Za sve što radi nema previše dokaza, no on se usudi, vjerujući u sebe i Božju pomoć. Vjerojatno u sebi misli da treba krenuti i onda kad nismo previše sigurni u sebe i ako nemamo previše argumenata za to. Razlika između Plenkovića i Milanovića je ta što Milanović nije emocionalno zreo. Milanović je stalno imao potrebu dokazivati se. On je svaku svoju misao morao opravdavati. Za demokraciju se smatra da je ona suvremeno dostignuće, no ona se može svesti na izreku 'glupa većina s pametnom manjinom' i zato moraš uzeti stvar u svoje ruke.
Na površnije gledanje, ispalo bi da je ono što Plenković radi narcizam, no on zapravo preuzima odgovornost. Ljudi mu vjeruju zbog riječi koje izgovara, kako ih izgovara, kako se ponaša, on djeluje samopouzdano. Smatram kako će Plenković uspjeti riješiti probleme. No ako je oporba prejaka, ako budu zločesti i ljubomorni, on može jednog časa reći hvala, doviđenja... I to je odluka samopouzdanog čovjeka. Ljudi se uvijek vole žaliti, vole biti jadni nego uspješni, a ako ih bude previše, on može dignuti ruke od svega. Mislim da on neće stradati", zaključio je taj psiholog.
Dosad nije stradao, a s obzirom na konkurenciju, vjerojatno ni neće. Unutarstranačka oporba nudi mu kao alternativu Ivu Stiera, Miru Kovača, katkad i Damira Krstičevića - neki spominju čak i Kolindu Grabar Kitarović - a oni se ne doimlju kao ljudi koji mogu poraziti Plenkovića. Kolinda bi to mogla, ali nije vjerojatno da će odustati od utrke za drugi mandat. Izvan stranke čeka ga Davor Bernardić, oporba kakvu se samo poželjeti može. Eksponenti Tomislava Karamarka zadnjih dana zdušno navijaju za Davora Bernardića kako bi, u slučaju da Karamarko ponovno preuzme stranku, imali čistinu na putu do Markova trga, no sve su to zasad samo spekulacije.
Andrej Plenković ima snažan instinkt preživljavanja. Ministra Pavu Barišića branio je sve dok pod znak pitanja nije došla njegova većina, a onda ga je žrtvovao bez razmišljanja. Time je žrtvovao čak i vlastiti narcizam. "Plenković ne trpi pritiske. On u biti nije namjeravao imenovati Ninu Obuljen Koržinek za ministricu kulture, no kad su ga s desnice žestoko pritisli da ne smije imenovati nju nego dr. Zlatka Hasanbegovića, on je namjerno postavio baš nju, a vjerujte mi, ona sigurno nije bila njegova prva opcija", kaže jedan HDZ-ovac koji ga dobro poznaje.
Nije namjeravao imenovati ni Gorana Marića, no ipak ga je, čini se pod pritiskom Crkve, imenovao. Andrej Plenković je žongler, akrobat na tankoj žici, koji će se baciti s nje tek kad bude siguran da ga dolje čeka sigurno prizemljenje. "Zdravko Marić je slabiji od Plenkovića. On ima znanje, ličnost je, ali je psihološki nešto manje zreo od Plenkovića, konačno, on je mlađi. Vidjet ćemo hoće li u daljnjem razvoju biti dovoljno hrabar i čvrst, hoće li dovoljno vjerovati u sebe da stvari izvede do kraja. Zdravko Marić ima snage u sebi, tj. ima muda", kazao je naš umirovljeni psiholog pa nastavio:
"On u sebi ima i malo nesigurnosti, pa se pokušava dokazati. Pitanje je hoće li ga ovakva situacija, u kojoj se sad nalaze Hrvatska i Agrokor, ojačati ili će na kraju ipak odustati. U suradnji s njim uvijek bih imao neki rezervni izlaz." "Zdravko Marić je fini dečec s lepom frizurom, no tvrditi narodu da nije znao što se događa u Todorićevu carstvu, a bio je jedan od izvršnih direktora Agrokora koji je potpisivao sve, zapravo je nedopustivo. Svi naši 'vladari' strašno podcjenjuju zdravi razum našeg naroda", rekla je dr. Mirjana Krizmanić.
No igrajući na tu kartu, naši "vladari" nisu nikad pogriješili. Opasnija je pogreška precijeniti taj zdravi razum kolektiva. Konačno, uvijek oko 70 posto građana u anketama - zdravorazumski ispravno - ocjenjuje kako zemlja ide u pogrešnom smjeru, a onda, suprotno zdravom razumu, uvijek iznova bira političare koji zemlju u tom smjeru vode. To nije blistavi trijumf narodne pameti.
"Zdravko Marić na osobnoj razini jest besprijekorno pošten", kazao nam je naš sugovornik, bivši Plenkovićev suradnik, ali dodaje: "On je odlučio živjeti na visokoj nozi i zato ne uočava Todorićeve propuste. To bi se moglo opisati pojmom 'racionalizacije'. Njemu je jasno što se zbiva, ali on nalazi 'razumne' razloge da to opravda, kao i da opravda svoju ulogu u tome."
Jedna doktorica psihologije Plenkovićev kabinet opisuje kao "utočište narcisa", što u politici nije nimalo čudno. "Ljude iz Vlade ne zanima nitko osim njih samih", kazala je naša sugovornica pa nastavila:
"To je osobina narcisa. Srušit će cijeli svijet, to je trumpovski sindrom, kako bi došli do slike u medijima. To je jedino što ih istinski i iskreno zanima. Zato se svi oni slikaju u tim neukusnim haljinama, a kad, poput Reinera, urlaju na medije, onda to nije zbog medija, nego zato da ih se barem malo primijeti. Sigmund Freud tvrdi kako pacijent nikad ne otkrije zašto je došao na psihoanalizu. Vlada ekshibicionista iz Popovskog vrta, Ribnjaka, nikad ne bi uspjela proći na odsjeku za glumu Akademije dramskih umjetnosti, ali bi uspjeli na montaži.
Oni ne znaju sakriti svoje pravo lice. No znaju gospodariti slikicama koje stvaraju iluziju. Andrej Plenković je tako narcis koji stalno mora prebrojavati svoja zrcala, jer čim jedno otpadne, više nikoga neće zanimati njegov narcizam. Svi su oni nalik na likove iz pripovijedaka Edgara Alana Poea."
Psihologinja je još dodala: "Taj kolektivni narcizam - i potreba za slikanjem - većini ministara daje opravdanje za submisivnost. Pobuna bi bila kažnjena izbacivanjem iz Vlade, a kod nas politički mrtvaci nemaju civilne karijere u koje se mogu vratiti i osjetiti profesionalno poštovanje. Zato pristaju na to da se njima 'briše pod'.
To je slučaj iza zatvorenih - a sve češće i otvorenih - vrata kabineta. Premijer Plenković sve češće javno tjera svoje ministre u kut čim pokažu malo autonomije, no oni se povinuju, jer više od dostojanstva vole vlast i svjetla pozornice na kojoj njihov ego pleše svoj narcistički ples. Zato Plenković može vladati tako suprotstavljenim opcijama i tako različitim karakterima. Ne nameće on njima svoj autoritet, nego se oni dobrovoljno podređuju, oni njemu predaju svoje dostojanstvo, i to u zamjenu za nagradu javne važnosti. Time se uklanja "mindervertigkeit komplex", kompleks manje vrijednosti. Vlast daje osjećaj svemoći, ona je kao kokain, daje krila...
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ma hdz treba potjerati s vlasti
Pa normalno hrvatsku je ujebao 100%sad je red kao visoko pozicionirana osoba bez pozitivnih rezultata da svoju masnu gu.icu smjesti negdje u neki euro dom a vi hrvati ko vas hebe bravo ministre zar smo se za to borili da ... prikaži još! nas nasi ljudi sada izdaju e da se vrate devedesete mnogi znaju kuda bi prvo krenulo sa oruzjem nazalost sramota za hr natod ali istins