To životno poglavlje zaključila je riječima: "To je pečat koji nosim kao poruku što je uistinu važno u životu. To je moj zaštitni štit i zato se osjećam jako. Zbog toga sam odlučila ostaviti svoje prezime kao znakovlje povijesti svoje obitelji i svojega oca".
Dalija nam je priznala da u nekim nakanama nije uspijevala.
"Na primjer, nikad nisam magistrirala. Bez problema sam položila sve ispite, ali tri seminarska rada i magistarski nikako nisam uspijevala završiti. Naime, materija koju sam pripremala se stalno razvijala i mijenjala, a kako nikad nisam bila zadovoljna s onim što sam do tada napisala, nikad nisam ni predala rad. U međuvremenu bi se dogodio novi moment koji sam željela obuhvatiti u radu i, eto, nikad kraja."
Na pitanje je li polagala ispit kod bivšeg predsjednika Ive Josipovića je rekla:
"Jesam, dobila sam dva i strahovito sam bila ljuta na tu ocjenu..."
Neke je stvari, međutim, uspjela i one se pamte:
"Pokrenuli smo oko 480 postupaka, od toga ih okončali više od 450. Također smo donijeli više od 300 odluka o neprokretanju postupaka koje su jednako važne kao i ove u kojima su utvrđeni propusti. Donijeli smo više od 900 mišljenja i očitovanja. A ukupno je izrečeno više od 1,7 milijuna kuna sankcija. Naplaćeno je 1,4 milijuna kuna."
Dalija Orešković je izazvala gnjev političke tzv. elite koja ne želi zaštitu od sebe samih, jer je baš tu jedan od izvora njihove moći i motiva za javnu službu.
Gordan Jandroković ju je oštro napao: "Ako ćemo ekstenzivno tumačiti taj potencijalni sukob interesa, onda se bojim da se više nitko neće moći baviti ni s čim. Neću govoriti o drugim slučajevima, govorim o ovom i o načinu na koji je to formuliralo Povjerenstvo. Za mene je to besmisleno i ovako kako to čini Povjerenstvo čini mi se da će zaista onemogućiti ozbiljno bavljenje politikom. Čini mi se da dolazi do fenomena gdje Povjerenstvo želi sebi uzeti ovlasti koje mu objektivno ne pripadaju i mislim da će trebati razmotriti i kroz zakonska rješenja je li optimalno ovo što sad imamo kroz Povjerenstvo".
Nakon te rečenice bilo je jasno da je Daliji Orešković na najvišemu mjestu izrečena najstroža kazna. U saborskoj proceduri otpisana je u sramotnom suglasju desnih i lijevih, stradavši kao žrtva jedinstvenog udruženog poduhvata zlih gnoma, koji nisu trpjeli posao razgnomljavanja države: skrupuloznog ispitivanja tko je među njima u sukobu interesa, u poziciji da, birajući između osobnog i javnog dobra, javnu poziciju zloporabi za ovo prvo. A to bi učinilo previše njih.
Nakon njezina mandata vladajućima je bilo preko glave i Dalije i zakona pa Daliju nisu reizabrali, zakonu su povadili zube te sad s novom verzijom mogu mirno spavati i održavati na životu stari model s novim licima. Ona je bila "institucija koja radi svoj posao" i to ju je stajalo karijere, zbog toga je egzekutirana: no ta će se žrtva sad pokazati kao dobar politički ulog. Andrej Plenković ne mora se bojati ni desnih ni lijevih ridikula, kao ni populista živozidaša - on zna da se mora plašiti samo nje.
Dalija Orešković se ne libi kritizirati ni "lex Agrokor" i skupinu Borg. To čini oslanjajući se na zakon pa joj je teško oponirati.
"To kako premijer pokušava opravdati situaciju je sramotno jer ne možete reći da su oni ovdje štitili gospodarstvo. Cilj nije mogao opravdati sredstva. Problem je postojao i trebalo je naći rješenje, ali ne na tuđi račun te omogućiti povlaštenoj skupini da zaradi. Očito je to jasno svima, osim premijeru", rekla je u svibnju Orešković dodajući kako se "ovim slučajem prije svega trebao pozabaviti DORH". DORH se doslovce "pozabavio" slučajem pa je, uvaživši "raison d etat", stvar stavio u ladicu, ad acta. Izjeo vuk magare, barem zasad.
U Daliju Orešković gledaju stari i mladi, u njoj vide nadu i poštenje. Nije prva. Prije nje bili su Mirela Holy, pa Božo Petrov. Hoće li i ona iznevjeriti ili će biti treća sreća?
