Kao da je Šukera ikad bilo briga za hrvatski nogomet

Prosinac, 2016. U Hrvatsku stiže predsjednik Uefe Aleksandar Čeferin. Nekim čudom, pogreškom, nemarom, nazovite kako hoćete, HNS nije predvidio njegov odlazak predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Naljutilo je to predsjednicu i ona čelnike saveza i Čeferina poziva na primanje, ali Davora Šukera, prvog čovjeka saveza, ostavlja ispred vrata -u prostoriji za čekanje. Bio je to početak raskola između Pantovčaka i Kuće hrvatskog nogometa. 

Danas, sasvim je izvjesno, HDZ je digao ruke od Šukera i on je na izlaznim vratima. E, sad pitanje je samo kako će se to dogoditi, hoće li Šuker biti smijenjen, ili će mu pokrovitelji ipak dozvoliti da odstupi sam, kao što je namjeravao u prosincu, kad je ostao s krive strane vrata Kolindina ureda. Zalupljena vrata predsjedničinog ureda bila su ozbiljan udarac za njegov ego. 

Shvatio je da to kraj i da je bolje otići na vrijeme sam, nego da ga smijene. Uostalom, predsjednica je istupila i javno dala do znanja kako više neće šutke promatrati kako se njenim autoritetom pokrivaju ljudi pod istragama DORH-a za ozbiljan kriminal. 

Šukera, valjda ste to shvatili, boli briga za hrvatski nogomet. Prije četiri godine, u odabranom društvu, uz kavu i toast, sasvim se otvorio:

"HNS je moja prva stepenica za konačni cilj, a to je ulazak u Izvršni odbor Uefe", rekao je Šuker.

U ove četiri godine, a i to ste valjda shvatili, i ponašao se kao da ga boli briga za reon kojim vlada. Kad je izbila afera s neodigranim derbijem i hrvatski nogomet došao na stup srama, Šukeru nitko nije mogao ući u trag. Kao i kad je na splitskoj rivi 30.000 navijača Hajduka prosvjedovalo protiv vrha HNS-a, Šuker je na Tajlandu obećavao pomoć pri rješavanju gorućih pitanja tajlandskog nogometa i objašnjavao zašto Muang Thong United nije pobijedio objektivno slabiji Ratchaburi. 

A morao je.

Budimo realni, Šuker nije bio kapacitet za čelno mjesto HNS-a i na toj ga funkciji može zamijeniti bilo tko, primjerice, nasumce odabran učenik 7. razreda osnovne škole. Za ono što je on radio kvalifikacije nisu potrebne, stvarni vladari hrvatskog nogometa instalirali su ga jer, eto, netko mora biti na tom mjestu. 

I sad, kad se opet lomi pitanje o novom prvom čovjeku saveza, Šuker je, pogađate, nestao bez traga. Ne bismo se kladili na Tajland, njihove je probleme riješio, no Karibi bi bio dobar pokušaj, raskol između Cayman Athletica i Bodden Towna traži hitan angažman prvog strijelca SP-a 1998. Neki su se, pak, kleli da su ga vidjeli, u Las Vegasu, Nyonu, Londonu...

U međuvremenu, ovdje u Hrvatskoj, traje borba za njegova nasljednika. Osnovnoškolac je zbog dopunske nastave otpao, Branko Mikša se također zahvalio pravdajući se poznim godinama, pa je u prvi plan izbio Ante Vučemilović Šimunović, koji ima potporu Zdravka Mamića. 

Prvi je čovjek “osječkog lobija”, važna je poluga upravljanja hrvatskim nogometom, dugi niz godina obnaša najviše dužnosti u Slavoniji i HNS-u, a bio i na čelu verifikacijske komisije na Skupštini HNS-a, koja je Vlatku Markoviću makinacijama s punomoći delegata osigurala pobjedu nad Igorom Štimcem za jedan glas. 

Bio je imenovan i u famozni Odbor za hitnost, koji je za Mamićeva i Vrbanovićeva boravka u Remetincu osigurao da savez nastavi raditi kao da su oni tu. Bio je i izravna veza sa Željkom Širićem, koji je u aferi Pošteno suđenje osuđen na četiri godine zatvora i osam godina zabrane rada. Uglavnom, shvatili ste, čovjek kakvog vladari hrvatskog nogometa trebaju. 

Poslušan i vjeran. A takvi se traže. U priču su ušla i dva protukandidata, Saša Pavličić Bekić i Duško Grabovac. Prvi je cijenjeni pravnik i predsjednik Disciplinske komisije HNS-a, potonji je bio član Izvršnog odbora HNS-a u sezoni 1998./1999. kad je Riječanima naslov prvaka izmaknuo u zadnji tren, čudnim dvobojem s Osijekom 1:1. Vidjevši rasplet prvenstva, odmah se povukao. Pavličić Bekić i Grabovac sigurno bi bili bolji izbor od Vučemilovića Šimunovića, no pitanje je koliku podršku imaju. A bez nje izgledi im i nisu najbolji. 

Igre i igrice, kojih u Hrvatskom nogometnom savezu nikad nije nedostajalo, opet su počele. Nekad svjetski priznata igračka veličina, sad je postao tragična figura hrvatskog nogometa, koju više nitko ne doživljava ozbiljno. Pa ni oni koji su se, a vjerovali ili ne, bilo je i takvih, do jučer u njega kleli. Ako želite znati što o svemu misli Šuker, morat ćete pričekati, jer je, gle čuda opet nestao bez traga. Ima jedna dobra pjesma koja se ovih dana pjevuši Šukeru u spomen.

Gospodo draga, on je nestao bez traga i to cijeloj priči daje čudan ton. Neki se džambaši kleli da su na Karibima sreli jednog tipa što je bio isti on. Možda ga odvela karta čak u Prag ili Beč, već dugo nitko o njemu nije čuo ni riječ, je li se još drži na svijetu ili je predao meč...