Tjeskoba koju smo tada osjećali izvirala je iz slika što su promicale ekranima kućnih televizora. Bezbroj puta ponavljan je prizor iz plitvičkog autobusa, ali nije rečeno čija je to krv, piše Miljenko Jergović
U gradu se čita mnogo novina, ali televizijske istine su dvije. Na Televiziji Sarajevo, koja još uvijek pripada mreži Jugoslavenske radiotelevizije, priča o autobusu s hrvatskim redarstvenicima ispripovijedana je zabrinjavajuće jednostrano. U toj su se priči Srbi zavadili s Hrvatima, jer su se Hrvati okrenuli ustašluku, a JNA ih nastoji razvaditi. Na Yutelu su ispripovijedane dvije pripovijesti, s dviju strana još uvijek nevidljive fronte, oko kojih se, barem se tako čini dok televiziju gledamo iz Sarajeva, urednici ne opredjeljuju, nego gledateljima ostavljaju da sami nešto zaključe. Razlika između Televizije Sarajevo i Yutela je tolika da publika, da nije Yutela, ne bi ni znala što se događa.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
