Na Facebooku je objavio da je njegovo "vrijeme u Živom zidu prošlo", pa bi se, ako se primijeni elementarna logika, zaključilo da je Ivan Pernar de facto već istupio iz stranke koju je osnovao 2011. još kao 26-godišnjak. No, primjenjivati logiku na nešto poput Živog zida je poput primjene integralnog računa na psilocibinske gljive. U stranci je kulminiralo tako što je Ivan Sinčić s Vladimirom Palfi tražio da saborski zastupnik Branimir Bunjac prepusti izboreno mjesto u EU parlamentu drugim članovima ŽZ-a, a ovaj je to odbio.
Pa je Sinčić suspendirao Bunjca. Pa je pokuljala sva sila suludih situacija u kojima je Bunjac nekim članovima, kao, prijetio smrću, u kojima su njemu, kao, zavrtali ruku, u kojima se unose jedni drugima u facu i to javno objavljuju... Ivan Pernar uoči suspenzije zaprijetio je da će izaći iz stranke, Sinčić, koji je rekao da će – kad je već tako – on ići u EU parlament, suspendirao je Bunjca i to je čini se to.
Osnivač ŽZ-a, neslavan po tome što je najpoznatijeg teoretičara zavjera na svijetu – Davida Ickea – doveo pred Sabor, napušta stranku jer mu je kap previše bio tretman Bunjca, čovjeka koji se vječno kompromitirao lupetanjem o cjepivima u kojima se nalaze dijelovi "konja, ovaca, majmuna..." Stvar je još gora ako se zna da su Pernar i Bunjac u najmanju ruku tamo bili barem među obrazovanijima.
Hrvatska javnost bila je pošteđena užitka u liku i djelu Ivana Pernara sve do "Facebook prosvjeda" u veljači 2011. Bilo je to doba Jadranke Kosor kao premijerke. Na onom glavnom prosvjedu okupilo se 15.000 ljudi, vidjelo se tada i Velimira Bujanca kao jednog od istaknutijih, da bi se njih nekoliko stotina odvojilo prema Radićevoj ulici gdje ih je zaustavila interventna policija na putu prema Saboru.
Pernar se tih dana profilirao u istaknutog prosvjednika, onoga koji skače interventnima u krilo, mediji su ga počeli pitati za mišljenje, a on je govorio da Kosor mora dati ostavku, da njegova ekipa ima političku strategiju za spas zemlje, objavljen na Facebooku... Bilo je to doba kada je Hrvatska upoznala provalu populizma, niti ne sluteći da će za nekoliko godina slijediti Karamarko, pa Most, da će Pernarova škvadra prerasti u ŽZ itd. Mnogima je Pernar 2011. i narednih godina djelovao simpatično.
"Ja sam curama koje me posljednjih dana opsjedaju kazao: 'Nema seksa dok traje borba!'", ta njegova izjava tada nije bila nikome sumnjiva.
Ispalo je da je Pernar bio član HDZ-a sve do malo prije prosvjeda za totalno rušenje tog istog HDZ-a. Pa je ispalo da je u međuvremenu nakratko bio član Demokratskog saveza zelenih, koji su ga naknadno optuživali da se divio Adolfu Hitleru. Pernar je to negirao. Ubrzo je osnovan Živi zid, izvorno kao Savez za promjene, što nije primijetio nitko živ.
Ali, i Pernara i stranku, odnosno pokret, počelo se primjećivati u seriji organiziranih pasivnih otpora desetaka, brojnih aktivista koji su uz skandiranje "Svi uz zid – Živi zid" nekad uspješno nekad neuspješno zaustavljali deložacije ljudi iz njihovih kuća ili stanova. Isprva je bilo jasno da su interventni policajci totalno zbunjeni strategijama Pernara i njegovih sljedbenika, a kako je u pravilu bila riječ o ljudima kojima je to bilo jedino što imaju, a koji su ili stradali zbog kredita u švicarcima ili je bila riječ o utjerivanju izvjesnih austrijskih štedionica, javnosti su intervencije ŽZ-a bila malo je reći simpatične.
Slijedili su predsjednički izbori 2014. na koje se iz ŽZ-a, na pitanje Pernara okupljenim članovima stranke, usudio kandidirati to tada apsolutno anonimni Ivan Sinčić, a potom i parlamentarni izbori 2015. na kojima je Sinčić ušao u parlament. Na narednim izborima ŽZ je narastao na trojicu; Sinčić, Pernar i Bunjac. Do tog trenutka fenomen Ivana Pernara velikim dijelom je odgonetnut.
Pokazalo se da je riječ o mladiću rođenom 1985. u Zagrebu, da je njegov prastric istog imena i prezimena bio jedan od parlamentaraca tada vrlo lijevog HSS-a kada je 1928. u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS radikal Puniša Račić pucao iz pištoljima po njima. Ispalo je da je (moderni) Ivan Pernar završio 10. gimnaziju u Zagrebu, da je završio za medicinskog tehničara, kao i to da je kao 20-godišnjak postao otac sinčiću s izvjesnom Njemicom, dosta starijom od njega, ali da s njima ne živi, iako dječaka posjećuje.
Iz njegove imovinske kartice, kada je ulazio u Sabor, vidjelo se da je vlasnik stana od 62 metra četvorna "u zapadnom dijelu Zagreba", vrijednom tada 700.000 kuna, što su mu ga darovali roditelji. Tportal je pisao da je Pernar od listopada 2015. do ulaska u Sabor radio u ordinaciji opće medicine dr. Ljiljane Pernar u Klaićevoj u Zagrebu, odnosno svoje majke.
Za nju se pak ispostavilo da su je mediji spominjali koju godinu ranije kao rođenu Cavtaćanka koja je osuđena na šest mjeseci s uvjetom od pet godina zato što je 2003. "rekonstruirala" Palaču Ranjina u Cavtatu, spomenik nulte kategorije, bez odobrenja konzervatora. Da bi presuda pala zbog proceduralne pogreške. No, sve to zasjenilo je ukazanje Ivana Pernara u punom sjaju u Saboru. Predsjedniku Sabora Boži Petrovu pod nosom je uspoređivao Most s Orwellovom "Životinjskom farmom".
Mediji su ga do tada već prepoznali kao onoga s određenim potencijalom redikula, a Pernar, vidjevši kako stvari idu, rekao je: "Ako su mediji spremni praviti šou i cirkus, ja sam spreman biti klaun." Tako je i bilo.
Nastavak na sljedećoj stranici...
