Sjetimo se riječi s kojima se Zoran Milanović prije tri godine oprostio od funkcije predsjednika SDP-a nakon trećeg poraza na parlamentarnim izborima: “Naši birači su nježne biljke, može ih odagnati od izbora lijep dan ili kiša, kriv pogled ili kriva riječ”.
I tako, nije bio kriv Milanović, njegovi verbalni ispadi i političkih gafovi, njegovo ćakulanje s Klemmom, vađenje “dede ustaše”, pljuvanje po Srbima i Bosancima, kao ni njegova politika, loša Vlada, slaba stranka, promašaj za promašajem...
Nipošto. Za gubitak izbora najviše su bili krivi preosjetljivi birači.
A sad bi se Zoran Milanović opet trebao vratiti tim biračima kao predsjednički kandidat SDP-a i ljevice.
I to pod sloganom “Predsjednik s karakterom”. Iako ga je upravo taj njegov karakter dovodio u neugodne, tragikomične i gubitničke situacije.
Milanović si je sam iskopao grob na ljevici
Višemjesečne pripreme napokon su urodile plodom. Unutarnji pritisak Milanovićevih ljudi u destabiliziranju Davora Bernardića, kao i vanjski pritisak na rasturenu stranku da Milanovića prepozna kao jedinu opciju za osvajanje Pantovčaka, doveo je do toga da osoba koja je ljevicu odvela u poraz sad bude adut za buđenje ljevice iz mrtvih.
Milanović bi se trebao vratiti pred birače koje je okrivio za dvostruki uzastopni poraz na izborima, prvo od Tomislava Karamarka, a zatim od Andreja Plenkovića. A glavni argument za njegov povratak svodi se na konstataciju kako Milanović “izaziva emociju”.
Pitanje je samo kakvu - pozitivnu ili negativnu.
I još važnije, izaziva li snažniju negativnu reakciju kod svojih ili suparničkih birača.
Jer, na to se zapravo svodio Milanovićev politički opus - na motiviranje suparničkih birača koji nisu mogli podnijeti šefa SDP-a, uz paralelno tjeranje birača ljevice koji također nisu mogli podnijeti šefa SDP-a, ali iz drugih razloga.
Bio je to pogubni amalgam emocija.
Desnica je bjesnila na Milanovića i koristila ga kao najdražeg neprijatelja na čijem rušenju su radili svi, i živi i mrtvi. Ljevica je bjesnila na Milanovića i okretala mu leđa dok se ovaj ulagivao upravo onoj desnici koja ga je prezirala.
Bio je to svojevrsni paradoks - Milanović je spašavao svoju stranku i svoju vladu koketirajući s desnicom koja ga je mrzila, kopajući time vlastiti grob na ljevici koja ga je prezirala.
Možda su njegovi birači bili “nježne biljke”, ali je on bio kombajn koji ih je brutalno satirao.
I sad bi Milanović trebao skupiti sve te birače, mobilizirati ih, motivirati i ohrabriti da upravo njemu daju glas u pokušaju rušenja Kolinde Grabar Kitarović, koja također igra na emocije - one prizemne, jeftine, populističke, eksploatatorske, uvredljive...
Čija emocija će biti jača?
Jer opet imamo paradoks - Kolinda je osvojila prvi mandat koketirajući s istom onom desnicom kojoj se i Milanović nastojao približiti, a sad je u problemu s tom desnicom koju Milanović sad treba pobijediti.
Ako se tom miksu pridoda i Miroslav Škoro, ultimativni izrabljivač desničarskih emocija, nemoguće je više reći za čije emocije će se boriti Kolinda, ali i Milanović.
Osim što je izvjesno da će ovo biti jedva emotivna kampanja.
Nikad ljevičar, ali je živio od ljevice
Pritom ne zaboravimo da između Kolinde i Zokija postoji puno neprežaljenih emocija. Ona je njega rušila i smjenjivala, on njoj nije htio čestitati na pobjedi, ona mu je kopala grob, on joj se rugao te je omalovažavao. Sad se Milanović dolazi osvetiti Kolindi, riskirajući da izgubi upravo od osobe od koje bi najmanje želio izgubiti.
A s konfliktom emocija borit će se i birači. Desnica bi se mogla dovesti u situaciju da mora podržavati Kolindu nasuprot Zokiju, a ljevica, ta “nježna biljka”, morala bi pregristi ponos i podržati Milanovića kako bi srušio Kolindu.
S tim da će i Andrej Plenković patiti od podijeljenih emocija - podržavat će Kolindu, a moliti Boga da pobijedi Zoki. Kako bi na Pantovčaku imao najdražeg neprijatelja umjesto dvolične saveznice.
Uglavnom, obračun Kolinde i Milanovića, pored svih ostalih kandidata, trebao bi biti naročito intrigantan jer oboje igraju na emocije, a ni kod jednog ta emocija nije previše iskrena.
Kolinda je ustašijala i desničarila dok joj je odgovaralo u vrijeme Karamarkove vladavine te dok nije ispucala sve saveznike s Pantovčaka. Onda je ublažila repertoar nastojeći se uglazbiti s Plenkovićevim HDZ-om. Sad ljuti desnicu, ali ne privlači ljevicu. A zapravo nema nikakav razrađeni ideološki ili svjetonazorski identitet. Osim naglašenog karijerizma.
S Milanovićem je slična stvar. Obožavatelj Franje Tuđmana nikad nije bio ljevičar, ali je živio od ljevice dok mu je to bilo oportuno. Okrenuo se desnici kad je mislio da će mu to kompenzirati odljev birača s ljevice. Njegov svjetonazorski i ideološki identitet toliko je (samo)razrađen da više nitko ne može sa sigurnošću reći tko je on zapravo.
Osim karijerist.
Na to bi se u konačnici i mogla svesti predsjednička utrka. Na obračun istinskih karijerista.
A birači će se boriti sa svojim emocijama kako znaju i umiju.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pametni Tomo ,on sve zna.Kako to
sve isto tko pobijedi nece bit bolje premijer je bitan ne predsjednik