Idealizam olimpijskog pokreta, satkan od snova o miru, zajedništvu i sportskom duhu koji nadilazi granice, često se sudara s grubom stvarnošću svjetske politike. Iako Međunarodni olimpijski odbor (MOO) uporno ponavlja mantru o apolitičnosti sporta, povijest pokazuje da su Olimpijske igre, pa tako i one zimske, nerijetko bile pozornica za najžešće ideološke sukobe, demonstracije moći i zakulisne igre koje su krojile sudbine milijuna ljudi. Ovo je pet trenutaka kada su se idilične snježne kulise pretvorile u arenu za sve samo ne za sport.
1. Hitlerova propaganda - Garmisch-Partenkirchen, Treći Reich (Njemačka) 1936.
Iako su Ljetne igre u Berlinu 1936. ostale zloglasno upamćene kao vrhunac nacističke propagande, prvu generalnu probu Adolf Hitler imao je nekoliko mjeseci ranije u bavarskom Garmisch-Partenkirchenu. Upravo je on osobno otvorio te Zimske igre, prve na kojima je upaljen i olimpijski plamen, iskoristivši ih kao savršenu priliku da svijetu predstavi "novo lice" Njemačke - organizirano, moćno i naizgled miroljubivo. Suočen s pritiscima da se igre premjeste zbog otvorenog progona Židova, nacistički je režim izveo ciničan trik. S javnih mjesta privremeno su uklonjeni svi antisemitski natpisi, a međunarodna zajednica, željna mira pod svaku cijenu, povjerovala je u tu iluziju. Dok su se sportaši natjecali na snijegu, u pozadini se pripremala mašinerija koja će uskoro zapaliti svijet.
2. Hladni rat na ledu - Cortina d'Ampezzo, Italija 1956.
Dvadeset godina kasnije, u talijanskoj Cortini d'Ampezzo 1956., Zimske su igre dobile potpuno novu političku dimenziju. Po prvi put na zimskoj olimpijskoj sceni pojavila se reprezentacija Sovjetskog Saveza, a njihov je debi bio sve samo ne skroman. Sovjetski sportaši su doslovno pomeli konkurenciju, dominantno osvojivši najveći broj medalja. Za Kremlj, to je bio neoboriv dokaz superiornosti komunističkog sustava nad trulim zapadnim kapitalizmom. Svaka zlatna medalja bila je ideološka pobjeda, a sportaši su postali vojnici Hladnog rata na sportskom terenu. Igre su se održavale u sjeni rastućih napetosti koje će kasnije te godine eksplodirati - sovjetskom invazijom na Mađarsku i Sueskom krizom, što je dodatno pojačalo dojam da je sport postao tek produžena ruka globalnog političkog sukoba.
3. "Čudo na ledu" u jeku invazije na Afganistan - Lake Placid, SAD 1980.
Jedan od najlegendarnijih trenutaka u cjelokupnoj olimpijskoj povijesti dogodio se 1980. u Lake Placidu i bio je čista politika pretočena u sport. Samo nekoliko mjeseci ranije, Sovjetski Savez izvršio je invaziju na Afganistan, gurnuvši Hladni rat do točke vrenja. U takvoj atmosferi, na ledu su se susrele dvije potpuno suprotstavljene hokejaške momčadi: s jedne strane moćna sovjetska "crvena mašina", tim profesionalaca koji su godinama dominirali svjetskim hokejom, a s druge skupina američkih studenata i amatera. U jednoj od najvećih sportskih senzacija svih vremena, američka momčad je pobijedila 4-3, a legendarni povik komentatora Ala Michaelsa: "Vjerujete li u čuda? Da!" odjeknuo je daleko izvan sportske arene. Za Ameriku, pogođenu ekonomskom krizom i vijetnamskim sindromom, to je bila više od pobjede; bio je to simbolični trijumf slobodnog svijeta i poticaj nacionalnom moralu. Pobjeda je postala i političko oružje, a predsjednik Jimmy Carter iskoristio ju je kao uvertiru za masovni bojkot Ljetnih igara u Moskvi iste godine.
4. Putinova demonstracija moći i aneksija Krima, Soči, Rusija 2014.
Kada je Rusija dobila domaćinstvo Zimskih igara u Sočiju 2014., Vladimir Putin nije skrivao da je to njegov osobni projekt prestiža. S potrošenih više od pedeset milijardi dolara, to su postale najskuplje Olimpijske igre u povijesti, zamišljene da pokažu svijetu povratak Rusije kao globalne sile. Međutim, igre su od samog početka bile obavijene kontroverzama. Zapadni svijet kritizirao je Rusiju zbog donošenja zakona protiv "gej propagande", a kasnije je razotkriven i golemi, sustavni doping ruskih sportaša pod pokroviteljstvom države. Ipak, najmračnija sjena na Soči pala je tek nakon što su se ugasili olimpijski plamenovi. Samo nekoliko dana po završetku ceremonije zatvaranja, ruske snage započele su operaciju aneksije ukrajinskog poluotoka Krima. Svijet je shvatio da su grandiozne igre bile tek kulisa za pripremu vojne agresije.
5. Igre u sjeni genocida, Peking, Kina 2022.
Povijest se na još brutalniji način ponovila 2022. u Pekingu. Kina je postala prvi grad domaćin i ljetnih i zimskih igara, no događaj je bio zasjenjen diplomatskim bojkotom SAD-a i saveznika zbog sustavnog kršenja ljudskih prava i progona Ujgura u pokrajini Xinjiang. Ipak, najzlokobniji događaj odigrao se u svečanoj loži. Tijekom ceremonije otvaranja, dok su ukrajinski sportaši ponosno ulazili na stadion, kamere su uhvatile ruskog predsjednika Vladimira Putina kako sjedi zavaljen, zatvorenih očiju.
Mnogi analitičari protumačili su to ne kao drijemež, već kao namjernu i arogantnu gestu nepoštovanja prema zemlji koju se spremao napasti. Na marginama Igara, Putin se sastao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, proglasivši partnerstvo "bez granica". Ubrzo se pokazalo što to znači. Prema kasnijim izvješćima američkih obavještajaca, Kina je navodno zamolila Rusiju da odgodi invaziju dok se igre ne završe. Igre su završile 20. veljače. Samo četiri dana kasnije, 24. veljače, ruske trupe pokrenule su opći napad na Ukrajinu, a olimpijski ideal mira još jednom je bio brutalno pogažen.
