Ivica Relković bio je siva eminencija Mosta. Savjetovao je i Božu Petrova i Ivana Kovačića dok su bili potpredsjednici Vlade. Most je napustio i sad radi najopsežnije izborne analize koje otkrivaju pravu političku sliku Hrvatske nakon prvog kruga lokalnih izbora.
Zašto ste odlučili napustiti Most i baviti se analizom? Koji vam je cilj?
Promatrao sam lokalnu scenu još prije 2013. i izbora u Metkoviću. Prije četiri godine sam rekao da će na ovim izborima nezavisne liste ostvariti uspjeh i to je sada dokazano. Bio sam na to spreman dva mjeseca ranije iako mi nisu vjerovali da će doći do kapilarne promjene Hrvatske. Most nisam promatrao kao stranku, prebrzo su ušli u politički nacionalni prostor. Meni interes nije politička stranka, niti je bila kad sam počeo kontakte s njima. Bio sam fokusiran na širenje i povezivanje nezavisnih lista. Most ima pravo ići u smjeru stranke, ali ja tu nemam interesa.
Nezavisni su prije četiri godine odnijeli oko 10 posto glasova, ove godine nakon prvoga kruga oko 15 posto. Vi ste rodonačelnik te ideje povezivanja, može li doći do novog?
Oduzet ću si to pravo da budem rodonačelnik. Ja sam samo to pratio, ali prvi koji je pokazao da se povezivanjem mogu ostvariti izvrsni rezultati je Stipe Petrina u Šibensko-kninskoj županiji. Dobio je prije četiri godine 16,5 posto. Danas smo tamo imali dva povezivanja, jedno preko Petrine, jedno preko Mosta. Da su ostali zajedno, borili bi se sad s HDZ-om ravnopravno za dominaciju. Prepoznao sam da će se to događati u Hrvatskoj. Most je prerano postao politička stranka, ali mislim da će i bez njih biti povezivanja nezavisnih lista.
Zašto su sad lošije prošli oni koji su se vezali za Most, a bolje njihovi ljudi poput Tomislava Panenića, koji je ipak išao kao kandidat grupe birača?
I Ljubica Ambrušec je u svojoj općini prepoznata kao mostovka, ali je išla sa svojom listom. I u Omišu su bile dvije nezavisne liste koje nisu nosile ime Most. Nezavisnim ne treba predsjednik i markica da bi izašli na izbore. Oni imaju svoje ime. U Omišu je to polučilo uspjeh. S druge strane, najveći potencijal za pobjedu u Sinju je trebao imati Miro Bulj, a završio je kao treći i to sa 10 posto zaostatka za drugim.
Je li Most onda dosegnuo svoj zenit na ovim izborima?
Most je dosegmuo zenit u smislu vršnih rezultata. Most ne može ići na vršne pobjede u gradovima i općinama. Most je sad i pred gubitkom pozicije gradonačelnika u Metkoviću, već su izgubili većinu u vijeću. Ako Most ne dobije niti Metković, ostat će im čitav niz vijećnika u Hrvatskoj i to će prikazivati kao dobar rezultat. Ali koji su to vijećnici? To je šest posto u Sisku, prelazak prega u Karlovcu, to vam je prosječan rezultat.
To je za stranku izvrstan rezultat, ali to pokazuje da je gotovo s Mostom kao platformom. Jer najjače nezavisne liste koje su ili pobjedile ili osvojile 25-30 posto neće se vezati sa strankom koja je osvojila 7-8 posto. Most nema izvršnu polugu u središnjoj vlasti, neće je imati niti u Metkoviću, niti u nizu drugih gradova. Zašto bi neki nezavisni išao s Mostom i vezao se s njima kad zna da će morati ići nešto tražiti od ministra koji je danas iz HDZ-a?
SDP je nakon lokalnih izbora proglasio pobjedu, rekli da su spremni na izbore. Vaši podaci iz prvog kruga pokazuju da je od 399 jedinica lokalne uprave HDZ pobjedio u 202, svi ostali u 197 jedinica. Na drugom mjestu su nezavisne liste, a tek na trećem SDP s 44 pobjede. Kako je SDP uspio tako loše proći i što ih čeka u drugom krugu?
Nevjerojatno, ali IDS i SDP su gotovo izjednačeni po broju birača koji su obuhvatili tim pobjedama, a IDS dolazi iz jedne županije. SDP ima dvostruko više pobjeda od IDS-a, ali je tu manje birača i SDP-ove pobjede su u 20 županija, a IDS-ova samo u jednoj. Što se dogodilo? SDP je zadržao strategiju parlamentarnih izbora 2011. godine kada je bilo potrebno za pobjedu imati široku koalciju. Koalicije su umjetnost, na jednim izborima mogu biti uspješne, na drugim biti potopljene.
To se i dogodilo na prošlim izborima SDP-u iako su bili u koaliciji, a pobijedio ih je Plenković koji nije mogao okupiti koaliciju. SDP se uljuljao gledajući parlamentarne borbe kao istu stvar na lokalnoj razini. Ali to je pogreška. Osim četiri ili pet gradova, za Europu su sve drugo sela, takve koalicije tamo ne funkcioniraju. Vi u gradu od 20.000 stanovnika znate tko je komu pradjed.
Tu takve široke koalicije ne funkcioniraju, a SDP je išao sa svima, imali su po sedam partnera. HDZ je išao dominantno sam ili je birao partnera po partnera. Oni nisu išli sa strankama koje u nekom mjestu imaju članstvo sastavljeno od šire obitelji, birali su najjače stranke. Na takav način su ostvarivali i sekundarne pobjede kroz koalicije. Na kraju, nakon prvog kruga, ne postoji parametar u kojem je SDP pobijedio HDZ.
HDZ nije izgubio veliki dio birača od nezavisnih lista, zašto su SDP nadjačali nezavisni?
SDP-u je još gore što je on u mnogim mjestima nestao kao sekundarna opcija. Nezavisni su ih pobijedili u brojnim mjestima, uzmimo za primjer Stipu Petrinu, koji je privukao SDP-ovo biračko tijelo, koje je u njemu prepoznalo nekoga tko može pobijediti HDZ. Birači SDP ovoga puta nisu prepoznali kao protutežu HDZ-u. Birači traže onog tko može parirati HDZ-u, a SDP ne vide kao protutežu.
Zoran Milanović je ipak držao tenziju protiv HDZ-a svojim "ili mi ili oni". Sad kad je SDP oslabio, može li se dogoditi i da se dio birača okrene i od HDZ-a, jer više SDP nije opasnost, i da glasaju za neke treće opcije?
To je zanimljiva i odlična teza. HDZ-u je najveći miraz u ovu pobjedu donio Most svojom ratničkom retorikom. Upozorio sam odmah da s tom retorikom mogu doći do homogenizacije od 7-8 posto. Ali su oni napravili uslugu HDZ-u i homogenizirali njihovo biračko tijelo, koje se automatizmom, i bez posebne kampanje HDZ-a odlučilo za njih. Most je išao jako opasnom retorikom. Jer ako netko govori za druge da su lopovi, a ničim to nije dokazao, onda birači kažu "stanite, prevršili ste čašu".
Most je skinuo rukavice, išao direktno i to im se vratilo kao bumerang. Pomogli su sebi u smislu prosječnih rezultata, ali su pomogli i HDZ-u. SDP-u se loše piše ako ovako nastavi. Već sad se od njih odvajaju HNS i IDS. Vidimo sad da već Boris Miletić iz IDS-a šalje nacionalne poruke umjesto Bernardića, a za prostor se bori i HNS. U nekim gradovima javljaju se i neke nove lijeve opcije proizašle iz aktivizma kojeg u SDP-u nema više. Teren se raspršuje i pitanje je koga će sada HDZ imati nasuprot sebe da bi homogenizirao svoje biračko tijelo. Nezavisni nemaju potrebu za ratničkom retorikom. Tu je prednost nezavisnih.
Što predviđate za drugi krug? Može li Mrak Taritaš pobijediti Bandića, a Opara Keruma u Splitu? Kako vidite potez SDP-a s podrškom Miri Bulju i Željku Kerumu?
Podrška Bulju se može logički opravdati, ali Kerumu nikako. Opara je puno bliži biračkom tijelu SDP-a od Keruma, a vodstvo SDP-a poziva na glasanje za Keruma.Oni idu onim putem "ako meni crkne krava, neka susjedu crknu dvije". Vodstvo poziva SDP-ove birače da glasaju protiv sebe. Ta poruka je opasna, a ona može čak Kerumu smanjiti kapacitet. Ovakvi izleti SDP-a koji su zbunjujući izravno štete Anki Mrak Taritaš.
Ona je trebala potporu SDP-a i HNS-a iz što manjeg kuta, a sebe istaknuti u prvi plan. Što više oni šalju zbunjujuće poruke, SDP i HNS idu odvojeno u nekim gradovima, to njoj više šteti. Potpora SDP-a joj je osigurala drugi krug jer da je SDP išao sa svojim kandidatom, sada bi u drugom krugu imali Sandru Švaljek. Imali bi neizvjesnije izbore i veću vjerojatnost da Bandić izgubi. Ovako se Bandiću prostor povećava zbog poteza SDP-a.
Kako će tko po vama proći u drugom krugu na osnovi rezultata prvoga?
SDP je u svim jadranskim županijama prošao loše, čak i uz Primorsko-goransku županiju, koja je njihova. U kontinentalnoj Hrvatskoj se u teoriji očekivala određena ravnoteža između SDP-a i HDZ-a jer su županije oko Zagreba često crvene na parlamentarnim izborima, a slavonske plave. Ali analiza je pokazala da u 13 kontinentalnih županija s 90 gradova i općina s drugim krugom, čak 68 ulazaka u drugi krug ima HDZ, nezavisni 35, a SDP tek 25.
HDZ može ostvariti 25 pobjeda, nezavisni 13, a SDP sedam. Ispada da je HDZ četiri puta jači od SDP-a, a dva puta od nezavisnih. Podsjetimo da je HDZ s pobjedama u prvom krugu bio četiri do pet puta jači. Očekivalo se izjednačeno u drugom krugu, ali i dalje je HDZ četiri puta jači u kontitnentalnoj Hrvatskoj. To je paradoks. A kad uzmemo sve županije, HDZ ide u 2. krug u njih 114, nezavisni u 67, SDP u 53.
Nek svatko uzme pola vjerojatnih pobjeda, to samo znači da će se u ukupnoj statistici nastavljati podebljavati HDZ-ova razlika nad SDP-om i u drugom krugu, iako je već "ispucao" 202 pobjede u prvom. A od onog "ostatka ostataka" opet više uzimaju nezavisni od SDP-a kao "velike stranke"! Posljednji podatak je još frapantniji – kad već nisu pobjeđivali u prvom krugu, kad nisu ravnopravno ušli u drugi krug, pa valjda su barem po "gubitničkim" drugim mjestima u prvom krugu – u onim mjestima gdje drugog i nema – bili najuspješniji.
Jer HDZ-u ni statistički nije ostalo previše gradova i općina. I dok tako logično razmišljate, podaci vas još jednom iznenade: HDZ je imao 100, nezavisni 91, a SDP opet najmanje i tih drugih mjesta u završenom prvom krugu – samo 77! HDZ je po pobjedama, drugim mjestima i drugim krugovima prisutan u 416, nezavisni u 209, a SDP samo u 174 grada i općine. U 381 gradu i općini od 555 (bez Zagreba) nema ih na prva dva mjesta kao relevantne stranke!
Očekujete li nakon lokalnih izbora prijevremene parlamentarne i kako bi na njima prošli SDP, HDZ i Most?
Andreju Plenkoviću odgovara i da mu sada dođe HSS, ali može ići i na izbore. I to ne samo zato što je ovakva situacija na terenu jer se SDP i njihova koalicija ne može pronaći u brzim izborima. Brzi izbori odgovaraju i Mostu i Živom zidu, ali samo da se spase. Živi zid je nestao na lokalnim izborima i on bi trebao parlamentarne da se potvrdi da su nacionalno iznad praga. Mostu bi odgovaralo da mogu ovaj prosječni rezultat potvrditi na nacionalnim izborima kao stranački rezultat. Ako Plenković ne skupi većinu od 78-79 ruku, on može ići na izbore jer HDZ je, prema podršci građana, ostao na istoj razini, a ostali stoje lošije.
Može li SDP napraviti preokret primjerice kandidirajući Zvonimira Mršića za premijera, što priželjkuje dio stranačkog članstva kako bi bolje prošli na izborima?
Njima svakako treba promjena jer ne ostvaruju dobar rezultat. Međutim, nisam siguran da bi s Mršićem kao kandidatom za premijera i Bernardićem kao šefom stranke polučili uspjeh na nekim brzim parlamentarnim izborima. Zbunili bi birače koji su kod nas još uvijek navikli na jednu osobu kroz koju mogu projicirati svoje preferencije. A Mršić bi svakako donio ohrabrujuću poruku. Ima ugled. Ali nisam siguran da je opcija pola-pola dobitna. U parlamentarne izbore iz pozicije dvije velike stranke, ako je to nakon lokalnih izbora još prefiks i za SDP, dakle ideš s licem koje je rješenje za Hrvatsku. Teško ćeš s dva lica biračima objasniti da neće doći do nezdravog rivaliteta nakon izbora, pa onda ih vjerojatno u tom aranžmanu ne možeš ni dobiti.
Može li HDZ-u ozbiljno uzeti birače nova platforma koju osniva trojac Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović i Željko Glasnović?
Ako oni budu išli na parlamentarne izbore, oni će prvenstveno kupiti glasove Mosta. Oni koji su desnije, a ne slažu se s politikom HDZ-a i kojima je Most bio prihvatljiv, sad bi imali novu protestnu opciju za dati glas. Ako oni ostvare dobar rezultat, Most bi mogao "platiti ceh" na kraju tog izbornog dana.
