Fanta Soumahoro, 21-godišnjakinja iz Obale Bjelokosti, čula je za grozote koje se migrantima događaju u Libiji – od oduzimanja svog novca, držanja kao roblje, sustavnog silovanja, premlaćivanja do ubojstava – pa je iz svoje ratovima, bolestima i nepojmljivim siromaštvom uništene domovine, krenula do španjolske enklave Melille.
Put ju je vodio preko Malija, Mauritanije, kroz alžirsku pustinju i Maroko. Ispalo je da je tamo zapela pred višestrukom, više metara visokom ogradom oko Melille, u šumi s marokanske strane granice, u ilegalnom naselju migranata i svih drugih nevoljnika koji žive i čekaju nekakav trenutak u "šatorima" sklepanima od plastičnih vrećica, cerada, starih deka... Ispalo je da ih tamo povremeno napadaju divlje životinje da im u logor povremeno provale marokanski policajci ili vojnici, otimaju im ušteđevinu ili mobitele, da ih tuku, lome im ruke i noge, žene siluju, a povremeno im to čine i šverceri ljudima.
Soumahoro je tako svjedočila kad je jedan od krijumčara od njene prijateljice tražio da mu da mobitel, što uopće nije bilo dio pogođene cijene. Rekla je da ga nema, iako je taj životno važan aparat sakrila u grudnjak. No, on joj ga je pronašao, zgrabio je pištolj i odvukao je iza grmlja. "Plakala je. Čula sam je kako govori: 'Molim vas, gospodine, nemojte me ubiti! Sama ću skinuti hlače, samo me nemojte ubiti!'" Soumahoro je na kraju s jednom grupom krenula u noćni prelazak Gibraltarskog tjesnaca.
No, motor na plovilu je eksplodirao, brod je potonuo, ona je jedva preživjela i morali su je "krpati" u bolnici u Melilli. Tamo je doznala da je na tom pokušaju prelaska u Europu 12 ljudi poginulo. Kao i to da je njena prijateljica one noći doista bila silovana. Soumahoro je danas sigurna u EU, ali vrlo često sanja one proklete noći u kojima je svjedočila silovanju, u kojima se utapala, u kojima su ljudi oko nje ginuli. Prema UN-ovoj Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM), otkako je EU počela financijski pomagati Libijsku obalnu stražu, broj migranata koji su iz Libije kretali prema Italiji smanjio se za 80 posto.
Međutim, istodobno se naglo povećao broj ljudi koji su iz Maroka, nakon desetkovanja umiranjem, ubojstvima, završavanja u roblju i po zatočeništvima, počeli stizati iz Maroka u Španjolsku. U prvih pet mjeseci ove godine 8250 živih Afrikanaca uspjelo se domoći Španjolske.
"Migracija je poput vode. Ne možete je zaustaviti. Na jednom mjestu je zatvorite, ali ona nađe drugi put za otvoriti si ga", kazala je za Washington Post Ana Fonseca, voditeljica IOM-a za Maroko. Ista stvar događa se i s druge strane EU-a prema Bliskom istoku.
Prema podacima IOM-a u prvih pet mjeseci iz Grčke preko Albanije i Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu pristiglo je novih 6700 ilegalnih migranata, što je definitivna potvrda onoga što se slutilo još od 2016.; otvorila se nova balkanska ruta za ilegalnu imigraciju, nimalo slučajno točno jednim od ranijih pravaca rute kojom se koriste krijumčari droge, oružja i ljudi.
Sjevernijim putem, iz Turske, preko Grčke, Makedonije, Srbije i dalje ili kroz Hrvatsku ili kroz Mađarsku prema zapadnoj Europi 2015. godine prošlo je nešto više od milijun ljudi u bijegu pred prvenstveno ratovima po Bliskom i Srednjem istoku te po Africi. Bilo je tu i ljudi koji su bježali pred diktaturama, režimima u kojima im je prijetilo mučenje ili čak smrt, pred gladi i bijedom. Ta balkanska ruta zatvorila se tijekom 2016. nakon što je EU pristala isplatiti Turskoj nekoliko milijardi eura i još ukinuti vize za turske državljane u zamjenu za to da Turska zaustavi oko tri milijuna izbjeglica i migranata na svojim zapadnim granicama.
Erdogan je isprva striktno provodio dogovoreno, što je s druge strane značilo mnoštvo izvještaja o jezivom postupanju s ljudima koji su kroz Tursku pokušavali proći do Grčke. Ne jednom cijele su obitelji poginule pod rafalima turskih snaga na granici sa Sirijom. Zaredali su izvještaji o izrabljivanju uglavnom Sirijaca, podjednako djece i odraslih, po obrtima i tvornicama u Turskoj, ljudi su se i dalje masovno utapali u skoro pa samoubilačkim pokušajima prelaska mora do grčkih otoka.
Tijekom 2017. masovnih kretanja nije bilo, a onda se ove godine to stalo mijenjati. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić izjavio je, prenosi RTRS, da je samo tijekom prošlog vikenda u BiH ilegalno ušlo 350 ljudi. UNHCR odranije u Velikoj Kladuši i Bihaću humanitarnom pomoći pomaže da preživi oko 1000 ljudi. To čak još nije niti problem, problem je to što BiH naprosto ne funkcionira u praćenju toga što se događa. RTRS navodi Mektićeve riječi da je u BiH od Nove godine ušlo 5664 ljudi.
Njegov zamjenik Mijo Krešić pak kaže da je registrirano više od 6000 ilegalnih ulazaka. Razlika nije velika, ali je nevjerojatno da uopće postoji između ministra i njegovog zamjenika. Onima koji su primijetili nedavnu vijest o tome da su se bošnjački i hrvatski policajci oko migranata umalo pobili, pri čemu se spominjao čak i "policijski državni udar", ovakvo stanje neće biti iznenađujuće.
Nadalje, uzduž stotina i stotina kilometara "zelene granice" BiH jedan policajac dođe na 33 kilometra, a što se tiče sigurnosne opremljenosti graničnih prijelaza BiH, od 83 samo 22 imaju minimalne tehnološke standarde da bi mogli biti koliko toliko funkcionalni.
Odatle i sve ono što se događa u po Hrvatskoj, između granice s BiH kod Bihaća i Velike Kladuše i granice Hrvatske sa Slovenijom na karlovačkom području. Incident kada je policija kod Donjeg Lapca pucala na kombi pun migranata jer se vozač nije htio zaustaviti. Kombi su izbušili, vozač je pobjegao, pa su ga samo nekoliko dana poslije uhvatili, no, u pucnjavi i luđačkoj jurnjavi vozača ozlijeđeno oko polovica od 29 Afganistanaca i Iračana unutra.
Pritom je jednom djetetu metak probušio lice, s obraza na obraz. A samo dvije, tri godine prije hrvatski policajci bili su najsvjetliji primjer humanosti u EU u koju se slijevalo više od milijun izmučenih ljudi. U 2017. troje djece i petero odraslih izginulo je u pokušaju ilegalnog ulaska u Hrvatsku. Najmučniji slučaj bio je onaj afganistanske djevojčice Madine. Imala je samo osam godina i s obitelji je iz Srbije već uspjela ući u Hrvatsku.
No, umjesto da hrvatski policajci primjenjuju zakone Hrvatske i EU, oni su ih potjerali da se prugom vraćaju nazad u Srbiju usred noći. I tada je na njih naletio vlak. MUP danas tvrdi da u postupanju policije nije bilo ničega nezakonitog, ali mu veliki dio hrvatske javnosti ne vjeruje, čak i dio onih koji su skloni odobriti sam postupak policije. Posljednjih dana čuju se i takve vijesti da se mjesecima nije izlazilo u javnost s izvještajima o ljudima, očito migrantima, koji su se utapali po rijekama od BiH preko karlovačkog područja prema Sloveniji.
Hrvatska danas definitivno više nije ono što je bila u vrijeme najmasovnijeg egzodusa ljudi s Bliskog istoka i nešto iz Afrike prema EU. EU je danas još i manje ono što je bila onda. U međuvremenu je Mađarska otklizala toliko desno da se Viktora Orbana sve više naziva "jedinim autokratom u EU". Poljska je postala omiljeno odredište kršćanskih fundamentalista iz organizacija oko Stevea Bannona, bivšeg Trumpovog savjetnika. Velika Britanija je ekstremno naivno nasjela na niz podvala Nigela Faragea i njegovog UKIP-a, da bi danas većinski čak i žalila zbog izglasanog Brexita.
Desne populističke vlasti iznikle su i po Austriji, gdje se s dolaskom premijera Sebastiana Kurza odmah stalo s protjerivanjem migranata koji su i integrirani i obrazovani i zbrinuti, čak i s postupanjem države na rubu zakona. Drugdje da se i ne govori. Italija je najnovija priča. Sa Slovenijom će se tek vidjeti hoće li vladu uspjeti sastaviti Janez Janša, kojega tamo malo tko od političkih suparnika ne podnosi tako malo da bi s njim pristao koalirati.
Ukratko, diljem EU razni desni nacionalistički populistički vođe koji na iole normalnom vođenju političkog natjecanja ne bi imali teoretske šanse uspjeti, kao što nisu uspijevali još od Drugog svjetskog rata, sada podižu paniku od "stranaca" i osvajaju parlamentarna mjesta. Pritom je tragikomično to što "izbjegličku opasnost", muslimane, najviše reklamiraju članice EU koje jedva da su primile tek pokojeg migranta – Mađarska, Poljska, Češka, Slovačka.
Nastavak na sljedećoj stranici...
