"Zindzi kaže da je srce boli jer nisam kod kuće i želi znati kada ću se vratiti. Ne znam dragi moji kad ću se vratiti. Sjećate se da sam vam u pismu koje sam napisao 1966. da je bijeli sudac rekao da bih trebao ostati u zatvoru do kraja života. Možda će proći mnogo prije nego što se vratim. Možda će biti uskoro. Nitko ne zna kada će to biti. Čak ni sudac koji je rekao da me treba zadržati ovdje, ali siguran sam da ću se jednog dana vratiti kući da živim u sreći s tobom do kraja svojih dana", pisao je prvi predsjednik Južnoafričke Republike i jedan od najvećih boraca za ljudska prava, Nelson Mandela svojim kćerima iz zatvora, navodi NPR.
Fotografija sa šakom u zraku obišla je svijet
Vratio se nakon 27 godina iza rešetaka, tog povijesnog dana 11. veljače 1990. u 16.14 po lokalnom vremenu. Nekoć najtraženiji čovjek u Južnoj Africi, izašao je iz zatvora Victor Verster ruku pod ruku sa svojom tadašnjom suprugom Winnie. Fotografija sa šakom u zraku obišla je svijet, a gomile ljudi satima su čekale na velikoj vrućini u iščekivanju da ga ugledaju.
Mandela je uglavnom bio skriven od pogleda tijekom dugih godina zatvora. Vlada nije objavila nijednu njegovu fotografiju dok je bio u zatočeništvu, u nadi da će obuzdati njegovu rastuću slavu nakon osude. Unatoč tome, u godinama koje su uslijedile postao je međunarodni simbol otpora protiv režima apartheida koji je tlačio crno stanovništvo Južne Afrike.
Rođen 1918. u istočnom Cape Južnoafričkoj Republici, Mandela je predvodio nenasilni prosvjed ANC-a protiv zakona o apartheidu koji je nametnuo rasnu hijerarhiju koja je pokorila crnačku većinu u Južnoj Africi. Upravljao je svim aspektima života nebijelih Južnoafrikanaca koji su bili podvrgnuti prisilnom uklanjanju, "zakonima o propusnicama" koji su ograničavali njihovo slobodno kretanje i uskraćivanju njihovih osnovnih ljudskih prava.
Prekretnica za njega bio je masakr u Sharpevilleu
To je učinilo Mandelu čestom metom potpuno bjelačke vlade koja ga je nastojala maltretirati, zastrašiti i, povremeno, uhititi kako bi potkopala njegove napore da organizira bojkot i štrajkove protiv režima. Ono što se pokazalo prekretnicom za njega bio je masakr u Sharpevilleu 1960., kada je policija ustrijelila 69 crnaca dok su protestirali protiv zakona o propusnicama.
- Ljudi su bili skloni osjećati da smo učinili sve što je u našoj moći, da smo isprobali sve opcije koje su nam bile otvorene. Ne samo da nije bilo poboljšanja što se tiče naših životnih uvjeta. Vlada je iskoristila našu predanost nenasilju i odlučila biti još okrutnija. U tim smo uvjetima odlučili pribjeći nasilju - rekao je Mandela u intervjuu za BBC 1990.
"Njegovao sam ideal demokratskog i slobodnog društva"
To je pokrenulo kod ANC-a pokrenulo kampanju ekonomske sabotaže koja je bila usmjerena na infrastrukturu, a ne na ljude, što je dovelo do Mandelina uhićenja. On je, zajedno s nekoliko drugih muškaraca, optužen za sabotažu, izdaju i nasilnu urotu. Govoreći s optuženičke klupe u sudnici, Mandela je artikulirao svoja temeljna uvjerenja s uvjerenjem i prkosom.
- Njegovao sam ideal demokratskog i slobodnog društva u kojem svi ljudi žive zajedno u skladu i s jednakim mogućnostima. To je ideal za koji se nadam da ću živjeti i postići. Ali ako bude potrebno, to je ideal za koji sam spreman umrijeti - rekao je.
Godine 1964. Mandela je dobio doživotnu robiju, za dlaku izbjegavši smrtnu kaznu. Mandela je proveo 18 godina svoje robije na otoku Robben. Držali su ga u maloj ćeliji bez, spavajući na prostirci na kamenom podu. Tijekom dana obavljao je naporan posao radeći u kamenolomu vapnenca.
Nisu ga pustili da pokopa majku i sina
Jednom godišnje dopušten mu je posjet, ali samo na 30 minuta. Unatoč tome što mu je majka umrla 1968., a njegov najstariji sin poginuo u prometnoj nesreći manje od godinu dana kasnije, nije mu bilo dopušteno prisustvovati njihovim pogrebima. Međutim, ipak je uspio prokrijumčariti pisma i zagovarati ANC.
Tijekom 1970-ih i ranih 1980-ih vlada apartheida počela je shvaćati Mandelinu važnost kao vođe. Kako je stario, vlada se bojala da će umrijeti u zatvoru i postati mučenik koji će okupiti svjetsko protivljenje apartheidu.
Godine 1982. premješten je u zatvor Pollsmoor u Cape Townu, gdje su vlažni uvjeti pridonijeli da bude hospitaliziran zbog tuberkuloze 1988. Vlada apartheida kroz to vrijeme povremeno je nudila njegovo puštanje na slobodu, ali sloboda koja je ponuđena uvijek je bila podložna vladinim uvjetima, što je Mandela odlučno odbio. Jedan od uvjeta je bio da Mandela mora pristati napustiti samu Južnu Afriku i živjeti u Transkeiju, takozvanom nezavisnom bantustanu što je odlučno odbio.
- Zahvalio sam gospodinu de Klerku, a zatim rekao da bih, uz rizik da ispadnem nezahvalan, radije dobio otkazni rok tjedan dana kako bi se moja obitelj i moja organizacija mogle pripremiti - napisao je u svojoj autobiografiji "Dug put do slobode".
Zatečen, predsjednik De Klerk, nakon kratkih konzultacija sa svojim savjetnicima, vratio se i rekao da će, zapravo, morati inzistirati da Mandela napusti zatvor kao što je planirano. Mandela je popustio i njih su dvojica popili piće. Sutradan je došetao do slobode i zakoračio u povijest. Tri godine kasnije Mandela je, kao vođa ANC-a, postao prvi crni i demokratski predsjednik Južne Afrike.
Jedina veza za svijetom bila su mu pisma
Svo vrijeme u zatvoru veza sa svijetom bila su mu pisma, koja su kasnije objavljena i nude uvid u njegovu svakodnevicu. Kada je pisac Sahm Venter 1994. godine obišao bivšu zatvorsku ćeliju Nelsona Mandele, upitao je ikonu građanskih prava što je učinio da prođe vrijeme.
- Rekao je, 'Čitao sam... i pisao sam pisma - rekao je Venter, koji je suuredio niz knjiga o pokojnom južnoafričkom predsjedniku.
Mandeli se tijekom tolikih godina u zatvoru dogodilo mnogo toga pogubnog, a najviše ga je pogodilo odvajanje od djece, smrt majke i kasnije smrt sina.
Pisao je članovima obitelji i zahvaljivao im što su pokopali njegovu majku, što su otišli na sprovod, što su se pobrinuli za sve ono na što je on trebao kao sin. Druga velika tragedija koja ga je pogodila bila je kada je njegov sin Tembi poginuo je u prometnoj nesreći u srpnju 1969. godine. Tražio dopuštenje da mu ode na sprovod, ali ne samo da je odbijen, nego mu zatvorske vlasti nisu ni odgovorile da je odbijen.
- Morao je pokušati biti otac na daljinu i pretpostavljam da su im, dok su djevojčice bile jako male, čitali ulomke. A onda kad su bili stariji smjeli su pisati pisma i primati ih. Zindzi, njegova najmlađa kći, posjećivala ga je od 16. godine. Kada su im omogućili kontakt nije mogla vjerovati koliko je visok jer je sve vrijeme dok ga je mogla posjećivati sjedio. U jednoj od zatvorskih kutija bilo je i pismo napisano njegovoj kćeri Zindzi, vjerojatno za njezin 18. ili 19. rođendan, koji je u prosincu. I očito nikad nije poslano. Bila je poruka zatvorskih službenika u kojoj je pisalo: "Zatvorenik nema dopuštenje poslati pismo s božićnom čestitkom." Dakle, jednostavno ga nisu poslali. Kontaktirao sam Zindzi i rekao joj za to. Nije imala pojma o tome. Tako je sve ove godine kasnije dobila svoje pismo - ispričao je Venter za NPR.
Iza sebe ostavio bogato nasljeđe slobode i vjere u prava
Nelson Mandela preminuo je 5. prosinca 2013. u Johannesburgu. Imao je 95 godina. Nakon što je objavljena njegova smrt održane su brojne komemoracije, uključujući onu južnoafričke vlade 10. prosinca. Pokopan je 15. prosinca u Qunu, u južnoafričkoj pokrajini Istočni Cape.
Oslobađanje Nelsona Mandele nije bio samo trenutak od nacionalne važnosti, već i globalni događaj koji je pozdravljen, piše Nelson Mandela Foundation. Mandela je postao simbol otpornosti, oprosta i vodstva. Slike njegove podignute šake dok je izlazio iz zatvora pamte ljudi širom svijeta. Naknadni pregovori između Afričkog nacionalnog kongresa (ANC) i režima apartheida kulminirali su prvim demokratskim izborima u Južnoafričkoj Republici 1994., gdje je Mandela izabran za prvog demokratski izabranog predsjednika zemlje. U središtu Mandelinog predsjedničkog mandata bio je ideal jedinstva. U svom inauguralnom govoru, izjavio je:
- Nikada, nikada i nikada više neće se dogoditi da ova prekrasna zemlja ponovno iskusi ugnjetavanje jednih od drugih - poručio je.
Njegova je administracija postavila je temelje za nerasno, demokratsko društvo, usredotočeno na pomirenje, a ne na odmazdu. Trideset pet godina kasnije Mandelin san o prosperitetnoj i ujedinjenoj Južnoj Africi ostaje djelomično ispunjen. Nacija je ostvarila neosporan napredak, ali i dalje postoje značajni izazovi.
Puštanje Nelsona Mandele iz zatvora 1990. bilo je više od političke prekretnice; bio je to trenutak koji je preoblikovao globalnu percepciju pravde i pomirenja. Iako je putovanje Južne Afrike i dalje prepuno izazova, načela za koja se Mandela zalagao, a to su poniznost, jednakost i jedinstvo, i dalje odjekuju. Dok svijet razmišlja o njegovoj ostavštini 35 godina kasnije, njegov život služi kao poziv na akciju: da neumoljivo težimo pravednijem i pravednijem društvu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Legenda