Jedan od većih problema Bože Petrova u životu jest njegova biografija s kojom nikako da se pomiri i u vezi koje stalno i iznova mora objašnjavati da ga se u nekom dijelu pogrešno razumjelo. Čak i Wikipedia, čitate li o njegovom političkom životu na hrvatskom ili na engleskom, govori o dva različita puta. Onaj na hrvatskom jeziku počinje od svibnja 2013. kada je na izborima u Metkoviću spektakularno pobijedio dotadašnjeg neprikosnovenog "gospodara doline Neretve" Stipu Gabrića Jambu. Međutim, onaj na engleskom zlopamti mu 2011. godinu kada je na izbore izišao na listi Hrasta. Doduše, kao nezavisni kandidat, što će i dandanas istaknuti kao odmak od Hrasta, usto uz opasku da se od Hrasta udaljio jer je "izdao Hrvatsku".
Ono što ne može opovrgnuti je, međutim, da je Hrast tada u svojim redovima imao i Željku Markić i Ladislava Ilčića, što su tu stranku politički analitičari smještali neki vrlo desno, neki čak i krajnje desno na političkoj sceni, a svi uz opasku da je ta stranka direktno oslonjena na neke crkvene krugove. Uostalom, što je to Petrov tada govorio o razlozima zašto je na listi Hrasta? "Hrast zato što nudi ono što hrvatski narod ima već nekoliko stoljeća, kršćanske, moralne, tradicionalne obiteljske vrijednosti. Taj pokret nudi Hrvatima ono što ne nudi lijeva i desna opcija. On nudi slobodu hrvatskom narodu, on nudi referendume..." Načelno, sve navedeno uredno se uklapa u sliku demokršćanske centrističke scene.
Problem nastaje kad se sjetimo da je ekipa iz Hrasta naknadno pokazala na kakvo je to društvo mislila cijelim nizom ultrakonzervativnih ispada. Konačno, referendumi kojima se Petrov oduševljavao 2011., na kraju su doveli do Markićkinog referenduma o zabrani gay brakova unošenjem u ustav, a umalo je u ustav ugurala i koješta drugo. Tu se dolazi do sljedeće epizode iz političkog života Bože
Petrova. Koliko god danas isticao navodni sukob s Hrastom, nakon njegove pobjede na izborima u Metkoviću, Hrast je na svojim stranicama objavio svoje posvemašnje oduševljenje njegovim trijumfom. Slijedila je prava mala revolucija u metkovskim gradskim institucijama, devastiranima Gabrićevom vječnom vladavinom i odluka da nova gradska uprava radi volonterski.
Oni za sedam mjeseci doista i jesu smanjili gradski dug sa 17,6 milijuna kuna na 6,4 milijuna. U tom trenutku Mostova gradska vlast odlučila je da više neće raditi volonterski. Stalo se pisati da je on sam počeo primati plaću od oko 9400 kuna neto, stalo ga se prozivati zbog pozajmice na 20 godina (!) i s kamatom od nula (!) posto od bivšeg apostolskog nuncija i nadbiskupa monsinjora Martina Vidovića, rodom iz Metkovića. Kuća je, doduše, površine 109 metara četvornih, potrebni su joj bili još neki popravci, a u krajnjoj liniji nije bila riječ o ničem nezakonitom. Ipak, u svim je tim epizodama bila riječ o tragovima koji su Božu Petrova pratili još od 2011., odnosno, kako ćemo vidjeti još od 2010., koji objašnjavaju njegov politički i ideološki background.
Tu se dolazi do Ivice Relkovića, konzervativnog katoličkog aktivista i nekadašnjeg člana pokreta Hrast koji je zajedno s Željkom Markić bio utemeljitelj Grozda, ultrakonzervativne udruge koja je nastojala svjetonazorski utjecati na oblikovanje obrazovnog programa u Hrvatskoj. Na programu su bile teme poput homoseksualnosti, kontracepcije, sličnih stvari, a u udruzi su bili aktivni, evo ih opet, i Markić i Ilčić. Relković je u intervjuu za Jutarnji list rekao da je Božu Petrova upoznao 2011., upravo tijekom izborne kampanje Hrasta. Ako je netko i pomislio da se Express prije mjesec dana bavio teorijama zavjere, tvrdeći da je Relković mastermind i stvari šef Mosta iz sjene, na ovim izborima stvari su postale jasne, jer je Relković nastupio na Mostovoj listi u 11. izbornoj jedinici na simboličnom 14. mjestu.
Na ideju da pokrene Hrast Relković je došao 2010., shvativši da su hrvatski građani umorni od bipolarizma, da tragaju za alternativom. A nakon izbora 2011. shvatio je da je temeljno griješio u tome što ni s projektom Hrast ni s U ime obitelji ni s Grozdom nije skrivao ekstremističke vjerske nazore, nešto što prosječni građani u sekularnom društvu naprosto ne mogu progutati. I baš kad je odlučio odustati
od politike, pojavio se – Božo Petrov. Mlad, tada 32-godišnjak, s mirnim nastupom, za razliku od Relkovića koji je lako padao u vatru i znao i urlati na skupovima, Petrov je postao Relkovićev savršeni politički maneken.
Ako se tko tijekom ubitačnih osam mjeseci pregovora i jezive vlade HDZ-a i Mosta pitao odakle Nikola Grmoja, koji nije niti bio izabran u Sabor 2015., i to je Relković objasnio u Jutarnjem. Upoznao ga je, naprosto, u priči s Hrastom kad i Petrova. Relković je potpuno uvjeren u to da može kontrolirati ponašanje velikih skupina ljudi, da je briljantan analitičar političkih kretanja i raspoloženja u društvu. A sad je, umjesto antipatične i agresivne pojave Željke Markić, napokon našao čovjeka koji će biti blag, pristojan, ako ćemo pravo i zgodan, i koji će, što je najbitnije, do krajnosti izbjegavati sve one kontroverzne teme kojima su i Relković i Markić i Ilčić skandalizirali Hrvatsku, ako je čak u nekoliko navrata nisu i prestravili.
Redom je bila riječ o Relkovićevim uputama, koje je konačno uspješno primjenjivao nakon prethodnog debakla i s kratkotrajnom Obiteljskom strankom. Uostalom, da nije bilo takvog pristupa, Mostu na izborima 2015. ne bi pristupili i neki od lokalnih političara koji su bili savršeno svjetovni, čak i lijevo orijentirani. No, izbori su prošli, Most je dobio 19 mandata i tu je stalo pucati na sve strane. Drago Prgomet je u jednom trenutku rekao da mu dio Mosta nalikuje Opus Deiju. Uza sve što je prethodilo nastanku i razvoju Mosta, rečeno očito nije bilo bez veze. Potom je slijedio onaj užasni logički lom kad je Petrov krenuo u pregovore o suradnji ili s HDZ-om ili s SDP-om. Javnost ga je podsjetila da je čak i kod javnog bilježnika ovjerio izjavu i obavezu da neće s nikim ići u koalicije.
Petrov je na to uzvraćao da neće biti riječ o koaliciji, jer neće prihvaćati ministarska mjesta, da će Most biti korektiv. Pa se odustalo od gospodarskog pojasa, što je u okviru EU-a savršeno promašeno, od parlamenta od 110 mjesta, od uvođenja regija umjesto županija, od uvođenja poreza na nekretnine, od povećanja izdvajanja u 2. mirovinski stup... Sljedeći tjedan pregovori o nekoaliciji nego o suradnji
nalikovali su na tobogan smrti. Na zavojima su izlijetali Prgomet, Stipe Petrina, još neki, Most se osipao. Da bi u dramatičnom obratu, samo 24 sata nakon što su otkantali HDZ i sa SDP-om dogovorili sedam ministarstava, onih koja samo koji tjedan prije "nisu htjeli", odlučili sklopiti sporazum, ne dao Bog koalicijski, s HDZ-om Tomislava Karamarka.
Uslijedilo je političko devastiranje i Hrvatske i HDZ-a i politička smrt Tomislava Karamarka i pad Mosta na 12 zastupnika, uz podršku tik iznad izbornog praga. Količina skandala koje su ministri, nekad samo i s nekoliko dana mandata, proizveli u tako kratko vrijeme, nešto je što Hrvatski nikad ni izbliza nije iskusila. Stručnost ministara u niz navrata je prelazila granicu redikuloznog. Naposljetku se sve raspalo, Tihomir Orešković ostao je upamćen kao za nijansu manje nesvakidašnji svat od lika iz crtića, a HDZ je, kad je sve bilo gotovo, izabrao Andreja Plenkovića na izborima s jednim jedinim kandidatom za predsjednika. Zapravo, HDZ ništa osim predsjednika nije niti promijenio i takav je uspio pobijediti na izborima.
A unatoč svemu tome, Božo Petrov nije klonuo duhom i, to je bilo praktično to s obje strane, između redova pozvao HDZ na novu rundu istih onakvih pregovora o "nekoaliranju" kao i krajem prošle godine. Znači li to da je sve skupa Petrovu bilo sasvim ugodno iskustvo, vrijedno toga da pokuša još jednom? Sve upućuje točno na to, koliko god se to činilo nevjerojatnim. Ili mu možda i nije bilo ugodno, nego slijedi upute kojima je do sada više, manje uspješno vodio Most. Bez obzira na gubitak šest mandata. Pa ako se prisjetimo kako je kontroverzni, ultradesničarki biskup Vlado Košić onomad ludio zbog mogućnosti da Most koalira sa SDP-om, ako se prisjetimo kako je Petrov između sastanka s Milanovićem i drugog s Karamarkom trčao na sastanak na Kaptol s tamošnjim velikim svećenikom, onda ne čudi Petrovljevo parafraziranje dijelova Novog zavjeta, ili barem tvrdo stilsko kopiranje iz kanonskih zapisa o Isusovu životu, u dobrom dijelu govora koji je održao u izbornoj noći nakon objave rezultata:
"Radi vaše hrabrosti nazvat će vas ekstremistima, diletantima i amaterima, ali tada se ne brinite. Trebate znati, pobijedili ste jer da vas hvale ja bih se zabrinuo", rekao je psihijatar s čela Mosta. A s obzirom na 13 mjesta u Saboru koje je osvojio Most, lako je moguće da je netko manje emocionalno ili i na drugi način duševno osjetljiv, razniježen primijetio da su u Saboru ušli nesuđeni franjevac Petrov i njegovih 12 saborskih poslanika.
