevjerojatno, kao neki div - prisjetio se Puljanin Dražen Majić, redatelj dokumentarnog filma "Berge Istra".
Uspjeh brodogradilišta prelio se na cijeli grad. Uljanik je bio motor razvoja Pule - gradili su se stanovi za radnike, nove škole, vrtići, sportski tereni i hoteli. Grad je živio punim plućima, a Pula je postala mondeno mjesto koje su posjećivali svjetski državnici.
Tragedija u Đavoljem moru
Samo tri godine kasnije, san se pretvorio u noćnu moru. Uoči Nove 1976. godine, Berge Istra je plovila iz Brazila prema Japanu, krcata željeznom rudom. Posljednji kontakt s brodom uspostavljen je 30. prosinca 1975., dok se nalazio u Pacifiku, blizu filipinskog otoka Mindanao, u području poznatom kao Đavolje more.
Dani su prolazili, a div se nije pojavljivao u japanskoj luci Kimizu. Tek osmog dana od gubitka kontakta, vlasnik, norveška kompanija Bergesen, shvaća ozbiljnost situacije i obavještava medije. Potraga je pokrenuta tek 11 dana nakon nestanka. Unatoč angažmanu zrakoplovstva i mornarice, od broda nije bilo ni traga ni glasa. Potraga je obustavljena nakon samo četiri dana, a 30 članova posade, uključujući pulski bračni par Egidija i Carmen Ševrlica, proglašeno je nestalima.
Preživjeli su ispričali istinu
Dok su se Jugoslavijom širile teorije zavjere, od terorističkog napada do prevare s osiguranjem, 21 dan nakon nestanka dogodilo se čudo. Japanski ribari pronašli su dvojicu preživjelih mornara na splavi za spašavanje. Bili su to Španjolci Imeldo Bareto León i Epifanio Perdomo Lopez. Preživjeli su 20 dana na moru s minimalnim zalihama.
Obojicu ih je spasilo to što su u trenutku eksplozije bili zauzeti poslom na provi broda. Začuli su prvi jaku, a portom dvije slabije eksplozije, koje su prelomile brod. Tanker je brzo počeo tonuti. Jedan od njih odmah se uhvatio za splav, drugi je pukim slučajem isplivao u blizini splavi pa ga je kolega povukao gore.
Njihovo svjedočanstvo otkrilo je istinu. Potapanju su prethodile najmanje tri snažne eksplozije.
- Njih dvojica samo su potvrdili našu teoriju koju smo razvijali tijekom snimanja filma, da je zapravo uzrok potonuća Berge Istre bila pohlepa i to što se on non-stop popravljao, prepravljao, dorađivao, što se na njemu varilo tijekom plovidbe te da je odnos i pristup sustavu za neutralizaciju plinova bio neprofesionalan i nonšalantan - istaknuo je novinar Zoran Angeleski, koji je uz Majića autor dokumentarca "Berge Istra".
Nakon istovara nafte, u tankovima ostaju plinovi, zbog čega je iznimno opasno obavljati bilo kakve radove koji uključuju varenje. Nažalost, upravo se to događalo na Berge Istri.
Glavni projektant broda Mladen Klasić odbacuje tvrdnje da je dizajn broda bio problem, i smatra kako je jedini razlog obje tragedije, i onoga na brodu Berge Vanga, varenja na palubi. A oba španjolska svjedoka navode da se eksplozija dogodila dok je na palubi Berge Istre radio varilac. Kapetan Berge Vange odbio je zapovijed da tijekom plovidbe rade varioci, no u brazilskoj se luci promijenio zapovjednik koji nije bio tako tvrda stava.
Sudbina koja je predvidjela kraj
Tragedija se ponovila četiri godine kasnije. Sestrinski brod, Berge Vanga, nestao je 1979. pod identičnim okolnostima, također na putu iz Brazila za Japan s teretom željezne rude. Svih 30 članova posade je poginulo. Nakon te katastrofe, gradnja kombiniranih OBO tankera je zabranjena.
Uljanik više nikada nije ponovio uspjeh s početka 70-ih. Ponos Pule i Jugoslavije polako je tonuo, baš kao i njegovo najveće čedo. Propast Uljanika desetljećima kasnije Puležani su doživjeli jednako emotivno kao i nestanak broda.
