Spektakularna policijska akcija koja je uzbudila stanovnike Jaruna završila je neslavno jer se na kraju ispostavilo da Maurović uopće nije bio u stanu, a kamoli da je kraj sebe imao taoce, objavio je svojedobno Večernji list. Razgovarajući tad s novinarima, Maurović je rekao da je to napad na njega i glavni ustaški stan te da se sve to ne bi dogodilo da nije napisao pismo Haškom sudu u kojemu se zauzima za Mladena Naletilića Tutu. S obzirom na to da je za njim zagrebački Općinski sud raspisao tjeralicu zbog iznude, Maurović je 20. listopada 1999. godine, dan nakon spektakularne policijske akcije, pritvoren, a prema riječima supruge Ane, u pritvoru je bio devet dana.
- Nakon sve te strke i galame mi smo nastavili živjeti koliko-toliko normalno. Željko se promijenio, a pogodilo ga je i to što nam je stariji sin nastradao u prometnoj nesreći prije dvije godine. Povukao se u sebe i nigdje nije išao bez mene. Imali smo galeriju i likovnu radionicu na Jarunu, kroz koju je posljednjih nekoliko godina prošlo oko 6000 djece, a tamo smo održavali i kulturne večeri na koje su dolazile poznate osobe – rekla je tad Željkova supruga Ana Maurović za Večernji list.
Dodala je da je onoga dana kad je Željko nestao otišao iz stana s Nenadom Milankovićem u Veliku Goricu. Od tada ga nije vidjela i zna samo ono što joj je Nenad ispričao. - Išli su pogledati neki građevni materijal za kuću. Nenad je rekao da su se vratili iz Gorice te je na Savskoj Željko sreo nekog prijatelja. Pozdravio ga je i sjeo u njegov automobil te mu se od tada gubi svaki trag. Tražila sam ga u svim bolnicama, policijskim postajama, pa čak i u zatvoru, no nigdje ga nema - rekla je Ana Maurović.
Kad je nestao, protiv Maurovića se vodilo više postupaka. Bio je optužen da je 9. rujna 1991. godine upao u kuću Stojana Zeca, rođaka likvidirane obitelji Zec. S još dvojicom se predstavio kao Merčepov specijalac te su Zeca natjerali da odjene uniformu JNA, nakon čega su ga vezali lisicama, strpali u prtljažnik automobila i odvezli u napušteno skladište u Velikoj Gorici te ga tamo zavezanog ostavili. Zec je uspio pobjeći iz skladišta. Maurović se vratio do njegove kuće, u kojoj je zatekao dvojicu njegovih prijatelja, koje je također zavezao. Zbog svega toga Maurović je 31. siječnja 2007. godine bio osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora, a kako je i tad bio nedostupan, suđeno mu je u odsutnosti. U siječnju 2008. za njim je raspisana tjeralica koja je još na snazi, no Maurović do sada nije nađen. Kaznu od dvije godine i osam mjeseci zatvora nije izdržao, a nedavno je ta kazna obustavljena jer je u tom predmetu nastupila zastara, objavio je Večernji list. Osim te presude, Mauroviću su u odsutnosti izrečene još dvije presude. Maurović je bio optužen zbog događaja 10. siječnja 1998. godine, dakle točno četiri godine prije njegova nestanka. Dvojica su tad istukli i iz stana odveli D. G. te ga prijeteći pištoljem odveli na Jarun Mauroviću, stajala je u optužnici. Maurović je zatražio da do 20. siječnja donese 4000 maraka, inače će ga “zakopati u šljunak i preko njega će prijeći asfalt”.
D. G. je pristao, ali je optuženike, navodilo se u optužnici za pokušaj iznude, u daljnjoj namjeri spriječila policija. Željka Maurovića više nema ni na policijskim tjeralicama i potragama, a godinama se već nagađa da je odveden negdje na nepoznatu lokaciju i ubijen.
Njegov sin Stjepan ostao je bez oca u najosjetljivijim tinejdžerskim godinama. Navukao se na heroin, s kojeg se uspio “skinuti”, te se potom zaposlio u Zagrebgradnji. Imao je djevojku i izgledalo je da si je posložio život. Sve dok nije ubio Radića. Nakon što je završio u zatvoru, djevojka ga je godinama čekala. Planirali su i ženidbu, no život nosi svoje te su prije nekoliko godina prekinuli. Stjepan je, rekla je njegova majka za Zagrebački list, u zatvoru vrijeme kratio pisanjem pjesama. No lani je nasrnuo na drugog zatvorenika i pokušao ga ubiti.
- U subotu, 18. veljače, 2017. godine u Kaznionici u Lepoglavi je u 7.25 sati na hodniku odjela za smještaj zatvorenika došlo do tjelesnog napada jednog zatvorenika na drugog. Zatvorenik je prišao s leđa drugom te mu improviziranim bodežom napravljenim od dijela drške od žlice i plastičnog nastavka drške od metle nanio ubodne rane po glavi, lijevoj ruci i leđima. Službenici pravosudne policije pravovremeno su intervenirali i onemogućili zatvorenika u daljnjem nanošenju ozljeda - navode u ministarstvu dodajući kako je ozlijeđeni pregledan u ambulanti Kaznionice, a zatim sproveden u Opću bolnicu u Varaždinu, gdje su mu konstatirane višestruke ozljede. Ranjeni Joško Kudrić Božić (35) u Lepoglavi je bio zbog smrti Nikole Krmeka. Na Županijskom sudu u Splitu nepravomoćno je bio osuđen na osam godina zatvora zbog kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom u kojoj je život 1. prosinca 2015. izgubio Nikola Krmek (20). Vrhovni sud je ukinuo presudu i vratio je na ponovno suđenje.
Solinjanina Kudrića se, inače, smatra jednim od najopasnijih hrvatskih zatvorenika. Iza sebe ima 120 kaznenih prijava, a nedugo nakon što ga je izbo Maurović, Kudrić je u splitskom zatvoru napao pravosudnog policajca razbivši mu glavu. Unatoč prijavama, Kudrić se pod neobičnim okolnostima često izvlačio bez pravomoćnih presuda. Na Županijski sud u Splitu je sve do ubojstva Nikole Krmeka dolazio sa slobode, na suđenja za teške krađe i otmice, i to uvijek, kao i kad bi ga privodili, s drskim smiješkom na licu. Tako je snažan da je jednom, kad su ga privodili, iščupao bravu na marici...
