Osim što grade Pelješki most, kineske kompanije imaju prilično velike poslovne apetite u Hrvatskoj. Do sad su već kupili 76% u senjskoj tvrtki Energija Projekt d.d. za 32 milijuna eura i odlučili na području između Senja i općine Brinje sagraditi vjetropark vrijedan 180 milijuna eura.
Ozbiljno su zainteresirani za izgradnju i modernizaciju željezničke žile kucavice – pruge između glavne hrvatske luke Rijeka i hrvatskog glavnog grada. Prošle godine u studenom, premijer Plenković se vratio iz Pekinga i rekao da Kinezi namjeravaju uložiti oko 3.000.000.000 kuna u Hrvatske željeznice
U Kumrovcu investitorica Yu ulaže 20 milijuna eura i bivšu Titovu školu pretvara u svjetski kongresni centar. U travnju ove godine kineski investitori objavili su da u zadarsko zaleđe žele uložiti pola milijarde kuna i objediniti tri postojeće poslovne zone Crno, Zemunik i Poličnik u novu ekonomsku zonu gdje bi otvorili 5.000 radnih mjesta.
Naravno, sav taj novac koji Kinezi ulažu traži i neke protuusluge i koliko god priželjkujemo strane investicije, ipak treba biti na oprezu.
Ovih dana Radio Slobodna Europa objavio je tekst o gadnim problemima naših južnih susjeda, Crnogoraca. Tamo Kinezi grade autoput koji bi trebao povezati luku Bar s granicom Srbije.
Kritičari financijskog projekta autoputa kroz Crnu Goru i dio nevladinog sektora, kao ključne probleme aranžmana s Kinezima izdvajaju: činjenicu da se, umjesto završetka radova u svibnju ove godine, sada najavljuje kraj izgradnje prve dionice za rujan 2020. godine; da Vlada nije ugovorila izgradnju pristupnih puteva niti infrastrukturu što će državu koštati dodatnih između 80 i 130 milijuna dolara; da se država nije zaštitila od mogućeg negativnog utjecaja tečajnih razlika na buduće vraćanje kredita; da je tijekom izgradnje devastiran dio rijeke Tare na što su reagirale domaće i međunarodne organizacije uključujući i UNESCO pod čijom je zaštitom kanjon Tare.
A među glavnim nepoznanicama je hoće li se Crna Gora suočiti sa sudbinom Šri Lanke koja je bila primorana, zbog nemogućnosti otplate duga za izgradnju luke, tu istu luku iznajmi Kinezima na 99 godina.
Na jugu Šri Lanke projekt luke u gradu Hambantota počeo je 2010. godine. Prva faza projekta vrijednog 361 milijun dolara financirala se u iznosu od čak 85 posto iz sredstava Export-Import Bank of China, dakle kreditom.
Problem je nastao kad je ispalo da prihodi luke nisu dovoljni za otplatu kredita, pa se predložilo da 80 posto luke prijeđe u vlasništvo kineske tvrtke CMPort u zamjenu za dug, koja bi potom investirala još 1,12 milijardi dolara u javno-privatnom partnerstvu.
Osim svega toga, Human Rights Watch upozorava da je luka nastala u izbornoj jedinici bivšeg predsjednika Mahinde Rajapakse i ponijela je njegovo ime.
Ovo pitanje je goruće zbog visokog javnog duga Crne Gore koji prema podacima Vlade Crne Gore u ovom trenutku iznosi blizu tri milijarde eura ili nešto više od 61 posto BDP-a. Prema posljednjoj procjeni MMF-a, državni dug Crne Gore, uključujući i garancije, iznosi 78 posto BDP-a.
Portal Euractiv je još ranije upozoravao da bi se slično, barem u nekim slučajevima, moglo dogoditi i nekim balkanskim državama. Autoput iz Crne Gore do Beograda također je odlučeno da se financira kineskim kreditom, a Euractiv se poziva na studije isplativosti koje tvrde da autoput nije samoisplativ. Posljedica je rast poreza, zamrzavanje plaća u javnom sektoru, rezanje socijalnih izdataka u Crnoj Gori.
Tome treba dodati istraživanje Centra za globalni razvoj iz Washingtona koji je naveo Crnu Goru kao jednu od osam zemalja, koje su zbog projekata povezanih s Kinom pred rizikom da ne mogu servisirati svoj javni dug. Uz Crnu Goru navode se Pakistan, Tadžikistan, Kirgistan, Mongolija, Laos, Maldivi i Džibuti.
Najveći problem kritičari u Crnoj Gori spominju zamku na koju su pristali, a to je da je u slučaju spora nadležan sud u Kini.
Još 2017. godine povjerenica Europske komisije za vanjsku politiku Federica Mogherini javno je u upozorila da Zapadni Balkan postaje mjesto šahovske partije između Rusije i Zapada. Takvo stanje, rekla je i to, vrlo je opasno u tom dijelu Europe u kojem etničke tenzije nisu zamrle niti toliko godina nakon ratova u kojima se u 90-ima raspala SFR Jugoslavija, što je opasno, ali da demokratski potencijal u tim zemljama leži u većinski proeuropski raspoloženim mladim ljudima i građanskoj sceni.
Godinu i pol poslije toga analiza EurActiva ne spori da se Rusija na Balkanu doista bori za utjecaj, ali da se u međuvremenu na Balkanu pojavio novi igrač, Kina, potencijalno čak i utjecajniji, s drugačijim motivima i metodama.
Peking je na Balkan zagazio još 2012. godine, svojom inicijativom "16+1". Express je još prošle godine pisao o političkom aspektu službeno ekonomskog povezivanja europskih republika s Kinom kao dijela globalne inicijative kineskog predsjednika Xija Jinpinga "Jedan pojas, jedan put".
Riječ je o inicijativi za zajednički razvoj Kine, Azije, Europe i Afrike, u što je Hrvatska službeno ušla u svibnju 2017. Portal Euractiv nedavno kao jedan od velikih projekata te inicijative navodi izgradnju Pelješkog mosta, ali i željeznicu Budimpešta-Beograd i autoput Beograd-Bar.
Geostrateške posljedice niza vrlo vrijednih projekata, investicija od mnoštva milijardi dolara, Euractiv ne navodi izrijekom, ali za početak primjećuje da je u posljednje vrijeme nekoliko projekata Kine na istom tragu, postalo kreditna zamka za države u kojima se izvode slični projekti.
Human Rights Watch je već više puta upozoravao i pisao o kineskoj financijskoj klopci.
"Ogromne količine novca slijevaju se gotovo bez kontrole u države i tako omogućuju korumpiranim dužnosnicima krađu novca, dok stanovništvu ostaje samo otplata ogromnih kredita namijenjenih za financiranje gradnje infrastrukturnih projekata koji često više koriste Kini nego narodu države gdje se grade", stoji u izvješću HRW-a.
Poslovni je to opisao ovako: "Od navedene kineske tvrtke koja je među 10 Top kompanija u Kini i 57. u svijetu, s oko 100 milijardi eura godišnjeg prihoda i više od 300 tisuća ljudi, izlistane na burzi u Hong Kongu, stigao je jasan interes za suradnju s RH u velikim infrastrukturnim projektima, uz poziv Hrvata kineskim ulagačima da se uključe u natječaje.
Najavu sudjelovanja ove velike tvrtke na budućim projektima - cestovnim, željezničkim, lučkim ili energetskim iznio je sam Zhang (predsjednik tvrtke, op.a.), i to znakovito apostrofirajući interes za modernizaciju pruge Rijeka-Zagreb-Budimpešta".
Ranije su, točnije njihova tvrtka kćer Covec, zajedno s još dvije partnerske tvrtke, dobili natječaj za gradnju autoceste A2 u Poljskoj. Gradnja je trebala biti gotova do Europskog prvenstva 2012. i ispočetka se činilo da sve ide po planu i programu. Početne faze gradnje su čak hvalili neki stručnjaci govoreći da su tvrtke pokazale zavidnu razinu dizajnerske sposobnosti. Kad su radovi počeli, počeli su i problemi.
Wall Street Journal opisao je kako je tekao natječaj i kako je čitav projekt propao, a određene sličnosti s Pelješkim mostom odmah upadaju u oči. Covec je krajem 2009. godine dobio natječaj za gradnju autoceste i to tako što su ponudili da će to uraditi upola jeftinije nego što su poljske vlasti procjenjivale da će cesta koštati.
Europske tvrtke su uložile žalbe govoreći da Covec ne može graditi i zaraditi po toj cijeni. Covec je pokazao bogate životopise svojih inženjera, a i tvrdili su da imaju 100 milijuna dolara gotovine pa će lakše podići i otplatiti kredite za gradnju.
Ispostavilo se da su kineski dizajneri previdjeli neke ključne zahtjeve za gradnju kao što su niski tuneli ispod same ceste za siguran prelazak žaba i drugih malih životinja. Hrvatska tako ima zelene mostove preko autocesta gdje je zabranjeno kretanje ljudima kako se što manje remetilo kretanje divljih životinja.
Kinezi su bili potpuno iznenađeni da je takvo nešto potrebno, a iznenadilo ih je i razina transparentnosti potrebna za poslovanje u zapadnom svijetu.
Projekt je kasnio, probijeni su svi rokovi, a Poljska je na kraju oduzela pravo gradnje Kinezima i dodijelila natječaj poljskom konzorciju. Priča se i da Poljska potražuje 200 milijuna eura penala od Coveca. Hoće li slična sudbina zadesiti i Pelješki most, teško je za znati.
U Hrvatskoj gotovo ispod radara prošlo je preuzimanje tvrtke Energija projekt za 38.000.000 dolara. Kupila je tvrtka Norinco International Cooperation koja namjerava ispod Velebita graditi vjetroelektranu.
Kako stoji na stranicama Grada Senja, predstavnici tvrtke Norinco International obznanili su ideje i planove koje imaju o ulaganju u vjetropark Senj na području grada Senja i općine Brinje. Snaga vjetroparka iznosit će 156 megavata (39 turbina od 4 MW), a pokrivat će područje od 44.8 četvornih kilometara. Prema planu gradnja bi trebala trajati dvije godine, a sam vjetropark bi se operativno koristio 23 godine.
Prema svemu sudeći, njih više zanimaju hrvatski stručnjaci: "Poslali smo tim u Hrvatsku kako bismo uspostavili suradnju s Brodarskim institutom, koji ima vrlo dobre pogone za kvalitetne analize u brodogradnji". Rekao je to Xu Ziqin, potpredsjednik Uprave CSIC-a, a kao što znamo, brodogradilište Uljanik u međuvremenu je otišlo u stečaj, a 3. maj spašavaju hrvatski građani svojim novcem.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
"kao što znamo, brodogradilište Uljanik u međuvremenu je otišlo u stečaj". Zar nije sud odgodio ročište?
Novac trebate dobiti iz vaše dnevne sobe putem interneta,tako što ćete nekoliko sati dnevno ispuniti jednostavan posao sa radnom stanicom,primati 238 USD svaki sat i primati naknadu svaki tjedan dok odabirete svoju rutinu rada. U tom trenutku pokušajte ovo ...>>>>> www.WebWork3.Com
I sad bi netko trebao povjerovati "Radiju slobodna Europa" i nekakvom "Centru..." iz Washingtona, jer su oni kao istinoljubivi i uopće nisu protiv Kine? Bljutavije propagande davno ne vidjesmo. Hrk, pljuc!!