Točno 56 dana trajala je politička avantura poznatog pravnika Ante Nobila. Pravi SDP registriran je 10. travnja 2025. ugasio se 5. lipnja 2025., nakon što je GONG objavio zapisnik s osnivanja stranke u kojem su mnoge dubioze koje je pravnik takvog renomea sigurno trebao primijetiti. Iz njemu jasnih razloga, Nobilo je eskivirao odgovor na pitanje tko je s njim osnivač stranke.
GONG je na temelju prava na pristup informacijama došao do zapisnika s osnivačke skupštine novonastale stranke. Članovi predsjedništva su Bogdan Rodić i Neven Saks. Prema zapisniku radno predsjedništvo Osnivačke skupštine činili su Viktor Gotovac (predsjednik), Bogdan Rodić (član), Ivan Majdak (član). Verifikacijska komisija su bili: Stjepan Zorman (predsjednik), Robert Bregeš (član) i Luka Tomovski (član). Kao ovjeritelji zapisnika navedeni su Anđelko Petric i Vedran Ivaniš, kao zapisničar naveden je Darko Horvat.
Ljudi uopće nisu bili tamo
U ekspozeu kojeg je objavio GONG osnivačka skupština održana je 1. travnja s ciljem da se stranka uključi u sljedeće parlamentarne izbore. Nakon javne objave zapisnika Gongu su se javili Anđelko Petric i Stjepan Zorman tvrdeći da nisu sudjelovali na navedenoj Osnivačkoj skupštini. Poručili su da su poduzeli pravne korake kako bi se zaštitili od krađe osobnih podataka.
- Odmah sam reagirao, nemam nikakve veze s tom strankom ili zapisnikom. Ni ne poznajem gospodina Nobila. Angažirao sam odvjetnika jer se ovdje možda radi i o krađi identiteta. Potpis nije moj, ne znam ima li netko identično ime kao moje - objasnio je za N1 Petric, a potom i Zorman. Ni Nobilo nije bio na osnivačkoj skupštini. Za N1 je otkrio da je u vrijeme zasjedanja bio na putu i da ga je na skupštini nove stranke zastupao volonter kojeg mu je preporučila osoba od povjerenja.
- Mogu vam reći da sam nakon skupštine tražio dokumentaciju, tamo sam vidio da piše kako sam bio prisutan, a nisam, potom su mi i drugi ljudi iz inicijativnog kruga rekli da nisu bili tamo, a piše da jesu, pa sam shvatio da se radi o čudnoj i sumnjivoj priči i odlučili smo deregistrirati stranku. Dakle, Pravi SDP više ne postoji, još samo treba završiti službena deregistracija - rekao je.
Stranka je osnovana u jeku predizborne kampanje za lokalne izbore i trzavica između Nobila i zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Sve je zaiskrilo kada je Nobilo podigao kaznenu prijavu zbog navodnih pronevjera u slučaju Hipodrom.
- Kao što sam već rekao, kaznena prijava odvjetnika Nobila vezana za Hipodrom dio je unaprijed isplanirane političke kampanje, a ne samo odvjetnički posao kao što je tvrdio. U kampanju se uključio kako bi njegova ekipa ponovo došla na vlast i omogućila mu da gradi niz nebodera uz Savu - objavio je svojedobno Tomašević. Nobilo je prijavu opravdao borbom protiv korupcije i da je slučaj Hipodrom oštetio građane za milijune eura, Tomašević i Možemo! prijavu su prokomentirali kao politički spin i pokušaj rušenja povjerenja građana.
Spominjao se i građevinski lobi koji želi zaštititi svoje višemilijunske interese, ali i navodnih Nobilovih sedam nebodera koje želi raditi u Zagrebu, što su neki prokomentirali kao stvaran razlog ulaska u politiku poznatog odvjetnika.
Tko je Anto Nobilo?
Kako je pisao Express, Nobilo se već i ranije politički angažirao. Bio je u HNS-u pa je čak i bio njihov kandidat za ministra pravosuđa no nakon optužbi da je šamarao suprugu od toga nije bilo ništa. Inteligentan, elokventan i vraški uporan Nobilo je među prvima shvatio važnost medija. Od progona nepoćudnih u bivšem režimu, do branitelja slabih i obespravljenih pa do bogatih i moćnih, bivših Udbaša, savjetovanja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, uvijek je vodio računa o medijskoj prezentaciji svoga djelovanja.
Nobilo je nakon završene karlovačke gimnazije 1969. godine, upisao Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1976. godine. Potom se zaposlio kao pripravnik u Okružnom javnom tužiteljstvu. Bio je tužitelj četiri godine u Donjoj Stubici. Povratkom u Zagreb, 1986. dobio je slučaj svih slučajeva, suđenje ustaši Andriji Artukoviću. Nobilo je tijekom suđenja, navodno, u jednom trenutku Artukoviću rekao: "Artukoviću, nećeš više doživjeti svoju nezavisnu Hrvatsku!" Ovaj mu je, navodno, odgovorio: "Ja neću, ali ti sigurno hoćeš!"
U državnom odvjetništvu ostao je do 1992. godine. Tada prelazi u odvjetnike. Slučajevi su mu bili vješto medijski popraćeni što mu je dalo zamah u karijeri i nove klijente. Prvi medijski popraćen slučaj bilo je zastupanje Željka Meseca zbog financijskog inženjeringa pa obitelji poduzetnika Šefika Mujkića kojeg su do smrti pretukli SZUP-ovci. Branio je i Enu Begović, Hrvoja Petrača, Miroslava Kutlu, Damira Polančeca, bankaricu fra Šime Nimca Jasminu Bilonić, Dragu Mačeka, Danka Končara, Pirušku Canjugu, Nikicu Jelavića, obitelj Zec...
U Haagu je zastupao generala HVO-a Tihomir Blaškića. Protiv Nobila je tada bila pokrenuta istraga zbog davanja povjerljivih dokumenata medijima i odavanja imena zaštićenog svjedoka. U žižu javnosti se vratio tijekom slučaja Lex Perković.
