Pisala bi ravnatelju molbe za opremu i nabavku materijala koje bi on imao pravo korigirati po vlastitom nahođenju, a onda bi danima čekala da materijal dođe. Opremu koju sada ima, vrlo je moguće, nikada ne bi dobila, a materijal bi dolazio u nedostatnim količinama. Gotovo istim riječima o tome je u svom eseju progovorila i dr. Ljiljana Ćenan. Situacija je, dakle, svuda identična, iako ove dvije liječnice imaju ordinacije u posve različitim dijelovima države.
- Nikad me nije prestao izluđivati način naručivanja lijekova, sanitetskog materijala i ostalih potrepština. Trebalo je napisati narudžbu dok još ima svega,jer procedura traje tjednima, te je predati u upravu, gdje je prvo pregleda kolega koji je zamjenik ravnatelja za medicinska pitanja i prekriži ono što on misli da mi ne treba. Ono što je odobreno se naručuje od firme koja je javnim natječajem odabrana kao najpovoljniji ponuditelj. A to je firma od koje ama baš nikad nisam dobila ono što sam naručila, u količini u kojoj sam naručila. Tako da bih ono što nije stiglo tražila ponovno, pa bi onda stigla dvostruka količina. Tako stalno, ili nemam nešto što mi treba, ili toga imam u prevelikim količinama, pa na kraju istekne rok trajanja i baci se – ovako je dr. Ćenan svojedobno opisala svoje iskustvo rada kao zaposlenica doma zdravlja.
Na tvrdnje da liječnici mogu biti privatnici ako žele, ali bez državnog novca i ugovora s HZZO-om, osvrnula se i dr. Pekez Pavliško rekavši da je to u praksi zapravo nemoguće.
Prvo treba postaviti pitanje koliko bi ljudi uopće moglo platiti privatnog liječnika obiteljske medicine. Mislim da se taj odgovor jako dobro zna. Nadalje, mi pratimo naše pacijente i upućujemo ih dalje u javno zdravstvo, pomažemo im da dođu do dijagnostike, pregleda, zahvata. Naš rad i javno zdravstvo su neodvojivi – govori dr. Pekez Pavliško dodajući da i sve razvijene europske zemlje još nisu našle pravi model i omjer izmiješanosti privatnog i državnog u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Ova liječnica otvorila je i još jedno pitanje, a to je odlazak liječnika u mirovinu i što sa svime što iza njih ostaje. Mišljenja je da obiteljski doktori ne smiju biti zakinuti odlaskom u mirovinu te da država, želi li preuzeti njihovu opremu i sve u što su uložili novac, mora naći neki način da ih obešteti. I dr. Pekez Pavliško je, kao i većina njezinih kolega, do sada uložila nekoliko desetaka tisuća kuna u opremu u ordinaciji. Generalno gledano, ova liječnica kaže da većina njezinih kolega želi ići u koncesiju ili privatizaciju (za koje ističe da i nema bitne razlike u pojmovima, odnosno, da doktori PZZ-a već duže vrijeme rade kao privatnici) jer su frustrirani, kako odnosom ravnatelja domova zdravlja prema njima, tako i međuljudskim odnosima u sustavu zdravstva. Koliko su odnosi loši najbolje se vidjelo u posljednjim raspravama oko nacrta novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, smatra dr. Pekez Pavliško dodajući da su te rasprave bile daleko od akademske razine koja bi priličila sudionicima.
No kako situacija izgleda iz perspektive jednog ravnatelja doma zdravlja, budući da liječnici koncesionari upravo prema ravnateljima često imaju zamjerke?
Koncesionari koji su pokupovali uređaje ipak su u manjini i daju krivi dojam da su privatne ordinacije bolje opremljene od domova zdravlja. Ipak, bilo čija tvrdnja da su jedni bolje opremljeni od drugih je neutemeljena, jer nitko do sada nije napravio kvalitetnu, nezavisnu analizu o opremljenosti PZZ-a. Samo se pokušavaju dokazati te tvrdnje ukazivanjem na ordinacije koje su odlično opremljene, a pri tome većina koncesionara ima vrlo malo od te opreme s kojom se maše. Osim toga, oprema nije presudna. Da bi netko bio dobar ultrazvučni dijagnostičar mora svaki dan obaviti deset UZV pregleda. Pa koji obiteljski liječnik to stigne? Niti jedan – kaže dr. Ante Ivančić, ravnatelj Istarskih domova zdravlja naglašavajući da se domovi zdravlja svakako trebaju mijenjati u skladu s aktualnim vremenima, ali da su oni i sada kvalitetne zdravstvene ustanove sa svom dijagnostikom i bolje opremljeni od bilo kojeg privatnika.
Ustanova kojoj je na čelu, kaže, odlično je opremljena, a stalno su u tijeku i neka nova ulaganja. Na rogoborenje koncesionara protiv ravnatelja domova zdravlja dr. Ivančić gleda realno – vjerojatno, kaže, postoje i neki ravnatelji koji nisu prilagodljivi, baš kao što postoje i koncesionari s kojima je teško surađivati.
Dom zdravlja veliki je mehanizam, kaže ovaj ravnatelj, i sustav javne nabave naprosto ne dopušta da svatko dobije što želi.
- No zato se dobije vrlo visoka kvaliteta. Uostalom, ni na KBC-u Rebro ne dobije svaki doktor katetere koje želi, ali zato veliki sustav garantira ujednačenu i provjerenu kvalitetu, što kod pojedinačnih ordinacija nije moguće – tvrdi dr. Ivančić.
No kao glavni problem ovaj ravnatelj ističe to što ministar zdravstva Milan Kujundžić uopće ne primjećuje da mu sustav nezaustavljivo tone, pa se bavi nebitnim stvarima dok krupne probleme ne dotiče.
Ministar zdravstva nije svjestan da se sve raspada. On ne ide na teren. Kada je posljednji put bio u domu zdravlja? Ministri ne poznaju sustav, ne poznaju probleme na terenu. Ja redovito pozivam ministre d dođu u posjet našem domu zdravlja, ili bilo kojem drugom u Hrvatskoj. Ni nikad se ne odazovu mom pozivu. Evo, ja pozivam ministra Kujundžića da provede s nama jedan dan i da vidi stvarne probleme našeg sustava – rezolutan je dr. Ivančić koji kaže da novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti ništa dobro ne mijenja u zdravstvu, već baš suprotno, ruši ga i uništava do kraja.
U posljednjih 26 godina, kaže ovaj liječnik, zdravstvo se sustavno uništava, liste čekanja su sve duže, a liječnici, sestre i pacijenti sve nezadovoljniji. Kao i turisti, kojima se zdravstvena zaštita znatno srozala u odnosu na ono što su imali nekad, u bivšoj državi.
- Primjer reforme hitne medicinske pomoći najbolje pokazuje kako to završava kad se rade ovakvi zakoni. Prije reforme se nije moglo dogoditi da za šivanje manje rane pacijent ide, primjerice, u Pulu, a danas se ne može dogoditi da pacijent radi dva šava ne ode u 60 kilometara udaljenu Pulu – pojašnjava dr. Ivančić.
Novi zakon također više ne podrazumijeva da bi pod domovima zdravlja, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, trebali biti pedijatri ili ginekolozi. Mogu, ali i ne moraju. Dr. Ivančić kaže da to nije dobro, odnosno, nije dobro to što zakon predviđa kako sve djelatnosti PZZ-a i cijela specijalistička djelatnost mogu biti privatni. Jedine djelatnosti čiju privatizaciju novi zakon ne predviđa su patronažna služba i palijativna skrb.
To bi trebalo regulirati na način da nositeljima djelatnosti ipak treba dati zakonsku obavezu da određeni broj godina moraju biti pod domom zdravlja prije nego pređu u privatnike. Nije normalno da baš sve postane privatno doslovce preko noći – tumači ravnatelj Istarskih domova zdravlja.
Dodaje pritom da se privatno ne može posve isključiti od javnog i da jedan dio liječnika svakako mogu biti koncesionari, privatnici. Sadašnji model i omjer koncesionara spram liječnika pod okriljem domova zdravlja u ovom trenutku smatra optimalnim, ali ne posve prihvatljivim. Uostalom, kaže dr. Ivančić, cijeli svijet kombinira jedno i drugo kako bi dobio najbolje efekte. Za prijedlog novog zakona kaže da ima još jednu veliku manu, a to je da je u njemu puno bitnih odrednica nedefinirano te da pritom zakon daje ministru ovlasti da kojekakvim pravilnicima regulira zakonske odredbe do kraja. Smiješno je, ističe dr. Ivančić, da se pravilnicima reguliraju temeljne teze zakona, a glavni problem je što ovakvi nedorečeni i nedovršeni zakoni lome sustav umjesto da ga poboljšaju.
- Pitao sam ministra što je u primarnoj zdravstvenoj zaštiti toliko loše da je potrebna njezina totalna privatizacija. Istodobno je bolnički sustav taj koji ima najviše problema i stvara najveće gubitke, a u zakonu nema niti jednog novog rješenja za taj problem. Smiješno je reći da će se to riješiti pravilnicima. Kako se pravilnicima mogu riješiti ključni problemi zdravstva? Ako je tako, onda nam uopće ne treba zakon nego novi pravilnici – zaključuje dr. Ivančić.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Treba im oduzeti privatne ordinacije pa samin tim spriječiti otimačine i prevare uzimanje novca za lažne nalaze i sređivanja mirovina u sprezi sa mirovinskim još ako doznaju da osoba kojoj nuđaju mirovinu ima nekoga u njemačkoj. Postavljaju se kao spasitelji ... prikaži još! i lagano vas varaju i uzimaju novac. Tako da dva dana ležanja na psihinatriji u KC bolnici dođe 3000E uz dobar nalaz,posle toga operacja žuči koja nikad nije napravljena 1500. Šefica psihijatrije mi kaže naredba od Dujmoviča iz mirovinskog.