Pet godina je bio u ISIL-ovom zarobljeništvu, uz redovna mučenja i izgladnjivanja, a na kraju je izvukao živu glavu zahvaljujući, ne bi čovjek vjerovao, talibanima. CNN-ova veteranka Christiane Amanpour sa Shahbazom Taseerom (33) razgovarala je samo dva mjeseca nakon što su ga čudesno oslobodili. Oteli su ga još krajem ljeta u njegovom rodnom gradu Lahoreu u Pakistanu.
Bilo je to samo nekoliko mjeseci nakon što su ubili njegovog oca, guvernera Punjaba zato što se javno protivio Zakonu o blasfemiji po kojem bi se "vrijeđanje islama" kažnjavalo smrću. "Počupali su mi sve nokte. Prvog su dana počeli sa 100 udaraca gumenim bičem, da bi sljedećeg nastavili sa 200. Razrezali bi mi leđa noževima, a onda utrljavali sol. Zašivali su mi usta i izgladnjivali me. Rezali su mi meso s leđa i ostavili me da krvarim cijeli tjedan bez ikakve medicinske pomoći", opisivao je užase.
Tipovi koji su ga oteli bili su pripadnici Islamskog pokreta Uzbekistana, džihadističke organizacije nastale u bivšoj sovjetskoj republici koji su nakon debakla u Afganistanu prebjegli u Pakistan. Tijekom godina su, također, pristupili ISIL-u. "Kad bi otmičari nazvali moju majku, nisam ja s njom govorio nego oni. Ja sam im samo bio sredstvo. Ali sam naučio usredotočiti se na njen glas. Jako sam volio čuti njen glas", pričao je dalje.
To mu je jako pomoglo da izdrži. I onda, sasvim slučajno, u studenom 2015. gadno su se sukobili afganistanski talibani i ISIL-ovci iz Uzbekistana, a Shahbaz je u gužvi uspio pobjeći. Ravno u šake talibana, ali opet, i to je bila relativno sretna okolnost jer oni ne vjeruju u otmice zbog otkupnina. Bilo je, dakle, ili će ga ubiti ili će ga pustiti na slobodu. "Nevjerojatno kako čovjek naiđe na humanost na najneočekivanijim mjestima", rekao je sjetivši se dana kad su ga pustili na slobodu.
Bio je već 29. veljače ove godine, bio je zarastao u bradurinu, duge kose, neprepoznatljiv i – izgubljen u gradiću Kuchlaku na sjeverozapadu zemlje. I ne bi se ni mogao javiti svojoj obitelji da mu jedan od talibana nije posudio svoj mobitel. ""Iskrsnuo je iz vedra neba, tako naglo, da još uvijek ne mogu vjerovati da su ga oslobodili", rekla je njegova majka za CNN.
Shahbaz kaže da danas uživa uz svoju suprugu, opet gledajući svoju majku, odlazeći na utakmice s prijateljima, družeći se s bratom, u svakom trenutku svog života. "Kad sam se iznova sreo sa svojom djecom, zaplakao sam prvi put u čeitiri i pol godine. Pobjegao sam smrti kako bih mogao slaviti uspomenu na svog oca", rekao je na kraju.
