Velika je napetost vladala ovih dana u HDZ-u. Tražilo se jedinstvo, pa i zajedništvo u glasanju o Istanbulskoj konvenciji. Tražila se lojalnost stranci i poslušnost Vođi. Istanbulska konvencija postala je jabuka razdora oko koje su se lomili saborski zastupnici HDZ-a. Ili ih je lomio Andrej Plenković.
Svaki glas protivljenja tumačio se kao zavjerenički nož u leđa šefu stranke. Kombiniralo se s ustankom desnice, a u igru se ponovno ubacio i pojam toliko neprirodan načinu na koji funkcionira HDZ - savjest. Ali dok Plenković nije dopuštao svojim zastupnicima, pa čak ni prijatelju Davoru Ivi Stieru, da o Istanbulskoj konvenciji glasaju po savjesti (jer ratifikacija ne bi ionako došla u pitanje), upravo je Plenković prije dvije godine bio taj koji je rušio HDZ - pozivajući se na savjest.
"U parlamentarnom radu postoje trenuci u kojima je teško uskladiti vlastitu savjest s odlukama stranačkih tijela, a istodobno donijeti važnu odluku u nacionalnom interesu", pisalo je u pismu europskih zastupnika HDZ-a koje je Andrej Plenković sa Stierom, Ivanom Maletić i Dubravkom Šuicom poslao 8. lipnja 2016. godine zastupnicima HDZ-a uoči famoznog Karamarkova preslagivanja većine.
Tomislav Karamarko je tad dobio (uvjetnu) podršku stranke za skupljanjem nove većine u Hrvatskom saboru, svrgavanje Tima Oreškovića i izbacivanje Mosta, ali Plenkovićeva briselska skupina tome se usprotivila.
"Izražavamo solidarnost s vama i pozivamo vas da glasujete po savjesti za dobrobit Hrvatske. Uvjereni smo da je interes države, Vlade i stranke ispred bilo kojeg pojedinca", poručili su u pismu. Odnosno, šefa stranke. Vlada je naposljetku pala, odnijela je i Karamarka, ali donijela Plenkovića. Koji je sad tražio slijepu poslušnost svojih članova, organizacija i saborskih zastupnika, ne dopuštajući im glasanje po savjesti oko onoga što oni doživljavaju kao svjetonazorsko pitanje.
Premda se baš on pozivao na savjest oko političkog pitanja kad se tražila partijska poslušnost, a svako iskakanje proglašavalo urotom. Plenković je ovih dana prijetio Davoru Ivi Stieru smjenjivanjem s mjesta političkog tajnika HDZ-a, pa čak i izbacivanjem iz stranke, premda nitko od zavjereničke briselske četvorke nije svojedobno bio sankcioniran.
Danas je Plenković zaoštrio odnos prema stranci za koju je mogao znati da joj treba omogućiti barem neki ispušni ventil, pa makar to bila Istanbulska konvencija. Time bi učvrstio, a ne oslabio autoritet jer, kako reče Milijan Brkić, u HDZ-u “nisu ludi da opet ruše svoju Vladu”. Njegova vjerodostojnost je opet bila na iskušenju: ako je on pozivao HDZ-ovce na savjest oko preslagivanja Vlade, bilo bi pošteno da im je odmah dao da glasaju po savjesti oko Istanbulske konvencije. Tad se pozivao na stabilnost Hrvatske. Sad mu je očito najvažnija vlastita stabinost.
