Pitali smo ih za imovinske kartice, pa su se naljutili

Iako je još u veljači prošle godine Vlada usvojila pravosudnu reformu kojom bi imovinske kartice sudaca morale biti javno dostupne, one su još skrivene od očiju javnosti. U svjetlu aktualnih sudačkih afera, koje uključuju Turudićevo izvlačenje od kazne za jurnjavu autom i užasavajuću pravosudnu epizodu koja je rezultirala smrću mladog Kristiana Vukasovića, pokušali smo zagrebati dublje u svijet hrvatskih sudaca. Međutim, naletjeli smo na birokratski zid.

Kvaka 22 je izraz za paradoksalnu situaciju u kojoj osoba mora ispuniti određeni preduvjet da postigne određeni cilj, ali kako bi se ispunio preduvjet, mora se prije toga postići cilj. Zvuči malo zbrkano, ali zapravo je jednostavno.Kvaka 22 originalno dolazi od istoimenog naziva američkog satiričnog romana pisca Josepha Hellera. U njemu je opisano nastojanje Yossariana, bombardera američkog ratnog zrakoplovstva, koji se po svaku cijenu nastoji izvući iz povratka na bojišnicu.

Luđaci i "Kvaka 22"

Kako bi se izvukao iz misije, traži pregled psihijatra koji mora utvrditi da je ovaj lud. Luđaci, naime, mogu ići kući i ne moraju se boriti. Međutim, Yossarianova želja za izbjegavanjem opasnosti je potpuno razumna. I sad, ako bi zatražio da ga poštede borbe, onda bi bilo jasno da je razuman i morao bi se boriti. Ovaj paradoks možemo ilustrirati i modernijim primjerom. Neiskusni mladi ljudi nakon završetka fakulteta traže posao kako bi prikupili što više iskustva i time postali konkurentniji na tržištu.

Međutim, poslodavci prihvaćaju samo one s višegodišnjim iskustvom. Kako će onda mladi ljudi prikupiti iskustvo ako poslodavci traže samo one s iskustvom? Ili uzmimo još jedan primjer. Ovaj je malo neobičniji. Podaci o imovini hrvatskih sudaca morali bi biti javni i ova činjenica je propisana zakonom. Međutim, u istom tom zakonu stoji kako se takvi podaci ne smiju objaviti. 
Zvuči malo zbrkano, ali zapravo je jednostavno.

Korumpirani Top News Kakvi su to ljudi koji se intimno druže s Mamićem?

Recimo da želite pogledati imovinsku karticu, recimo, predsjednika Vrhovnog suda Đura Sesse. Zanima vas što Sessa posjeduje, koliko nekretnina ima i što sve čovjek vozi. Pošaljete upit Državnom sudbenom vijeću da vam ustupe Đurinu karticu. Ispravno pretpostavljate da će vam stavak 2. članka 88a Zakona o Državnom sudbenom vijeću omogućiti uvid u Sessine nekretnine i pokretnine. To je onaj stavak koji propisuje da su podaci o imovini sudaca javni.

Ali avaj! Isti taj stavak, iz istoga članka istoga zakona, kaže da se ne objavljuju podaci zaštićeni propisima o zaštiti osobnih podataka. Ha? Smijete vidjeti što Đuro vozi, ali istodobno ne smijete? I to je uređeno zakonom? Otkrili smo ovaj zgodan paradoks nakon što smo od Državnog sudbenog vijeća zatražili imovinske kartice gore navedenog Sesse i Ivana Turudića.

Zanimalo nas je što sve imaju, voze i posjeduju najmoćniji hrvatski suci. U bizarnom odgovoru Yossariana, iz DSV-a su nas obavijestili kako je našem zahtjevu nemoguće udovoljiti.

Sandra Šimunović/Pixsell

Pogledajte ovu birokratsku vratolomiju: "Naime, iako je odredbom članka 88a. stavka 2. Zakon o Državnom sudbenom vijeću (Narodne novine broj 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15 i 67/18) propisano da su podaci o imovini sudaca javni, u istom je stavku propisano i da se ne objavljuju podaci zaštićeni propisima o zaštiti osobnih podataka, iz čega proizlazi neusklađenost ovog Zakona, kao i Pravila o sadržaju obrasca izvješća o imovini suca i načinu njegova podnošenja (Narodne novine broj 22/19), s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opće uredbe o zaštiti podataka - GDPR), te pratećim Zakonom o provedbi Opće Uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine broj 42/18), slijedom čega su podaci iz Izvješća o imovini sudaca ipak zaštićeni od javne objave. Do izmjene navedenih normativnih akata koji reguliraju objavu podataka o imovini sudaca, odnosno do usklađenja istih s pravnom stečevinom Europske unije, podaci iz Izvješća o imovini sudaca predstavljaju osobni podatak koji nije moguće objavljivati, odnosno davati na uvid u svrhu javne objave".

Koji auto inače vozi sudac? Odgovor: "GDPR!"

Ha?

"Po našim saznanjima, Ministarstvo pravosuđa krenulo je u hitnu proceduru izmjena Zakona o Državnom sudbenom vijeću u naprijed navedenom smislu", dodali su iz DSV-a i uputili nas na ministarstvo.

Poslali smo i njima upit, još čekamo odgovor. Razmišljali smo kako doskočiti paradoksu. Ako nam već iz DSV-a ne mogu ustupiti imovinske kartice zbog GDPR-a, onda valjda možemo direktno upitati suce da nam ih pošalju. Em bi im podaci morali biti javni, em sigurno nemaju što skrivati. 

"Ja vam je neću slati. Nemam je, DSV je ima. Osim toga, toliko puta je objavljena da nema potrebe", kratak i jasan je bio Sessa.


Ajde dobro, valjda će Turudić biti raspoloženiji.

"Molim? Ne želim je poslati. Zašto bih vam je slao? Znate li vi što je GDPR? Napadate me, ovo je degutantno. Nepristojni ste, nepristojno tražite. Odakle vam pravo da me zovete na moj privatni broj? Ovo je neukusno", replicirao je Turudić i poklopio nam slušalicu.

Strpljivo čekamo Top News Još nema imovinskih kartica sudaca na netu, evo zašto

Neobično ponašanje uvaženih sudaca. Pokušali smo onda doći do podataka drugim, zaobilaznim pravcem. Sjećate se kako je onomad Turudić kraj Bjelovara jurio u luksuznom Audiju Q8, vrijednom oko 100.000 eura?

I kako ga je uhvatio policijski presretač i naplatio mu kaznu? Nije mu to, doduše, jedini prometni prekršaj. Nedavno je oslobođen krivnje za prebrzu vožnju u Virovitici. Njegov auto snimljen je policijskim uređajem kako se prebrzo vozi po Virovitici 20. listopada prošle godine. Prekršajnim nalogom od siječnja ove godine virovitička ga je policija proglasila krivim te mu izrekla kaznu, ali naposljetku je oslobođen.

Kad se doznalo da ga je ganjao presretač, mediji su pisali kako je bijesni Audi zapravo zamjenski auto u vlasništvu Autokuće Zubak. Javili smo se njima i pitali ih koji auto inače vozi sudac i koliko dugo je vozio zamjenskog? Međutim, i ovdje je uletio famozni GDPR i spasio sučev dan. Nisu nam, naravno, mogli odgovoriti na naša pitanja, ali su nam pojasnili kako funkcionira takav proces u autokući.

Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

"Naime, svi kupci novih vozila do četiri ili pet godina starosti, dok traje garantni rok, imaju pravo na besplatno korištenje zamjenskog vozila ako se njihovo vozilo nalazi na popravku koji spada u garancijske zahvate. Isto se odnosi i na kupce rabljenih vozila, dvije godine nakon kupnje. Također, postoje kupci koji u svojem leasing ugovoru unaprijed ugovore korištenje zamjenskog vozila u vrijeme servisa ili bilo kakvog popravka", kažu iz Zubaka.

Sudac, dakle, spada u jednu od ovih kategorija.

"Želja je kupcima izaći u susret i dati im na raspolaganje što sličniji automobil koji inače koriste kad god je to moguće. Nažalost, s obzirom na veliki broj zahtjeva, to svaki put nije tako te se na raspolaganje daje vozilo koje je slobodno", kažu iz Autokuće Zubak, a mi sad možemo samo pogađati vozi li inače Turudić "što sličniji automobil" Audiju Q8 ili ne.

Da, ali ako je "interes žutila", onda ne

Nije sudačka imovina nova vijest. Još od 2013. povlači se pitanje imovinskih kartica sudaca, još otkad se za transparentnost sudačke imovine zalagao Orsat Miljenić, ministar pravosuđa u Milanovićevoj vladi. 
Državnom sudbenom vijeću se tad nije sviđao ovaj potez.

"Postoji druga strana medalje, da to ne bude interes žutila, podizanja naklade, revanširanje sudaca, nešto što nije interes javnosti. I u tom segmentu treba štititi i suce", komentirao je u veljači 2013. Ranko Marjan, tadašnji predsjednik DSV-a.

Tad je i Turudić prigovarao kako takav potez nije dobar i da ima "snažnu dozu populizma". Na to mu je tadašnji ministar Miljenić odgovorio ovako: "Onda ću i ja odgovoriti populistički, onaj koji nema što kriti, nema se čega bojati".

Prošlo je pet godina, a Vlada je kroz šest zakona usvojila reformu kojom je odlučeno da imovinske kartice sudaca postanu javno dostupne isto onako kao što su i one dužnosnika. 
Aktualni ministar Dražen Bošnjaković rekao je da u razgovorima sa sucima nitko nije imao ništa protiv javne objave.

Ništa čudno Top News Hrvatski suci: Bogate se u fušu, a spisi se gomilaju

"S jednom ovakvom mjerom izlazimo uz suglasnost svih ljudi. Tako oni šalju poruku, nitko od njih nema ništa skrivati. S te strane, imovinske kartice bit će dostupne, kao što je moja i svih kolega u Vladi, gradonačelnika, načelnika... Ne vidim ništa sporno u tome i ne očekujem otpor", rekao je tad ministar Bošnjaković u veljači 2018.

On je još od 2017. tražio da imovinske kartice pravosudnih dužnosnika budu objavljene zbog izuzetno loše percepcije pravosuđa zbog sumnje u korupciju koju građani iskazuju u svim relevantnim istraživanjima

Međutim, prošla je veljača, prošla je i 2018., evo kraju se primiče i 2019., a vidimo kako najugledniji primjerci hrvatskog pravosuđa "šalju poruku i nemaju ništa skrivati". Iako su imovinske kartice 1752 sudaca i državnih odvjetnika trebale biti dostupne na stranicama Državnog sudbenog vijeća već od lipnja ove godine, još nema ništa od toga.

Igor Soban/PIXSELL

Tad se objašnjavalo da suci imovinske kartice DSV-u dostavljaju u roku od 30 dana od stupanja na dužnost te da u njima moraju navoditi i imovinu bračnog druga ili partnera/ partnerice te maloljetne djece. Govorilo se da je tehnički sve spremno za internetsko stavljanje na uvid materijalnog stanja sudaca i državnih odvjetnika.

Međutim, još ne možemo crno na bijelo vidjeti kako netko s primanjima od otprilike jedanaest do dvadeset tisuća kuna vozi zamjenski auto od sto tisuća eura. Zarađuju li možda suci sa strane? Predaju li na pravosudnim akademijama? Sudjeluju li u arbitražama? Koliko honorara zarade u pravosudnom fušu? Očito više nego dovoljno.

Ali ako već uspiju prikupiti toliko sa strane, kako uopće onda imaju vremena baviti se svojim dnevnim poslom? Kako uspijevaju na vrijeme saslušati i nazočiti svim parnicama, a zatim i donositi objektivne i promišljene presude? Ako dvojica najuglednijih hrvatskih sudaca odbijaju javnosti podastrijeti svoja primanja, što onda možemo očekivati od preostalih 1750? Što se skriva u ladicama Državnog sudbenog vijeća, zaštićenima neprobojnim GDPR pečatom?