Jedna rečenica Milorada Dodika nakon sastanka s Draganom Čovićem, čak ne niti cijela rečenica, objasnila je cijeli program dogovorene koalicije SNSD iz Republike Srpske i HDZ-a BiH.
"S Čovićem sam se složio da treba raditi na promjenama izbornog zakona kojim bi se osiguralo da svaki od tri entiteta ima pravo glasa samo za svoje predstavnike", kazao je Dodik za Srpski telegraf.
Time je pretpostavio osnivanje novog nacionalnog entiteta, onoga čega se u EU groze mnogi, a na Balkanu neki, ne zato što bi netko imao nešto protiv Hrvata, nego zbog bojazni od novog prekrajanja granica. Dodik je inače poznat kao političar koji je ne jednom zagovarao separatizam Republike Srpske, koji ima vlastito viđenje rata u BiH od 1992. do 1995., kojemu su zato ne jednom servirali da je praktično gospodar entiteta u BiH "koji je nastao na genocidu", misleći na Srebrenicu.
Za promjene izbornog zakona Dodik je rekao da su neophodne zato što je HDZ BiH, on je tu izrijekom naveo i "Čovića", dobio najviše glasova pripadnika hrvatskog naroda u BiH., ali nije postao član Predsjedništva BiH. Član je postao Željko Komšić.
"To se desilo zato što su Bošnjaci po nalogu Islamske zajednice glasali za Komšića i omogućili da on pobjedi usprkos stvarnoj volji hrvatskog naroda. Bošnjaci su svaki treći glas dali Komšiću i uveli ga u Predsjedništvo", rekao je Dodik.
On se u velikog patrona politike HDZ-a BiH prometnuo očito s namjerom dobivanja još jednog entiteta, hrvatskog, za što teško da bi imao ikakav drugi motiv osim da u tim uvjetima napravi još nekoliko koraka dalje u smjeru separatizma. Bez obzira što o tome mislili Hrvati koji nastanjuju ili koji su prije rata nastanjivali gradove i mjesta u današnjoj Republici Srpskoj, posebno u Bosanskoj Posavini.
Činjenica je, međutim, da je Željko Komšić doista osvojio izbore većim dijelom Bošnjaka, a manjim Hrvata, zahvaljujući izbornom sustavu koji je u drugoj polovici 90-ih bio teško izboren model završetka rata, očuvanja mira i ubijanja u pojam militantnih nacionalizama. Činjenica je doista i to da je u nacionalizmima i etničkim podjelama tako rastrganom društvu kao što je BiH, zbilja osjetljiva situacija takvog izbora predstavnika jednog naroda.
Za komentar nastale situacije zamoli smo stalnog kolumnista i novinara Expressa Josipa Mlakića.
"Pakt, odnosno izraz 'koalicija Dodik-Čović', kako se to danas predstavlja uglavnom u 'bošnjačkim medijima', da ih uvjetno tako nazovem, krije u sebi jednu opasnu zamjenu teza i nije od jučer, a datira još iz vremena drugog mandata nesretnog Željka Komšića u Predsjedništvu BiH, kojim se među ostalim pokušavao relativizirati Komšićev neuspjeh i šteta koju je nanio sveukupnim odnosima unutar BiH i poništio određeni politički napredak zemlje. Ta gotovo kafanska personalizacija političkih odnosa, gdje su 'loši' Hrvati (većina njih) svedeni na 'Čovića', a 'loši' Srbi na 'Dodika', dok smo mi, je li, fini i demokratični, sve sam građanin do građanina, ljevičar do ljevičara, dovela je do popriličnih antagonizacija unutar tri nacionalne skupine, pogotovo na relaciji Bošnjaci-Hrvati, što je rezultiralo 'trećim ukazanjem' Željka Komšića u fotelji Predsjedništva BiH", rekao je Mlakić.
"U prošlom sazivu Vijeća ministara BiH koalirali su, primjerice, SDA i Savez za promjene iz RS-a. Nitko nije govorio o paktu Izetbegović-Ivanović, osim Milorada Dodika koji je tom strategijom na proteklim izborima do nogu potukao opoziciju u RS-u. Možete li zamisliti, primjerice u Hrvatskoj, da netko govori o koaliciji 'Plenković-Vrdoljak'? Meni to izgleda apsurdno. Ali koalicija 'Plenković-Pupovac', što se često može čuti s krajnje desnice u Hrvatskoj, uvelike podsjeća na ovo u BiH, gdje je Milorad Pupovac personifikacija hrvatskih Srba ('loših', naravno). Treba se zapitati je li nedavni napad na Milorada Pupovca u Zagrebu bio rezultat upravo jedne slične 'personalizacije'. Znači, svaka personalizacija političkih odnosa, krije u sebi 'sistemsku grešku' iza koje se skrivaju isključivo loše namjere", nastavio je.
Loše namjere su, očito, nacionalistički šovinistički stavovi prema "onim drugima", koji god "oni" bili.
"Koalicija bosanskohercegovačkog HDZ-a i Dodikova SNSD-a u ovom je slučaju apsolutno očekivana i rekao bih prirodna, jer se radi o dvije stranke koje su apsolutni pobjednici unutar dvije nacionalne skupine, te je bez obje ove stranke nemoguće formirati vlast na federalnoj i republičkoj razini. Blok bošnjačkih stranaka ili blok stranaka okupljenih oko SDA, također će morati stvoriti 'pakt' i s 'Čovićem' i s 'Dodikom', ako žele sudjelovati u vlasti. A žele, naravno. Oni koji ispadnu iz koalicije, 'pobjednike' će proglasiti 'izdajnicima', a sebe 'patriotima' (ili 'građanima'), i tako naredne četiri godine", kazao je.
Sastanak Dodika i Čovića u Mostaru donekle je kontradiktoran. Sastanak se opisuje kao neformalan, a dogovor o koaliciji je očito konačan i služben. Jasno je da se obojica slažu oko trećeg entiteta i etničko-entitetski izoliranog novog izbornog modela. Stvari počinju bivati sumnjive kad Dragan Čović navodi, a Milorad Dodik to nigdje ne ističe, da su razgovarali i o demokratskim reformama i putu u EU. Čović je čak poklonio Dodiku svoju knjigu, očito kao simboličnu gestu, "Iznad crte - moja vizija europske BiH".
Čović pak ne navodi, ali Dodik ističe da je stav njegove stranke da o članstvu u NATO-u nema govora. Jednu stvar nisu spominjali niti jedan niti drugi, a definitivno je relevantna za ovakav susret i ovakvu koaliciju HDZ-a BiH i SNSD-a; rad na rješavanju činjenice da je prije rata u 90-ima na prostoru današnje Republike Srpske živjelo oko 200.000 Hrvata, dok ih danas ima 16.650. Predstavlja li HDZ BiH Hrvate potekle samo s dijela teritorija BiH?
Treba primijetiti i to da se Dragan Čović niti ovaj put nije sjetio paradoksa da se njegova stranka buni zbog glasanja Bošnjaka za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu, a niti jednom riječju ne spominje to što u pravilu glasači njegove stranke, definitivno pripadnici Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH, glasaju za Sabor u Republici Hrvatskoj, i to u pravilu za sestrinsku stranku, za HDZ.
Vlast u BiH će stoga vrlo vjerojatno doista formirati SNSD i HDZ BiH, osim ako se ne dogodi, kao što se jednom dogodilo, da se manje hrvatske stranke, one nadetničke kao SDP i bošnjačka i ljevica i desnica čudesno ne dogovore oko koalicije. No, to bi doista bilo čudo, jer u SDA je na djelu politika poput Bakira Izetbegovića, zapravo nacionalističkog pandana vođama glavnih stranaka u srpskom entitetu i hrvatskom nacionalnom korpusu.
Takva situacija oslikava politiku po istim nacionalističkim podjelama kao što su bile u 90-ima, danas ipak čini se bez onakve želje za krvoprolićem, ali nakon onakvog rata, teško je vjerovati da političke kategorije po vrlo sličnim etničkim linijama teško mogu donijeti nešto dobro. U tom smjeru je jedan drugi kolumnist Expressa, Emir Imamović Pirke, za sarajevsko Oslobođenje napisao satirički poziv Milu Đukanoviću u Crnoj Gori neka izvoli okupirati BiH, jer je on u svojoj zemlji još i složeniju situaciju, doduše uz nešto čvrste ruke, pa i korupcije, uspio dovesti u red.
"Vi, gospodine Đukanović, Crnom Gorom vladate još od vremena u kojem je Dragan Čović potpisivao naloge o isporuci nosača bombi proizvedenih u 'Sokolu' - Jugoslavenskoj narodnoj armiji, Milorad Dodik bio član Skupštine Republike BiH ispred Saveza reformskih snaga Jugoslavije, a Bakir Izetbegović uobičajeno ništa", napisao je, ističući političku prošlost današnjih nacionalista, odnosno politički antitalent jednoga od njih.
Imamović je u tekst nabio na nos Đukanoviću svu silu grijeha, ali je tekst u kontekstu zanimljiv zbog zaključka o BiH:
"Bosna i Hercegovina je, cijenjeni gospodine Đukanović, baš kao i Crna Gora, postkonfliktno, multietničko društvo u kojem se raspreda o izmjenama izbornih pravila i u kojem su izbori proces što omogućava da sudjeluju svi, da bi na kraju pobijedili isti. Mi smo Vam, ustvari, Crna Gora s greškom ili sa smetnjama u razvoju."
