Glavni slogan Mosta u nedavno okončanoj predizbornoj kampanji bio je “Promjena”.
Ta poruka u pravilu je rezervirana za opozicijske stranke koje pozivaju svoje birače na promjenu vlasti.
Ovoga puta uzurpirala ju je jedna članica vladajuće koalicije, stranka čiji se ministri još nalaze u vladi i koja je nakon izbora sjela za pregovarački stol s istom onom strankom s kojom je još u koaliciji.
Dakle, glavna promjena koju je u kampanji zazivao Most očito se nije svodila na promjenu vlasti, ma koliko se time dovodilo birače u zabludu. Kako sad stvari stoje, nova vlada bit će vlada kontinuiteta, a ne promjena.
Most nije s tim sloganom izašao na lanjske izbore kad je doista doveo do promjene vlasti. Srušio je SDP i instalirao HDZ.
Na što bi se onda moglo odnositi to zazivanje promjena? Možda u načinu na koji se formira vlada? Prošle zime Most je doslovno mjesecima držao SDP i HDZ taocima svojih pregovaračkih zahtjeva.
Ucjenjivao ih, zavlačio, izlagao uvijek novim prohtjevima, izmišljao tripartitne koalicije, postavljao nemoguće uvjete, a onda sam razvrgnuo dogovor sa Zoranom Milanovićem i uletio u zagrljaj Tomislavu Karamarku.
Božo Petrov sad nastavlja s ucjenama i nizanjem uvjeta. Postavio je sedam uvjeta tek kao temelj za daljnje pregovore o formiranju vlade, a da se još nije ni došlo do kadrovske križaljke.
Tu promjena nema, ni u stilu ni u metodi. Međutim, ovoga puta nije upitno s kim će Most potpisati koaliciju. Sad ne mora grozničavo tražiti način kako da ispadne čist i dovede HDZ na vlast.
I to je barem nekakva promjena u odnosu na prošle izbore. A onda najvažnije: kakva nas to promjena očekuje nakon formiranja vlade HDZ-a i Mosta?
U ovih osam mjeseci imali smo nestabilnu i tragikomičnu vladu. Imali smo politiku klerikalizacije i kulturne revolucije, s ukidanjem kurikularne reforme, napadom na medije i kulturu, svjetonazorskim udarom na društvo... O čemu Most nije ni pisnuo.
Kakva nas sad promjena očekuje? Pa ipak, onaj tko je ponudio najveće promjene na ovim izborima nije Most, nego HDZ.
Smijenio je šefa stranke, novi predsjednik Andrej Plenković razbio je Domoljubnu koaliciju, trebao bi se riješiti Zlatka Hasanbegovića i napisat će potpuno novi program rada vlade.
A Most će u toj vladi i dalje igrati ulogu moralnog noćobdije koji o svemu odlučuje, a ni za što nije kriv, koji je dio vlasti, a nastupa kao glavna opozicijska snaga, jamči promjene, a da sam nije promjena.
Ponovno nudi iste ljude u istim resorima s istim programima, istim metodama i s istim partnerima. Baveći se uglavnom političarima, medijima i represivnim aparatom, ne vodeći previše računa o običnim građanima.
Most je obećavao promjenu, ali svejedno nam se čini da je (skoro) sve isto kao i lani.
