Iako dio analitičara Trumpov najnoviji interes za Grenland tumači kao još jedan impulzivan poslovni potez, pozadina te inicijative znatno je ozbiljnija. Riječ nije o hiru, već o zakašnjeloj reakciji Washingtona na gubitak strateške prednosti na Arktiku. Sjedinjene Države i NATO sve teže pariraju Rusiji u regiji koja ubrzano dobiva na geopolitičkoj važnosti, a američka administracija tek sada postaje svjesna koliko je u zaostatku.
Arktik, donedavno periferna i slabo nadzirana regija, ubrzano se pretvara u jedno od ključnih globalnih žarišta. Topljenje leda otvara nove pomorske pravce i pristup značajnim zalihama energenata i rijetkih metala. Dok se Zapad bavio drugim krizama, Vladimir Putin je strpljivo i metodično pretvarao rusku dugu arktičku obalu u "arktički štit", osiguravajući dominaciju u regiji koja postaje ključna za globalnu moć u 21. stoljeću.
Usred beskrajnog prostranstva leda i snijega, na mjestima gdje temperature redovito padaju ispod minus 50 stupnjeva Celzijusa, Rusija je gradila carstvo. Daleko od očiju javnosti, na samom vrhu svijeta, Moskva je u posljednjem desetljeću podigla, obnovila i modernizirala stotine vojnih objekata koje učinkovito kontroliraju Sjeverni morski put.
Tri dragulja te strategije su baze koje izgledaju kao da su izišle iz znanstveno-fantastičnog filma, dizajnirane za potpunu autonomiju u najsurovijim uvjetima na planetu.
Prva je "Sjeverna djetelina" (Severny Klever) na otoku Koteljni u Novosibirskom arhipelagu, šest vremenskih zona istočno od Moskve. Njezin kompleks u obliku djeteline, obojen u bijelu, plavu i crvenu boju ruske zastave, postao je simbol obnovljene ruskje moći na Arktiku. Dizajnirana je tako da do 250 vojnika može u njoj boraviti i raditi više od godinu dana potpuno autonomno, bez ikakve potrebe za izlaskom na polarnu hladnoću.
Stambeni i operativni blokovi međusobno su povezani grijanim hodnicima, stvarajući takozvani "zatvoreni ciklus". Vojnicima su na raspolaganju moderna teretana, sauna, knjižnica, pa čak i kino dvorana. Jedina samostalna zgrada je mala pravoslavna kapela. No, iza prividnog komfora stoji smrtonosna svrha. Baza je opremljena najsuvremenijim radarskim sustavima, protuzračnim sustavima Pancir-S1 prilagođenim za ekstremne hladnoće te moćnim protubrodskim obalnim sustavima Bastion-P, koji mogu kontrolirati golema prostranstva Laptevskog i Istočnosibirskog mora.
Zapovjednik baze, potpukovnik Vladimir Pasečnik, u rijetkoj prilici kad je novinarima dopušten posjet, jasno je definirao misiju.
- Naš je zadatak nadzirati zračni prostor i Sjeverni morski put. Imamo sve što nam je potrebno za službu i ugodan život - izjavio je Pasečnik.
Vojnici koji tamo služe govore o borbi s prirodom i ponosu što su dio važne misije, iako obitelji mogu vidjeti tek jednom godišnje.
- Susret s polarnim medvjedom je iskustvo koje vas ispuni emocijama. Uspostavili smo prijateljske odnose od samog početka. Mi ne diramo njih, oni ne diraju nas - rekao je mornarički poručnik Umar Erkenov.
Mreža koja se širi od Murmanska do Aljaske
"Sjeverna djetelina" samo je vrh ledene sante. Ona je dio mreže od tri nove, potpuno autonomne baze koje čine okosnicu ruske trajne vojne prisutnosti. Druge dvije su "Arktički trolist" (Arkticheskiy Trilistnik) na otoku Zemlja Aleksandre u arhipelagu Zemlje Franje Josipa te baza Rogačevo na Novoj Zemlji.
Arktički trolist ili Arktička djetelina je najsjevernije ruska vojna baza, smještena na 80. paraleli, na samo tisuću kilometara od Sjevernog pola. Kompleks, obojen u boje ruske zastave, potpuno je zatvoren i autonoman, što omogućuje da oko 150 vojnika ondje boravi i do 18 mjeseci bez ikakve potrebe za izlaskom na temperature koje padaju i ispod -50 Celzijevih stupnjeva.
Ključni dio ovog kompleksa je susjedna zračna baza Nagurskoje, čija je pista nedavno produžena na impresivnih 3500 metara. To je više nego dovoljno za slijetanje svih tipova ruskih vojnih zrakoplova, uključujući strateške bombardere Tu-160 i Tu-95 koji mogu nositi nuklearno oružje, kao i presretače MiG-31. S radarima za rano upozoravanje Sopka-2 i raspoređenim protuzračnim sustavima S-400, Nagurskoje nije samo baza; to je strateško koplje upereno preko Sjevernog pola izravno prema Sjevernoj Americi.
Sve tri baze su strateški smještene kako bi osigurale višeslojnu protuzračnu obranu, rano upozoravanje i sposobnost da uskrate pristup potencijalnom neprijatelju, što je dio ruskog obrambenog koncepta poznatog kao "bastion". Naoružane su kombinacijom dalekometnih (S-300 i S-400), srednjedometnih (P-800 Oniks) i obalnih obrambenih sustava (K-300P Bastion-P).
Ove tri super-baze samo su dio šire slike. U posljednjih desetak godina Rusija je izgradila ili obnovila nevjerojatnih 475 vojnih lokacija diljem svog arktičkog pojasa, ponovno otvorila pedeset baza iz sovjetskog doba, modernizirala desetke radarskih postaja i obnovila najmanje 14 zračnih luka. Sjeverna flota, koja je zadužena za obranu Arktika, 2021. godine dobila je status vojnog okruga, čime je izjednačena s ostala četiri okruga u Rusiji i naglašena je njezina strateška važnost.
Zračne luke za strateške bombardere
Ključni element ruske arktičke dominacije su zračne snage. Obnovljene i proširene piste mogu primiti gotovo sve tipove ruskih vojnih zrakoplova. To uključuje i teške strateške bombardere poput Tu-95 koji mogu nositi nuklearno oružje, čime Moskva dobiva sposobnost projekcije moći duboko u polarnu regiju i prema Sjevernoj Americi.
Ove zračne luke, zajedno s mrežom radarskih postaja Sopka-2, od kojih su neke smještene na otoku Wrangel, svega nekoliko stotina kilometara od Aljaske, stvaraju "zaštitnu kupolu" nad ruskim Arktikom i ključnim Sjevernim morskim putem.
Zašto Kremlj ulaže goleme resurse u militarizaciju regije koju je nekoć smatrao neprobojnom ledenom barijerom? Odgovor leži u klimatskim promjenama i ekonomiji. Zbog otapanja leda Sjeverni morski put, koji skraćuje putovanje između Europe i Azije za čak 40 posto u odnosu na rutu kroz Sueski kanal, postaje sve prohodniji. Rusija ga smatra svojim unutarnjim plovnim putem i postrožila je pravila za strane brodove.
Još važnije, procjenjuje se da Arktik skriva gotovo četvrtinu svjetskih neotkrivenih zaliha nafte i plina. Grenland i ruski Arktik kriju i ogromne rezerve rijetkih zemnih metala, litija i uranija, ključnih za modernu tehnologiju, od pametnih telefona do sustava za navođenje projektila. U igru se uključila i Kina, koja se samoproglasila "blisko-arktičkom državom" i kroz inicijativu "Polarni put svile" ulaže milijarde u ruske energetske projekte, tražeći alternativne trgovačke rute izvan dosega američke mornarice.
Flota ledolomaca
Jedan od glavnih razloga Trumpove nervoze i američkog zaostatka leži u nečemu što se čini prozaičnim, ali je od presudne važnosti: ledolomci. Bez njih je kretanje Arktikom veći dio godine nemoguće. Ovdje je asimetrija golema. Rusija posjeduje flotu od preko 40 ledolomaca, uključujući desetak na nuklearni pogon iz klase Arktika, koji mogu probijati led debljine i do tri metra tijekom cijele godine. Sjedinjene Države početkom 2026. imaju samo dva operativna polarna ledolomca, od kojih je USCGC Polar Star star gotovo 50 godina.
Taj "ledolomni jaz" znači da dok Rusija može osigurati cjelogodišnju plovidbu Sjevernim morskim putem. Svjesni problema, SAD je s Kanadom i Finskom pokrenuo inicijativu za gradnju novih ledolomaca, no prvi brodovi iz tog programa neće biti operativni prije kraja desetljeća.
Dok ulazak Finske i Švedske u NATO na papiru pretvara Arktik u "NATO jezero", stvarna kontrola na terenu pripada onome tko ima infrastrukturu, baze i sposobnost kretanja po ledu. Trumpov pokušaj da kupi Grenland i na njemu izgradi proturaketni štit "Zlatna kupola" nije samo megalomanski projekt, već zakašnjeli pokušaj da se uhvati priključak u utrci u kojoj Rusija ima ogromnu prednost.
