Rast i propast omiljenog Tuđmanovog tajkuna

Malo riječi u hrvatskom jeziku ima tako negativne konotacije kao "pretvorba i privatizacija". Praktički nitko više ne sumnja da su hrvatske društvene kompanije preko noći postale privatno vlasništvo u poprilično sumnjivim okolnostima. Za gospodarski divlji zapad početkom devedesetih godina dobrim dijelom odgovoran je i Miroslav Kutle, nepravomoćno osuđen u petak na Županijskom sudu u Dubrovniku zbog poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti osuđen na tri i pol godine zatvora. Pored toga oduzet će mu se protupravno stečena imovinska korist od 5,1 milijun dolara.   

"Sud je uvjerenja, da će se sa kaznom od 3,5 godine postići svrha kažnjavanja tj. da će se sa ovom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela", naveo je u obrazloženju presude predsjednik sudskog vijeća Zoran Čengija. U ovom slučaju osuđen je zbog malverzacija s Globus grupom i to tamo negdje 1996. i 1997. godine.

Ali počnimo nekim redoslijedom.

Miroslav Kutle, čovjek zaslužan što Hrvati pojam tajkuna povezuju s nezakonitostima, malverzacijama i gospodarskim kriminalom, rodio se u Širokom Brijegu. Njegova rodna kuća, rodna kuća tajkuna koji se obogatio u pretvorbenoj pljački Hrvatske je potpuno zapuštena.

Krov samo što se ne uruši, a derutna građevina izgleda kao da je jedva preživjela granatiranje. Promatrana iz određenog kuta, izgleda kao kuća iz bajke o Ivici i Marici ili Crvenkapici i vuku...  Očito je da Kutle ni u vrijeme kad je mogao puno spokojnije spavati nije mnogo mario za rodni dom. Doduše, zadnjih petnaestak godina on je stalno bio na rubu sukoba sa zakonom. Njegove malverzacije s Gradskim podrumom u Zagrebu počeo je, još davne 1994. godine, istraživati Tomislav Karamarko, ali je Kutle tada bio jači pa je Karamarko mora podviti rep i otići.

Kasnije će Kutle govoriti da je to zapravo bio politički montiran proces, a krivit će i HNB i Matešu i Jarnjaka. Pročitajte samo jedan dio njegovog razgovora za Večernji iz 2011. godine. 

"Iza pokretanja procesa Gradski podrum stoji Ivan Jarnjak, koji je tada isto bio jedan od pretendenata na naslijeđe Franje Tuđmana. On me tada svrstao u pripadnika nekakve Pašalićeve skupine i obavio posao. I sve je krenulo neprofesionalnim prikupljanjem podataka. No, bilo je to 1997., kada je u tužiteljstvu još prevladavala struka, pa nitko to nije želio ozbiljno shvatiti i procesuirati. Tek dolaskom Radovana Ortynskog, koji je bio nekakav glasnogovornik te političke struje, a na kraju i nečasno otpušten državni odvjetnik, on je mimo struke i stava stručnog kolegija bio pokrenuo kaznenu prijavu protiv mene za Gradski podrum, potom i za Tisak, Dalmu. Taj slučaj Dalma niti nakon 12 godina nitko nije uspio shvatiti, pa još nijedna rasprava nije održana! Dakle, zna se točno koji su to ljudi., a bilo bi vjerojatno zanimljivo pogledati transkripte s Pantovčaka između Tuđmana, Jarnjaka i Pašalića, na kojemu Tuđman pita zašto me progone. Promjenom vlasti 2000., oni su me nakon nekoliko dana uhitili. Držali su me u pritvoru 15 mjeseci, a da nitko nikada u medijima nije pitao zbog čega. Uhitili su me kao poticatelja ljudi, navodnih izvršitelja koji su bili na slobodi, a koji nikada nisu potvrdili da sam ih poticao na kriminal. I kao poticatelja na nešto što uopće nije kazneno djelo. 

Uhitili bi me, bez obzira, makar i zbog toga što sam prešao zebru na krivom mjestu. Krenuli su procesi, skandalozna presuda pala na drugostupanjskom sudu te je određeno suđenje pred novim vijećem koje nikada nije nastavljeno. Posebno interesantno da je u slučaju Tisak nakon godinu i pol dana izuzeta je i sutkinja, što je velika rijetkost. Uzeli su jednu mladu sutkinju, a isti tužitelj koji je sjedio u sudnici u tom procesu imao je istodobno i kaznenu prijavu protiv te sutkinje. I kako je onda ona mogla postupati u sudnici. U nastavku izabrala je vještaka koji je bio podoban i u vrijeme službe državne bezbjednosti u vrijeme Jugoslavije, koji je bio podoban i u suđenju Fikretu Abdiću. Taj vještak je Mirta Tomljanović. Temeljem njezina vještačenja su me i držali u pritvoru. A pazi čuda, od stotinu vještaka u Hrvatskoj izabrana je baš ona i u mom suđenju za Gradski podrum. Takva ekskluziva trebala bi biti svakome sumnjiva. Već tada, u spisu je moja obrana uložila nalaz drugog vještaka koji je potpuno pobio nalaz M. Tomljanović. Dolaskom u Sarajevo moji odvjetnici su tražili ekspertizu Ekonomskog instituta, koji posjeduje međunarodnu licencu i koji su u potpunosti ismijali spomenute nalaze."

Kasnije je Kutle osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog Gradskih podruma da bi Miroslav, ne budi mu teško, spakirao stvari, čvrsto stisnuo šešir i otišao u domovinu, Bosnu i Hercegovinu. Pokazavši vrhunsku hrabrost, Kutle je lijepo otišao u najmiliju državu ljudima koji ne vjeruju u hrvatsko pravosuđe kao što je Branimir Glavaš ili osramoćeni liječnik Ognjen Šimić koji je izgubio liječniku licencu zbog primanja mita.

Iz oaze poštenja i poštenog suđenja, kakva je Bosna i Hercegovina, Kutle je na sva usta kritizirao i medije i političare i državu. Kad bi ga priupitali zar nije imao previše kompanija u svom vlasništvu, on je odgovarao: "Tko tu tezu plasira? Anarhistički odjeljak koji se izdvaja iz Slobodne Dalmacije i osniva Feral, cijela ekipa koju je tada financirao Soros, oni plasiraju teze koje je kasnije Stjepan Mesić koristio u kampanji i tvrdio da ja imam vlasništvo nad više od 170 tvrtki". Ustvrdio je on, u istom razgovoru za Večernji, da je imao i previše sudskih procesa, kad već nije imao previše firmi: "U najžešćem periodu protiv mene i stotinjak ljudi iz mog sustava bilo je pokrenuto više od 20 procesa. Vi sada u Hrvatskoj raščišćavate s ljudima koji su zlorabili s upravljanjem državnim novcem, a sa mnom su raščišćavali zbog toga jer sam svojim novcem kreditirao druge svoje tvrtke. Utužuju me da sam kao 100-postotni vlasnik obeštetio svoje tvrtke zato jer sam jeftinije kupio dionice, a prodao ih skuplje. Pa je li logično da me se sada tereti za nešto što se dogodilo prije 19 godina, a da se proces vodi već 13 godina i da se na tom procesu izmijenilo 4-5 sudaca koji svi bježe od toga predmeta".

Napravljen je u petak, u Dubrovniku, još jedan korak naprijed u zatvaranju možda i najmračnijeg razdoblja hrvatske povijesti, razdoblja početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Ali ovdje je prikladan njegov citat iz vremena kad je Globus grupa pod njegovim vodstvom bila alfa i omega hrvatskog gospodarstva kad se usporedio s biciklom: "Ako stanem, padam!". Tako se on odnosi i prema sudskim procesima, sve dok je neki proces u toku, on neće morati odslužiti kaznu. Kad kazna postane pravomoćna otići će u Bosnu i Hercegovinu i tamo sjesti na jedan drugi pravosudni bicikl.