Uzrok smrti Stjepana Maurovića, kojeg su našli mrtvog u ćeliji lepoglavske kaznionice na dan kad je trebao proslaviti 35. rođendan, još nije poznat. Maurović je robijao zbog brutalnog ubojstva, a na tijelu koje su čuvari najstrožeg zatvora u zemlji našli krajem prosinca 2017. godine nije bilo tragova nasilja. Točan uzrok smrti znat će se nakon obdukcije, govorili su u Upravi za zatvorski sustav. Međutim, sve do danas u javnost nisu izišle nek konkretnije informacije o njegovoj smrti.
Maurović je izdržavao kaznu od 16 godina zatvora zbog ubojstva. On je 18. ožujka 2011. godine na gradilištu Zagrebgradnje u Palinovečkoj ulici u Zagrebu hicima iz pištolja i sa 17 uboda nožem usmrtio poslovođu Srećka Radića (41). Maurović je, naime, u Radića pucao s udaljenosti od jednog metra, a onda ga izbo nožem. Navodno je glavni okidač za stravičan zločin bio osjećaj poniženja te često vrijeđanje i podcjenjivanje od strane poslovođe, koje je kulminiralo kad mu je Radić opsovao i mrtvog oca u grobu. Radić i Maurović su se sukobili nekoliko dana prije na gradilištu u Rovinju, nakon čega je Maurović dao otkaz, vratio se u Zagreb i preko oglasnika kupio pištolj. Zatim je sačekao da se poslovođa vrati u Zagreb, a onda ga je napao.
U okršaju je ranjen i djelatnik iste tvrtke R. G., kojeg je Radić koristio kao živi zid. Maurović je pucao u obojicu, a kad se R. G. odmaknuo, Maurović je hicima oborio Radića, a zatim ga izmasakrirao nožem. Nepravomoćnom presudom Maurović je za teško ubojstvo dobio 23 godine zatvora, a za pokušaj ubojstva tri godine što je objedinjeno u kaznu od 25 godina zatvora. Uz to, sud mu je odredio obvezno psihijatrijsko liječenje.
No Vrhovni sud smanjio mu je kaznu na 16 godina zatvora zaključivši, navodi Zagrebački list, kako je ubojstvo počinio u afektu i kako je bio smanjeno uračunljiv. Okidač za ubojstvo bio je, utvrđeno je na sudu, kad je Radić opsovao Stjepanu Mauroviću mrtvog oca u grobu. Na suđenju su Stjepanu Mauroviću kao otegotnu okolnost cijenili “da je i sam ostao bez oca koji je nestao, a sad isto zbog njega prolazi i troje Radićeve djece”. Stjepanov otac Željko Maurović Ustaša, naime, otišao je iz svojega stana na Jarunu 10. siječnja 2002. godine i od tada mu se izgubio svaki trag.
Prezimenjak najboljeg hrvatskog strip crtača Andrije Maurovića, autora “Starog mačka” i brojnih drugih remek-djela devete umjetnosti, neistinito se predstavljao kao njegov unuk. S Andrijom Maurovićem se navodno počeo družiti prije nego što se ovaj teško obolio. Željko je prezimenjaka često posjećivao u njegovu stanu punom umjetnikovih crteža i slika, a ondje se gotovo i uselio kad je Andriju Maurovića bolest vezala za krevet, objavio je Nacional 2007. godine detaljno opisujući kako se pokušao domoći imovine strip velikana. Tako mu je u stan počeo dovoditi čudne ljude, a kad je Andrija Maurović na nagovor prijatelja Rudija Aljinovića pristao otići u bolnicu, Željku je ostavio ključeve stana.
U njega se Andrija Maurović nikad nije vratio jer je 2. rujna 1981. godine preminuo u bolnici. Željko Maurović Ustaša potpisao se na osmrtnicu kao unuk preminuloga, a na zagrebačkom groblju Miroševac, u društvu nepoznate žene, pozirao je pred kamerama hineći ožalošćenost tobože jedinog potomka preminulog autora stripova. Lažni unuk obećao je da će se brinuti za Maurovićev grob na parceli preminulih boraca iz 2. svjetskog rata. Grob je bivao sve zapušteniji, dok jednoga dana 1989. s njega nije skinuto obilježje s petokrakom, a stavljen oronuli drveni križ sa spaljenim slovima imena pokojnog crtača stripova. Na ostavinskoj raspravi, pisao je Nacional, na kojoj se uz ostavštinu preminulog Maurovića raspravljalo i o spornom stanu, zagrebačka Općina centar dokazala je da Maurović nije imao nasljednika te je ishodila autorska prava na njegova djela i naložila da se varalica Željko Maurović izbaci iz stana kojeg se protuzakonito pokušao domoći.
No sumnja se da se ipak domogao brojnih slika i radova Andrije Maurovića koje je umjetnik držao u stanu. Među njima su se, uz brojne serije crteža, nalazili i portreti slavnih osoba iz povijesti koje je Maurović slikao uljem na platnu, kao i pornografske razglednice koje je crtao za imućne Zagrepčane. Sam Željko Maurović Ustaša bio je tek autor scenografije proslave prve izborne pobjede HDZ-a na Jarunu 1990. godine. Idol mu je bio ustaški poglavnik Ante Pavelić te je sebe zvao ustaškim krilnikom. Bio je često lice na stranicama crnih kronika. U listopadu 1999. godine specijalci su blokirali zgradu u kojoj je stanovao jer im je netko javio da se zabarikadirao u stanu s taocima te prijeti aktiviranjem bombe.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
