U nedavnom intervjuu za Novi list, Dalija Orešković našla se oči u oči s Draženom Ciglenečkim, briljantnim, pametnim i nemilosrdnim novinarom, koji je mnoge političke vedete nataknuo na ražanj njihova neznanja i neiskustva, na primjer Božu Petrova, kojeg je izvozao kao malo dijete. Novinar ima desetljeća iskustva u politici, gospođa Orešković nema, pa ipak, to nije ispalo loše po nju.
Na njegova tvrda pitanja tipa: "To je u politici normalno" (u našoj je politici skoro sve normalno), ona je, apodiktički i bez imalo oklijevanja, iznosila svoj stav: "Ne, to u politici nije normalno". Ne da se Dalija zbuniti. Ta naizgled krhka žena očito zna što hoće i nije je sram priznati da katkad ne zna kako to hoće - ta skromnost samo je još jedna u nizu vrlina kakve na našoj sceni ne viđamo prečesto, ako ih vidimo uopće. Tko je od naših lidera uopće želio savjet? Dalija želi Hrvatsku u kojoj će se cijeniti znanje i stručnost.
U kojoj kumovi, ortaci, pajdaši, jarani i zemljaci, stranački i partijski drugovi, neće imati nedostižnu startnu prednost. U kojoj insinuacije neće djelovati jače nego institucije. Dalija ima još jednu prednost. Ona ne krije svoju ideološku poziciju, ne zaklanja se iza formule "samo reforme, nula ideologija". Ona je nefanatični, umjereni lijevi centar, i to svi znaju.
Legija desničarskih botova (internet-gerila) krenula je na nju objedama (što znači da u njoj slute silnu opasnost) kako je riječ o predstavnici jugokomunističke opcije, ali ona to ne samo da nije, nego i ne može biti - Jugoslaviju pamti samo kao dijete, ne žali za njom. Ona ne živi u prošlosti, nego u sadašnjosti i želi Hrvatsku 2.0, novi model države, s bitno popravljenim performansama...
Premda nema političkog iskustva, i to ne krije, Oreškovićeva ima zdrav razum i jasan pogled na stvarnost, pa dosad nije napravila ni jednu političku pogrešku. Odbacila je ideju da se kandidira za predsjednicu, dakle pompozno uhljebljenje joj nije cilj. Odbila je i Bernardićeva podla očijukanja i kandidaturu na listi SDP-a za Europski parlement, a to znači da je unaprijed odbacila mogućnost da mjesečno inkasira minimalno 6000 eura. Tko bi to u Hrvatskoj učinio? Tonino Picula nije se htio vratiti iz Bruxellesa u Zagreb, na čelo SDP-a, što su svi pročitali kao srebroljublje iznad domoljublja. Ona je učinila obrnuto...
"Državu moramo obraniti i vratiti iz ruku klijentelističkih i koruptivnih struktura koje su je otele. A mislim da je moja odgovornost veća zato što mislim da sam kroz petogodišnje obnašanje jedne javne dužnosti stekla veću javnu vidljivost nego što je ima prosječan građanin, koji nije uključen u neku od političkih stranaka. Vjerujem da tu javnu vidljivost moram iskoristiti na način da svima koji razmišljaju slično meni otvorim put, kako bi u sferi politike moglo doći do određenih promjena", rekla je Novom listu.
Potom je izrekla i eksplozivnu rečenicu:
"Ja ne želim popraviti HDZ, ja ga želim razmontirati. Ne samo HDZ, sve one strukture koje su spremne klimati glavom neovisno o tome što im je pred nosom. Želim sudjelovati u građenju politike u kojoj će ljudi razmišljati vlastitom glavom i svaki put osuditi ono što pođe po zlu. To prvenstveno nedostaje HDZ-u. Nakon što je Karamarko pao, izgubio državnu i potom stranačku poziciju, njegovo se ime prestalo spominjati u HDZ-u. Isto će se, prije ili kasnije, dogoditi i Plenkoviću..."
U velikom biografskom intervjuu za Express, Dalija Orešković otkrila je i ranjive točke svoje biografije, što je onemogućilo ucjene i pritiske koji na ovoj prljavoj sceni - gdje se dokumenti drsko krivotvore - nisu nikako isključeni.
"Prvi put, kad se radila sigurnosna provjera zbog funkcije na koju sam prije pet godina bila izabrana, djelatnici zaduženi za tu provjeru imali su informacije o ovome o čemu prvi put javno govorim", rekla nam je Dalija nedavno u velikom biografskom intervjuu. Tad je otkrila kako joj je otac bio ovisnik o kocki.
"Početna faza očeva kockarskog uspjeha završila je s nekoliko desetljeća propadanja i pakla u kojem nije bio sam. To je križ koji nosi cijela obitelj. Tog problema sam postala svjesna još u osnovnoj školi. Svaka obitelj koja ima ovisnika o bilo čemu je priča za sebe. Upravo to životno iskustvo me obilježilo i ojačalo. Duboko je determiniralo ono što i kakva danas jesam. To iskustvo promijenilo je sve vrijednosti u mojem životu, od uspjeha do odnosa prema novcu. Mi smo na kraju kao obitelj uspjeli pomoći ocu i moram reći da sam u konačnici silno na svog tatu ponosna jer je pobijedio svoju unutarnju neman. Isto tako, divim se i majci koju sam tijekom puberteta znala osuđivati i ljutiti se zato što nije digla ruke od oca kako bismo mogli započeti neki novi život. Ona mi je pokazala što znači veličina čovjeka. Bez puno objašnjenja uporno je pružala ruku ocu ne bi li ga povukla iz ponora. Ne želim ići u detalje jer to je ionako više nebitno i daleko iza nas, a i ovakve priče zvuče kao patetična samoreklama. Ono što želim je poslati poruku svima koji se nalaze ili će se naći u sličnom problemu, koju sam naučila od moje majke. Kad imate osobu koja griješi te koju je najlakše prozivati i optuživati, budite uporni da joj ukažete što radi krivo i pružajte ruku dok se ne digne. Ja sam taj proces promatrala svakodnevno, sve dok nije postao dio mene", rekla nam je Dalija.
Nastavak na sljedećoj stranici...
