Top News
330 prikaza

Pakao rata: "Cijela obitelj se skupila u sobu i tamo smo čekali smrt"

Naftno polje u Iraku tijekom rata
US Marine corps
Irak se još uvijek nije oporavio od posljedica katastrofalnog ponašanja Amerikanaca i Britanaca tijekom okupacije

Ona je Iračanka iz Bagdada, preživjela je čitavu američku okupaciju njene domovine, bila je izbjeglica, vidjela je smrt na ulicama glavnog grada i sada je odlučila ispričati svoju priču, a zbog straha za njen život, Independent koji je ekskluzivno objavio njezinu priču objavio je samo inicijalei N.M..

Na početku američke i britanske invazije Iraka u ožujku 2003. godine, imala je 24 godine i bila je studentica. Samo dva dana nakon dovršetka magistarskog rada, počela je operacija Iračka sloboda i tisuće koalicijskih vojnika ušle su u Irak kako bi svrgnuli Sadama Huseina

Američki vojnici | Author: Frank May/DPA/PIXSELL Frank May/DPA/PIXSELL

"Očekivali smo da će biti nekoliko bombardiranja, ali nismo mogli ni sanjati da će biti toliko vojnika i da će svrgnuti Sadama", ispričala je NM za britanski Independent. Njena obitelj očekivala je da će vojne operacije kratko trajati, očekivali su nešto slično kao prvi rat u Iraku s početka devedesetih.

"Moj otac je uključio TV i gledali smo obraćanje ministra kulture i komunikacija. Drhtao je. Bio je jako prestrašen, moglo se vidjeti na licu mu. Znali smo da se vojska raspada", rekla je NM.

Nekoliko dana kasnije nestalo je električne energije i gotovo je prekinut tok informacija iz ostatka zemlje. Međutim, uskoro su se pojavile glasine o stranim vojnicima kako napreduju prema Bagdadu. Strani borbeni zrakoplovi preuzeli su kontrolu nad nebom iznad Bagdada.

"Kad bismo čuli sirene za zračnu uzbunu, obitelj bi se skupila u jednu sobu i čekali bismo smrt. Sve iračke obitelji rade isto. Ako ćemo umrijeti, umrijet ćemo zajedno", prepričala je prve dane invazije NM. Nakon što su do njih doprle glasine o silovanju i masovnim ubojstvima civila, čitava obitelj je pobjegla u obližnju provinciju Diyala. Tamo su živjeli u šatoru u voćnjaku s desecima drugih obitelji bez struje i vode.

9. travnja 2003. godine stigle su vijesti o padu Bagdada i poruke da se civili smiju vratiti kućama. Na povratku su ih dočekale kontrolne točke koalicijskih snaga što je svima dalo do znanja tko sada vlada Irakom. Obitelj je bila jako sretna zato što je Sadam maknut s vlasti, optimizam i nada u slobodni i demokratski Irak rasla je iz sata u sat.

Nada je ubrzo umrla u bezakonju okupiranog Iraka.

Američka vojska | Author: US Marine Corps/Flickr US Marine Corps/Flickr

Civili su počeli s masovnim pljačkama i paljevinama, a koalicijski vojnici nisu imali naređenja da to sve zaustave. Svakog dana odnos između iračkih civila i stranih vojnika svakog dana bio je sve gori. "Koalicijski vojnici ponašali su se kao kauboji. Čim bi netko ispalio jedan metak u njihovom smjeru, otvorili bi paljbu prema svima koje su vidjeli. Iračani su umirali svakog dana", priča NM.

Posljednji tračak nade u okupatore i demokratski Irak nestao je postavljanjem Iračana iz dijaspore za vladajuće u Iraku. Katastrofalna politika debaathifikacije, nastale u glavi Paula Bremera, uništila je i najmanje nade u stabilnost Iraka. Bremer je jednog dana odlučio da je potrebno ukloniti sve članove sadamove stranke Baath iz svih dijelova državnog aparata. NM je također bila član te, sada zabranjene, stranke zato što su svi Iračani morali biti članovi. Slično kao i u svakom drugom jednostranačkom sustavu, promaknuća, dobri poslovi i brojne druge povlastice bile su rezervirane samo za članove stranke.

Lustracija, kakvu ponekad i u Hrvatskoj zazivaju, nije provedena čak ni u okupiranoj Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Naime, savezničke snage odustale su nakon sedam godina rada i truda od pokušaja izbacivanja bivših članova nacističke stranke iz državnog sektora. 

Kako je to rekla NM: "Svatko je morao biti član, čak i ako nisi bio pristaša Sadama Huseina, ali izbacili su sviju. Poznavala sam dobre učitelje, dobre ljude koji su izgubili posao".

Sirijske izbjeglice u Iraku | Author: Thomas Rassloff/DPA/PIXSELL Thomas Rassloff/DPA/PIXSELL

Irak, Bagdad, šijitska četvrt u kojoj je živjela NM, svakog dana bila je manje sigurna. 2007. godine, ona i njena majka izišle su iz kuće i vidjele dva tijela obješena na stupovima. "Ni danas ne znam tko su bili", kaže NM.

Danas ona živi u Ujedinjenom Kraljevstvu, tijekom okupacije uspjela je završiti doktorski studij, a prošle godine je pobjegla iz Iraka nakon prijetnji smrću. "Sadam je bio tiranin, ali ljudi su svi bili Iračani i imali smo zajedničkog neprijatelja. Sada smo suniti ili šijiti, Kurdi ili Arapi. Svrgnuli su jednog Sadama, ali sada imamo mnoštvo diktatora poput njega", dovršila je svoju emotivnu priču NM.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.