Nekoliko velikih američkih izdavača, Hachette Book Group, Cengage Learning, Elsevier, kao i autor Scott Turow, podnijeli su kolektivnu tužbu protiv Googlea na saveznom sudu u New Yorku tvrdeći da je tehnološki div iz Silicijske doline počinio kršenje autorskih prava tijekom obuke svojih Gemini AI modela.
"Google je namjerno zaobišao ovaj dugogodišnji sustav osmišljen za zaštitu autorskih prava i kompenzaciju autora i izdavača nizom namjernih odluka za razvoj Geminija1", navodi se u gotovo 60 stranica dugoj tužbi. Gemini, poznat i kao Google Gemini, generativni je chatbot i virtualni asistent koji je razvio Google. Gemini arhitektura je izvorno obučena na više tipova podataka, a to modelima omogućuje istovremenu obradu i generiranje teksta, računalnog koda, slike, zvuka i videa.
U tužbi se navodi da je Google za obuku Geminija kopirao knjige kao izvorni materijal, putem Google Booksa, usluge koja pretražuje puni tekst knjiga i časopisa koje je Google skenirao, pretvorio u tekst pomoću optičkog prepoznavanja znakova (OCR) i pohranio u svoju digitalnu bazu podataka, što je nazvano "najvećim kršenjem materijala zaštićenih autorskim pravima u povijesti". Knjige je Google dobio od izdavača ili autora putem Googleova partnerskog programa (Google Books Partner Program) ili od knjižnica, a to se odnosi na djela kojima su istekla autorska prava. Tužitelji tvrde da je Google dobio knjige "u strogo ograničene svrhe", za uslugu Google Books, a da ih je zatim bespravno koristio pri obuci modela Gemini1. Također se tvrdi da je Google "preuzimao web ostatke gotovo cijelog interneta, uključujući i one iz poznatih piratskih izvora i iz legitimnih naplatnih sustava". Google je, tvrde tužitelji, bio u potpunosti svjestan pravnih rizika u koje se upušta, o čemu svjedoče interni dokumenti korporacije u kojima se kaže da je korištenje knjiga iz baze Google Books "vrlo problematično za Google", što bi moglo dovesti do kazni od deset do stotinu milijardi dolara.
Tužitelji traže zakonsku odštetu, trajnu zabranu kojom bi se Googleu zabranilo daljnje kršenje autorskih prava i sudski nalog kojim se od tvrtke zahtijeva uništavanje svih neovlaštenih kopija njihovih djela korištenih u obuci njihovih sustava umjetne inteligencije.
"Opseg tužbe naglašava da su autori i izdavači ujedinjeni u cilju zaštite svog intelektualnog vlasništva nad djelima fikcije, publicistike, dječjih knjiga, memoara i poezije, kao i obrazovnim djelima i znanstvenim člancima koji obuhvaćaju tisuće tematskih područja i istraživačkih dostignuća", izjavio je nakon tužbe predstavnik Hachette Book Groupe, američke izdavačke kuće u vlasništvu Hachette Livre, najveće izdavačke kuće u Francuskoj.
Neovisni pravni stručnjaci smatraju da bi se svaki argument o "poštenoj upotrebi", pravnoj doktrini koja dopušta ograničenu upotrebu materijala zaštićenog autorskim pravima bez dopuštenja u svrhe poput izvještavanja, obrazovanja i istraživanja u ograničenom opsegu, na koju Gemini ima pravo, mogao osporiti jedino činjenicom da je Google došao do knjiga nezakonitim putem. Najveći problem za tužitelje predstavlja kompleksnost procesa obuke umjetne inteligencije jer je teško ili gotovo nemoguće dokazati koja je knjiga korištena tijekom obuke.
Upitna je i sudska praksa, koja se prvi put susreće s ovim problemom. U tijeku je tužba protiv OpenAI-a koju su podnijeli autori, uključujući Georgea R. R. Martina, autora "Igre prijestolja". U listopadu prošle godine savezni sudac je odbio pokušaj OpenAI-a da odbaci slučaj. Međutim, druga tužba koju je podnijela skupina autora protiv Mete nije išla u korist autora. Godine 2025. skupina autora predvođena Richardom Kadreyjem tvrdila je da su Facebook i Instagram, matična tvrtka, koristili knjige zaštićene autorskim pravima za obuku svojih modela umjetne inteligencije. Savezni sudac presudio je da obuka umjetne inteligencije ispunjava zakonske uvjete za "poštenu upotrebu".
Oli Huggins, izvršni direktor ExpertEdgea, platforme za tehničko i digitalno učenje kojom upravlja Packt Publishing, izjavio je kako je gotovo nemoguće dokazati jesu li informacije korištene za obuku rezultat kršenja autorskih prava: "Dokazivanje onoga što se dogodilo unutar modela još je jedna temeljna poteškoća. Nakon što se jaje ispeče u tortu, izuzetno ga je teško identificirati, kvantificirati njegov doprinos ili precizno dokazati koja je kopija knjige korištena".
Model umjetne inteligencije, tvrdi Huggins, može koristiti pojedino književno djelo bez reprodukcije doslovnog teksta. U tom slučaju tužitelji teško mogu dokazati kršenje autorskih prava.
Izdavači tvrde da Googleove akcije štete autorima i široj izdavačkoj industriji. Sadržaj generiran umjetnom inteligencijom mogao bi negativno utjecati na prodaju knjiga. Napominju da bi Gemini mogao generirati krimić od stotinjak stranica - naveli su slučaj ubojstva "u mirnom primorskom gradiću punom tajni" - koji zamjenjuje originalni krimić zaštićen autorskim pravima, za dvadesetak minuta uz trošak od 39 centi, s čime se nijedan izdavač ne može natjecati.
Tužba je dodatno pokrenula rasprave o utjecaju umjetne inteligencije na književnost i izdavačku industriju koja je prati. Gornji primjer, krimić generiran umjetnom inteligencijom, nije, kad se dublje proanalizira, ništa novo. U romanu "1984" Georg Orwell opisuje mehaničku matricu koja serijski izbacuje ljubavne i pornografske romane za široke slojeve stanovništva. Slična djela nastaju i ljudskom rukom. Novinska kuća Vjesnik je prije rata u golemim nakladama objavljivala ljubavne i vestern romane u roto-tisku, koji su nalikovali jedan na drugog kao jaje jajetu, koji se, vjerujem, ni po čemu nisu razlikovali od djela generiranih umjetnom inteligencijom.
Književnost je ipak nešto drugo. Spomenut ću slučaj Davida Lagercrantza, koji je, po dogovoru s nasljednicima autorskih prava, 2015. objavio "četvrti", a 2017. "peti nastavak" slavne trilogije "Millennium" Stiega Larssona. Lagercrantz je prilično dobro obavio posao, ali nastavci naprosto nisu zaživjeli. Možda bi danas, podjednako dobro, isti posao obavila i umjetna inteligencija. Umjetnost romana po Milanu Kunderi, da spomenem prvi primjer koji mi pada na pamet, sastoji se u tome da se o jednoj općepoznatoj temi progovori na jedan potpuno novi način, a to umjetna inteligencija nikad neće biti u stanju. Bez obzira na to koliko bio usavršen, "stvaralački proces" umjetne inteligencije u suštini se svodi na kompiliranje, pretvaranje programskog koda u organizirane riječi i znakove. Umjetna inteligencija će, da se poslužim jednim banalnim primjerom, zauvijek ostati "loši učenik" koji prepisuje od "boljeg", od čovjeka.
Slični problemi tište i filmsku industriju, filmske autore i kreativce prije svih, možda čak u većoj mjeri nego književnike. Dva najvažnija profesionalna programa koji se koriste u filmskoj montaži, Adobe Premiere Pro i DaVinci Resolve Studio, koriste i napredne AI alate. Promatrao sam prije godinu dana sinkronizaciju zvuka i slike u montaži uz pomoć umjetne inteligencije u programu DaVinci Resolve Studio. Mukotrpni proces koji, ovisno o kadru, zna poprilično potrajati, umjetna inteligencija obavi za nekoliko sekundi. Posljednje verzije ovih programa omogućuju redatelju i montažeru da u trenu postaraju filmski lik. Svatko tko je jednom bio na filmskom setu zna koliko je ovo kompleksan posao, koji ponekad traje po sedam-osam sati. Po tvrdnjama poznanika koji su isprobali ovu opciju, alat izvrsno funkcionira. Međutim, ljudsko oko je nevjerojatno osjetljiv organ u mjeri koje nismo ni svjesni, što sam se prvi put uvjerio upravo prilikom filmske montaže, zbog čega sam uvjeren da nikad virtualni filmski likovi, generirani umjetnom inteligencijom, neće nadmašiti niti zasjeniti glumce. Tko ne vjeruje neka pažljivo pogleda film "Vice" Adama McKaya iz 2018., u kojemu Christian Bale igra bivšeg potpredsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Dicka Cheneyja, i u mladim danima i u poznim godinama, s tim da je ljudsku imaginaciju još teže, odnosno gotovo nemoguće zasjeniti.
