Najveći uspjeh vlade je što još nitko iz nje nije ispao

Možda to ne izgleda tako i vjerojatno se partneri na vlasti ne bi s tim složili, ali najveći uspjeh ove vlade u prvih stotinu dana njezina mandata ipak nije sveobuhvatna porezna reforma. Ona se ionako vuče već više od dvije godine. Najveći uspjeh ove vlade jest činjenica da je prvih sto dana mandata dočekala u punom sastavu. To je dosad nezabilježeno u mandatima HDZ-a i Mosta, a pomalo je i neočekivano uzevši u obzir pritisak javnosti i struke na ministra znanosti Pavu Barišića.

Ali i s obzirom na sve glasnija trvenja zbog sukoba interesa Martine Dalić, zbog HEP-a, zbog Ine, resora u kojima se ne događa praktički ništa. Međutim, Vlada je napravila upravo ono što je Andrej Plenković zamislio i najavio na samom početku. Opstala je, preživjela, kreirala deklariranu stabilnost, ponekad čak i nauštrb vjerodostojnosti. U prvih sto dana dobili smo najpopularnijeg premijera u povijesti. Dobili smo Vladu koja praktički funkcionira po principu manjinske vlade: stvari se vrte oko premijera i njegova kruga, uz tihu podršku ostatka HDZ-a i deklarativno opozicionarstvo Mosta.

Dobili smo premijera koji ne donosi teške odluke nego umjesto toga osniva povjerenstva i savjete. Ali i premijera koji donosi presude umjesto nadležnih državnih tijela, bilo u vezi plagijata, bilo u vezi sukoba interesa. Dobili smo Vladu koja je u sebi pomirila vlast i oporbu: HDZ vlada, Most sakuplja oporbene bodove. Vladu koja je udomaćila liberale i etatiste, antifašiste i ustašofile, europejce i provincijalce... Svi su sretni i nitko nije gladan.

Dobili smo Most koji je prije godinu dana direktno rušio Tomislava Karamarka, oduzimajući mu ovlasti i rušeći HDZ-ove ministre, a danas poručuje kako “Most odgovara samo za svoja četiri ministra”. Prošla vlada raspala se na Ini, sad smo dobili Vladu koja bi se mogla, osim na Ini, raspasti na HEP-u. Osim, naravno, što raspad nikome od uključenih ne pada na pamet. Umjesto toga osnovat će povjerenstvo.

No ako se nekome čini da ova vlada sa svojim ministrima ne radi ništa, odnosno da radi presporo, kilavo, kolebljivo, trebao bi znati da se koalicija još oporavlja od teškoga karambola koji je doživjela prije samo devet mjeseci. Pa kao svaka žrtva teškog sudara, sljedeći put kad sjedne za volan vozi oprezno, ne dira gas, drži kočnicu, gleda mrtve kutove i staje na svakom žutom svjetlu.

Čak i kad joj mašu sa strane da time ugrožava promet, premijer se kao vozač na to ne obazire. Gleda pred sebe i broji kilometre do novog sudara. Zato se Most ne obazire na HDZ, HDZ se ne obazire na svoj posao, premijer se ne obazire na kritike i afere, nadajući se da će ga javnost i dalje voljeti kao nikog prije. Pa tako polako, iz dana u dan. Drugog rješenja praktički nema.