Dana 8. prosinca 2024. godine, vladavina Bašara al-Asada u Siriji naglo je završila. Pobunjenici pod vodstvom Hay'at Tahrir al-Shama (HTS), predvođeni Ahmedom al-Shaarom, poznatim i kao Abu Muhammad al-Julani, zauzeli su Damask nakon dvanaestodnevne vojne kampanje.
Asad, koji je više od desetljeća vladao čeličnom rukom, pobjegao je sa svojom obitelji u Moskvu. Vjerojatno je udarac koji je Izrael nanio Hezbolahu u Libanonu također imao utjecaja na odluku pobunjenika da ponovo započnu rat protiv Assada i njegove vojske.
Ovaj iznenadni razvoj značajno je promijenio geopolitički krajolik na Bliskom istoku.
Budućnost Sirije ostaje neizvjesna. Sirijci ne znaju u kojem će državi živjeti pod novim režimom al-Share, hoće li to biti ujedinjena i demokratska država ili vjerska, teokratska država. Dugoročna stabilnost Sirije ovisit će u velikoj mjeri o tome koliko učinkovito novo vodstvo može provoditi ekonomske reforme i mobilizirati međunarodnu potporu. Ahmed al-Sharaa i novi sirijski režim morat će se dokazati svojim djelima, a ne starim izjavama ili etiketama koje su im drugi dodijelili. Jedan od jasnih pozitivnih signala bila je odluka novog vođe, al-Julania, da odmah formira prijelaznu vladu i aktivira razne institucije u korist građana koji su, suočeni s novom situacijom, bili zabrinuti.
Turska se pozicionirala kao glavni pobjednik nedavnih događanja u Siriji i stalno širi svoj utjecaj u regiji. Ankara teži preuzimanju vodeće uloge u preoblikovanju Sirije, pritom nastojeći smanjiti utjecaj suparničkih sila poput Irana i Rusije.
Američka vlada brzo je reagirala na novu situaciju. Bivši predsjednik Biden već je ponudio pomoć za prijenos vlasti. Prilagodba politike sankcija i preusmjeravanje humanitarne pomoći bitni su za pragmatične odnose s novim sirijskim vodstvom. Istovremeno, američka vlada suočava se s izazovom da revidira svoju strategiju u odnosu na Rusiju i Iran.
Svrgavanje Asadova režima u Damasku predstavlja za Rusiju stratešku katastrofu. Njihova vojna prisutnost i utjecaj na Bliskom istoku ugroženi su, osobito s obzirom na njihovu kontinuiranu uključenost u sukob u Ukrajini. Moskva nastoji očuvati svoje interese u Siriji, osobito u pogledu svojih vojnih baza u Latakiji i Tartusu. Ove baze ključne su za projekciju ruske moći u Sredozemlju i kao čvorišta za aktivnosti u Africi.
Ruska pregovaračka pozicija u Siriji je oslabljena
Kriza u Ukrajini značajno je oslabila međunarodni položaj Rusije. Proširenje NATO-a na Finsku i Švedsku, kao i gubitak europskog tržišta za rusku naftu, dovelo je do povećane ovisnosti o Kini. Ova geopolitička promjena, u kombinaciji s velikim gubicima u Ukrajini, dodatno je oslabila rusku pregovaračku poziciju u Siriji. Rusija se nada da će očuvati barem dio svog utjecaja u regiji održavanjem svoje vojne prisutnosti u Latakiji i Tartusu, no nalazi se u slaboj pregovaračkoj poziciji i ovisi o pobunjeničkim snagama kako bi osigurala sigurnost svojih preostalih vojnih baza. Pregovori između Moskve i novog sirijskog vodstva bit će ključni za buduću ulogu Rusije na Bliskom istoku.
Novi sunitski režim u Damasku također će šijitski režim u Teheranu smatrati prijetnjom i može spriječiti povratak iranske vojne prisutnosti u Siriji. U kombinaciji s trajnom ekonomskom krizom, eskalirajućim nestašicama energije i rastućim društvenim nezadovoljstvom, vjerojatnost da Teheran ubrza svoj nuklearni program raste – s potencijalno dramatičnim posljedicama za regionalnu stabilnost i daljnje povećanje napetosti na Bliskom istoku.
Oprezna EU
Europska unija na svrgavanje Asada reagira oprezno jer dugoročna stabilnost Sirije ostaje neizvjesna. Dok neke članice vide novu vladu kao priliku za politički novi početak, postoji značajna zabrinutost zbog mogućeg daljnjeg destabiliziranja regije. Mnoge europske zemlje posebno su zabrinute zbog mogućnosti nove izbjegličke vala iz Sirije. Novi priljev izbjeglica mogao bi dodatno povećati unutarnje političke napetosti i dodatno ojačati populističke pokrete u Europi.
Jordan, koji je već prihvatio veliki broj sirijskih izbjeglica, također se boji nove migracijske valove, što bi moglo dodatno opteretiti zemlju ekonomski i socijalno. Egipat pažljivo prati razvoj događanja jer želi očuvati svoju vlastitu stabilnost i suzbijati utjecaj ekstremističkih skupina u regiji. Katar bi, s druge strane, mogao novu sunitsku vlast u Damasku smatrati potencijalnim partnerom i pokušati povećati svoj ekonomski i politički utjecaj u Siriji. U novoj arhitekturi Bliskog istoka, Sirija predstavlja važnu stratešku metu za zaljevske države. One nastoje skratiti svoj put prema Europi kroz Siriju.
Stav nove sirijske vlade prema Izraelu ostaje neizvjestan
Izrael sada nastoji shvatiti novu stvarnost koja se razvija u Siriji. Za Izrael, završetak alavitskog režima označava povijestnu prekretnicu. Ključna prednost je uklanjanje neposredne prijetnje od Assada i slabljenje „osovine otpora“. Međutim, stav nove sirijske vlade prema Izraelu ostaje neizvjestan. Kao preventivnu mjeru, Izrael je izveo neviđeni niz zračnih i pomorskih napada, usmjerenih na značajno smanjenje vojnih sposobnosti sirijske vojske, osobito u pogledu strateškog oružja, te sprječavanje njegovog preuzimanja od strane neprijateljskih snaga.
Izrael naglašava da ove mjere služe zaštiti vlastitog stanovništva i sprečavanju da opasno oružje, uključujući moguće kemijsko oružje, padne u ruke ekstremista. Izrael je privremeno postavio trupe u demilitariziranoj tampon-zoni između Golanskih visova i Sirije. Ova mjera trebala bi osigurati sigurnost na izraelskoj granici. Unatoč ovoj akciji, Izrael ističe da je i dalje posvećen sporazumu o demilitarizaciji iz 1974. godine.
Sjedinjene Države pod vodstvom novog predsjednika Trumpa, koji prema vlastitim riječima želi uspostaviti mir i spriječiti ratove, igraju važnu ulogu u oblikovanju nove regionalne politike.
Na Bliskom istoku, regiji u kojoj su i naizgled očite istine često samo varljive iluzije, promjena ostaje jedina konstanta. Povijest Bliskog istoka nastavit će se pisati – s otvorenim krajem i mogućnošću neočekivanih saveza.
