'Potrošit ćemo milijune, a problemi branitelja će ostati'

Neobično je da u zakonu nema procjene koliko će nova prava koštati kroz godine nego je napisano da će se tek analizirati. Ako bude 10.000 novih ratnih invalida s 5000 kuna mirovine mjesečno, to je 600 milijuna kuna godišnje.

Neće na kraju prava ostvariti 10.000 osoba. Stručna predviđanja mene i još nekoliko eksperata koji se godinama bave vještačenjem braniteljske populacije su da će ispod 10 posto podnesenih zahtjeva biti opravdano. Zašto? Prosječna dob branitelja je između 50 i 60 godina i velika je razlika je li se, primjerice, dijabetes tipa 2 pojavio u 30. godini života branitelja, par mjeseci nakon razvojačenja, ili u 52. godini starosti zbog loših životnih navika. U tim godinama povećan šećer je i inače čest zdravstveni problem.

Može li se nakon 23 ili 25 godina utvrditi što je posljedica rata a što nije?

Glavna razlika je je li se nekome pojavio, primjerice, taj dijabetes 2 nakon rata, a on ga je liječio, ili se pojavio tek sad. Nitko od struke ne može a priori reći da je bolest 20 godina nakon rata posljedica rata, bez cjelovite analize svih faktora koji su na to mogli utjecati. Ja imam kroničnu hematološku bolest, ali sam je dobio u 49. godini. Imao ju je i moj djed. Pa kako ja mogu takvu bolest prijaviti kao posljedicu rata? Ima i ljudi koji već sad imaju status ratnog invalida u jednom postotku, a sad se pojave s devet novih dijagnoza kako bi ga povećali. A sve te bolesti su uglavnom očekivane u njihovoj životnoj dobi. Smatram da takvi slučajevi neće proći postupak stručne procjene.

Iz Ministarstva branitelja se nije spominjao tako velik broj onih koji će morati "otpasti". Hoće li tu biti razočaranih i je li se zato ministar Medved protivio stručnoj procjeni?

Igor Kralj/PIXSELL

Nisam htio sudjelovati u izradi zakona jer sam znao da, kad o nečem odlučuje više od 100 ljudi (predstavnici braniteljskih udruga, op.a.) ili neće ništa odlučiti ili će otići u krivom smjeru. I otišlo je u krivom smjeru. Zakon je postao amalgam neostvarivih želja. Poštujem dobru volju premijera Plenkovića, koji tvrdi da će se to moći financijski podnijeti. Međutim, i prije ovog zakona imali smo zakon koji je davao najviše braniteljskih prava na svijetu, a i mene i druge državne dužnosnike smeta što se ovaj zakon predstavlja kao prvi u kojem su sudjelovale braniteljske udruge jer to nije istina.

Još je dr. Tuđman rekao da se ratnim stradalnicima mora pomoći koliko domovina može dati, a da je na Vladi spriječiti zlouporabe. U ovaj zakon se ušlo na valovima političkog populizma vezanog uz braniteljski prosvjed u šatoru. On nikako nije dobar jer je dodatno produbio jaz između branitelja i ostatka građana. Komentari većine hrvatskih građana na 4000 novih zahtjeva za status branitelja su u pravilu vrlo negativni. No ponavljam, nakon stručnih procjena te vještačenja invalidnosti broj onih koji će ostvariti prava bit će znatno manji od broja onih koji su ga zatražili.

Pa kakve će posljedice biti kad velika većina ne dobije ono što im je obećavano?

To je velik problem. Za tu populaciju su najgore stvari neispunjena obećanja. Studije o suicidu branitelja su pokazale da je najmanje samoubojstava nakon samih izbora, kad se još nadaju. Kako očekivanja nestaju, tako raste i broj samoubojstava. I tako to pravilno ide kroz godine. Sad nas je dva puta Europska komisija upozorila da će prava koja dajemo previše koštati proračun. Jasno je nakon toga da se velik dio obećanja neće moći ispuniti.

Moram biti kritičan i reći da je Hrvatska i do sada davala jako puno za svoje branitelje. Nema zemlje na svijetu koja svom 100-postotnom invalidu rata daje pravo na auto, pravo da ga mijenja svakih nekoliko godina i da zadrži onaj stari. I stvarno je vrijeme da kao zemlja u kojoj se većina izjašnjava kao kršćani, a vlast kao demokršćanska, poštujemo papinsku encikliku o socijalnoj ravnoteži, koja kaže da je nužna pravedna raspodjela.

Europska komisija je prilično nediplomatski rekla da su branitelji povlašteni, dijeli im se novac bez imovinskih cenzusa i da su zato zakinuti najsiromašniji. Dok se, s druge strane, malo radi na uključivanju branitelja na tržište rada.

Davor Puklavec (PIXSELL)

Još 2004. godine sam razgovarao s predstavnicima Europske komisije dok sam bio doministar i jasno smo im argumentirali što želimo novim zakonom. Oni su sve te argumente prihvatili. Imali su sluha za naše probleme. Ne znam jesu li se sad vodili takvi razgovori i jesmo li se usuglasili s njihovim smjernicama. Mene i ne zabrinjava toliko financijska strana nego me kao socijalnog psihijatra zabrinjava društvena dimenzija. Stvara se ogromna podjela između branitelja i ostatka populacije, koji je blokiran, nezaposlen, iseljava se...

Nažalost, svi oni vide sve više i više branitelje kao privilegiranu kastu. Još 90-ih smo imali zahtjeve u ime braniteljske populacije po uzoru na SAD, gdje su omogućili povratnicima iz Drugog svjetskog rata besplatno školovanje na fakultetu. Deseci tisuća su se školovale i to je imalo kasniji utjecaj na pozitivne globalne promjene i razvoj društva. Kod nas su stipendije bile prihvaćene, ali to nikad nije zaživjelo. Novac je ostao nepotrošen. Jedino što je ostalo su braniteljske zadruge.

Sve vlade su stvorile takvu klimu da se samo davanjem novca može sve riješiti. Ne može. Mi i sad radimo diskriminaciju novim zakonom jer dajemo pravo umirovljenim braniteljima da rade četiri sata dnevno, a to pravo nemaju civilni invalidi. Evo imate i sad lijepi primjer kako ministar Medved vidi revitalizaciju branitelja. Otpustio je vozača koji je sin nestalog hrvatskog branitelja, a honorarno zaposlio par svojih umirovljenih suboraca.

Danas na braniteljska prava odlazi 5,5 milijardi kuna, 2025. bi trebalo oko 8,3 milijarde, bile su procjene Ministarstva branitelja. Mislite li da su točne?

Jako sam skeptičan prema financijskim procjenama Ministarstva branitelja i mislim da će koštati više. Tu nisu uračunata prava HVO-a. Bio sam u Bosni, osjetljiv sam na narod dolje i pripadnike HVO-a. Hrvati su u Federaciji građani drugog reda i treba im pomoći, ali ti oblici su raznoliki. Bojim se da nije napravljena prava analiza potreba braniteljske populacije i pravih mjera. Ni dan danas, 22 godine nakon rata, novac ne rješava sve. Bojim se da ćemo trošiti sve više, ali prave probleme nećemo riješiti.