Bio sam prisutan mnogo puta kad su ga ljudi napadali i uvijek sam ga branio, kaže nam poznati zagrebački odvjetnik govoreći o Veljku Miljeviću pa objašnjava: “Govorili su: ‘Njegov današnji klijent bi ga 1991. godine ubio, a on ga danas brani. Pa kako samo može?’. Ja mu to nikad nisam zamjerio. On je, da parafraziram jednog novinara, sav satkan od nagona za samoodržanjem. Ispoljava vitalnost koja ulijeva poštovanje. Veljko Miljević u teškom vremenu, gdje ima puno prepreka, zapravo brani sebe i to čini na impresivan način”.
Oni koji bolje poznaju Miljevića vjeruju da poznati odvjetnik, koji se nikad nije odveć trudio maskirati svoj narcizam, i na Glavašu pokušava dokazati kako je nadmoćan u svakoj situaciji. On stalno testira sebe. Dokazuje da može ono što drugi ne mogu. Povorka omrznutih, koju brani, objašnjiva je i na taj način. Čovjek se ne bi začudio kad bi jednoga dana iz njegovih usta začuo monolog narcisoidnog odvjetnika Richarda Gerea iz mjuzikla “Chicago”: “Znate, da je Isus živio u Zagrebu, da je imao 5000 $ i meni se obratio, stvari bi drugačije ispale”.
Pretukli ga radi Srpske narodne stranke
Mnogi Miljevićevi klijenti spadaju u osobe za kojima Hrvatska, blago rečeno, ne luduje. On brani Tomu Horvatinčića - danas za čuvenu “sinkopu”, virtuoznu fiškalsku figuru koja je Horvatinčića možda spasila zatvora, zna cijela hrvatska javnost. Autorstvo je pripisano njemu iako ju je Miljević već zatekao u spisu kad je, u drugom suđenju, preuzeo slučaj. No prigrlio ju je kao da je njegova rođena. Zastupao je i Tomu Karamarka, Markicu Rebića, Franju Tureka...
Najčuveniji mu je klijent u zadnje vrijeme Zdravko Mamić, kojeg je jednom usporedio s međugorskom Gospom. Najviše je kontroverzi ipak proizveo slučaj Branimira Glavaša. Taj je predmet preuzeo prije 12 godina, na poziv kolege Ante Madunića. Reakcije su bile eksplozivne - Miljević kaže kako je očekivao napade s lijeve strane, koju je smatrao svojom, no ipak ne tako snažne kakvi su uslijedili, ali apsolutno su ga zapanjili napadači s desna.
Prije svih, Ivo Banac i Ivan Zvonimir Čičak, čelnici Hrvatskog helsinškog odbora, danas uglavnom poznati iz rubrika o zaboravljenim asovima. Primjedba je bila ova - HHO je organizacija za zaštitu ljudskih prava, a Glavaš je optužen za najteže kršenje istih. Prema njegovu nalogu ljudi su navodno usmrćivani akumulatorskom kiselinom, a to izaziva gnušanje.
Miljević je, međutim, uzeo slučaj i suspendirao članstvo u HHO-u. Početkom sljedeće godine istupio je iz Odbora u kojemu je proveo cijelo - ne baš jednostavno - desetljeće...
Početkom devedesetih Miljević je bio potpredsjednik danas zaboravljene Srpske narodne stranke Milana Đukića.
“Krajem 1992. godine nekoliko mojih prijatelja prenijelo mi je mišljenje određenih ljudi iz kruga oko predsjednika Tuđmana, mislili su da bi bilo korisno da se uključim u nekakvu političku djelatnost. Tad je Srpska narodna stranka bila jedina stranka koja je izražavala političke interese srpskog naroda. Nisam imao nikoga iznad sebe u stranci. Radio sam što mi je savjest nalagala”, rekao je jednom, a za taj je angažman dosta otrpio - dva je puta fizički napadnut.
Miljević je zadnja nada utopljenicima
“Nakon drugog napada, dan ili dva kasnije, bio sam kod predsjednika Tuđmana, koji mi je bio sklon, a imao je i nekih ozbiljnijih namjera s mojim angažmanom, te me na kraju razgovora upitao: ‘Gospodine Miljević, što vam je to na licu?’. Ja sam rekao: ‘Ništa’. On je rekao da je načuo nešto i pitao trebam li kakvu pomoć. Rekao sam da mi nije potrebna nikakva pomoć i da je to bezazleno. Znao sam da je to već razdoblje u kojem je najteže prošlo, a nakon 1995. smatrao sam da je nastupilo mirno razdoblje. Previše je bilo ljudi koji su me poznavali sa studija i koje sam zadužio, tako da se osobno nisam bojao”, rekao je Miljević.
Nešto kasnije, on je branio Glavaša, koji bi ranije mogao - ako bi htio - braniti njega. Tko bi doli, sad je gori, i obrnuto. No jednom kad se primio Glavaša, u obranu je ušao punim srcem, bez zadrške.
Šuška se čak da će mu država morati platiti odštetu. A ako se to dogodi, ona neće biti mala - Glavaš je odgulio nekoliko godina robije u “hrvatskom kazamatu” pa će mu to, dokaže li se da nije bio kriv, biti plaćeno suhim zlatom.
- Sad ti je najveća kletva među hrvatskim kriminalcima: ‘Dabogda te Miljević branio’ - priča za Express Kruno Olujić, odvjetnik, bivši predsjednik Vrhovnog suda, osoba podjednako fascinantne memorije, lucidan i hrabar pravnik bez dlake na jeziku. Bili su ista generacija na fakultetu, “istoga su dana cijepljeni, isto su im tekli školski sati”... Olujić nastavlja smijući se: “To naime znači da nikad neće biti oslobođeni”.
Olujić se šali jer je Miljević, zapravo, zadnja nada utopljenicima. Miljevića se tretira kao panaceju, univerzalni lijek za najteže slučajeve. Cijela novinarska zajednica, a vjerojatno i veći dio javnosti, znaju Miljevićeve “stare navade” - čim ga netko upita za neki slučaj, on u maniri umjetne inteligencije (AI), kao neko superračunalo, pravni Deep Blue, iz rukava sipa zakone, članke, stavke, paragrafe, alineje, fusnote, meritorna tumačenja, kontroverze...
Pravni fakultet završio s 5.00
U toj je glavi cijela hrvatska judikatura. Ni jedan zagrebački pravnik ne izgleda kao netko tko zna napamet sve zakone, ali Miljević ostavlja taj dojam - čini se da se umjesto bifteka hrani algoritmima. Narcisoidan je, kažu svi koji ga poznaju, i kažu da je takav bio još od studija. U sve je usmene predaje ušla konstatacija kako je Miljević najbolji student Pravnog fakulteta svih vremena, a neki dodaju i na Sveučilištu. Sam se nikad nije libio snažno podvući taj doseg.
“Kad smo dogovarali ovaj intervju, rekao sam da ste bili jedan od najboljih studenata na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali vi ste me ispravili i rekli da ste bili najbolji”, napisao je nedavno Dražen Ćurić. Miljević mu je odgovorio ovo:
Ista su generacija bili Nikica Valentić, Marijan Hanžeković i Ljerka Mintas Hodak, za koju Miljevića veže neka tajanstvena romansa o kojoj ne žele pričati ni on ni ona, no i to je dio mita. Njegovi su kolege, rekao je jednom, bili usmjereni na pragmu - brz završetak studija i potom kancelarija, dok je on, “uz par idiota, bio usmjeren na to da briljira na svim ispitima”.
- Ja sam studij završio s tim prosjekom za četiri godine. Pa što bi mi otac rekao da sam studirao dulje ganjajući prosjek pet nula - priča Kruno Olujić.
“On je genijalac. Veljko je dobar pravnik i dobar čovjek. Ima fenomenalno pamćenje, stvarno savršenu memoriju. Veliki je narcis. Sedamdesetih godina se kao student srpske nacionalnosti držao pošteno prema nama proljećarima. Kad smo provodili izbore za studentsku trećinu, on je bio jedini partijaš nehrvat koji se probio u naše znanstveno-nastavno vijeće jer je bio dobar i s nama i s njima pa je dobio dovoljno glasova. Bio je jedan jedini među 13 izabranih. Tomislav Jantol je to kasnije proglasio najvećim porazom partije nakon Druge zemaljske konferencije.
Nije sudjelovao u obračunu s proljećarima nakon 1971., bio je iznimno tolerantan. Kasnije je isključen iz Partije. Mislim da mu je to u bitnom odredilo karijeru, jer je kasnije imao repinu čovjeka koji je izbačen iz SK, a to baš nije bila preporuka”, priča Olujić. Nakon tog fijaska Miljević se zaposlio u kancelariji Silvija Degena, a potom otišao na služenje vojnog roka, iako to zbog vida nije morao napraviti. No čini se da je oduvijek želio pokazati da nema prepreke koju nije u stanju preskočiti.
Ima veliko znanje i iznimno je lojalan klijentima
Veljko Miljević je odrastao u Kutini. U trećem razredu srednje škole došao je u Zagreb, u trešnjevačku gimnaziju. Nikad, govoreći o svojoj biografiji, ne propušta naglasiti kako je “bio najbolji”. Ima fascinantnu memoriju. I danas, četrdesetak godina nakon studija, pamti koliko su stranica imali pojedini udžbenici, nije zaboravio datume kad je polagao pojedine ispite, čak i s prve godine, kod kojih ih je profesora polagao...
“On vam pomalo voli docirati i zna biti isključiv. Kad je riječ o struci, nije spreman na drugo mišljenje, a često se pokaže da nije u pravu. Jako je koncentriran na studentska vremena, često se poziva na profesore kod kojih je polagao ispite i voli reći da su mu to prijatelji iako je bilo nezamislivo da bi se oni družili sa studentima. On će ti otići u zatvor i reći nekom kriminalcu kako će ga vaditi s tom i tom argumentacijom, a onda će dodati - da je sve što govorim istina potvrđuje moj prijatelj, profesor, na strani toj i toj, članak taj i taj, alineja ta, fusnota broj 3 na stranici 51, a ovaj ga gleda i misli - što mi to pričaš, čupaj me odavde...”, smije se Olujić dodajući kako Miljević ima veliko znanje i da je iznimno lojalan svojim klijentima.
To potvrđuje i nedavni incident s Mamićem, kojemu je zaprijetio otkazivanjem punomoći ako održi konferenciju za novinare, za koju nije teško pretpostaviti kako bi izgledala. Mamić je, čini se, namjeravao govoriti o svojim sucima, a to ne bi moglo dobro završiti. Olujić kaže da Miljević spada u one odvjetnike koji “ne samo tumače činjenice i stvaraju pravo, nego stvaraju i činjenice, što znači da je spreman na razne oblike konstrukcije i rekonstrukcije”.
Upitno je, međutim, zna li Miljević dvije stvari: je li Glavaš naredio ubojstva i je li Horvatinčiću doista zatajila svijest. “S nekim se ne morate zbližiti sto godina. Intenzitet kontakata nije presudan uvjet za zbližavanje. Za ovim stolom za kojim razgovaramo dnevno više puta čujem:
Taj se odvjetnik spreman poslužiti sinkopama, rupama u sjećanju, premda u njegovu sjećanju nema ni jedne rupe. Kad malo bolje pogledamo njegove javne nastupe, uočit ćemo doista da kod njega nema zaborava, preskakanja, nesnalaženja... Dio javnosti zamjera mu često korištenje nezgrapne poštapalice “no međutim”, ali on od nje ne namjerava odustati, iako su mu to često spominjali, ili možda baš zato.
“On ne zna da u hrvatskom jeziku, osim glavnih, postoje i redni brojevi. A osnovno što mu zamjeram jest što mu je hrvatski loš, on u stvari govori srpsko-hrvatski, kao i Anto Nobilo. Nikad oni neće naučiti da u hrvatskom ne postoji glagol desiti, nego samo dogoditi”, smije se Olujić, no to će Miljeviću, sasvim sigurno, priuštiti znatno manje nevolja od kažnjeničke bojne njegovih klijenata, koje doista može braniti samo čovjek s dobrim želucem.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kad te sv. Petar pita teško ti prolaze "proceduralne pogreške","zastarjelost postupka" i ostale fraze kojima se ovakvi koriste.
moja unuka već treću godinu pravnog fakulteta u Osijeku završava sa 5,0 ali nije narcisoidna ,zbog nepravde u ovoj državi odlučila se za pravni fakultet i želja joj je da nakon završetka pravnog fakulteta ode van i zato ući strane ... prikaži još!e jezike,već je dva jezika svladala sa 5,0 (engleski i njemački)i sada polaže španjolski .....sve je ispite treće godine položila i ljetni raspust će umjesto na more u Njemačku kod roditelja na sezonski rad.....
Kada imaš sreću da imaš "ovakvog" prijatelja, kakvog u gosp.Olujiću ima gosp.Miljević, uistinu ti ne treba neprijatelj.A o komentiranju "jezika", govora kojim se služu gosp.Miljević, a koji je "katedra" hrvatskog jezika u usporedbi sa 99 % javnih osoba , "spikera", ... prikaži još! i voditelja sa drž. tv., ostaje samo za dodati, zločesto i netočno.PS.gosp.Olujić, sa svojih 4.7 prosjeka , ocjena na pravnom fakultetu, bi se bar trebao suzdržati u "navijanju", da gosp.Miljević, ne uspije dobiti pravne bitke..