Andrej i Ivo. Bila je to, barem na prvi pogled, bajkovita priča o višegodišnjoj suradnji i prijateljstvu. Nakon što je Istanbulska konvencija ipak postala nepremostiva prepreka, čini se da je ljubavi Andreja Plenkovića i Davora Ive Stiera ipak došao kraj.
Oštrim govorom na općem Saboru HDZ-a u subotu je Stier najotvorenije do sad najavio rat za vlast u stranci.
"Jasno je da se Stier kandidirao. Njegova je poruka; evo mene tu", komentirao je jedan HDZ-ovac blizak Plenkoviću za Večernji list. Bliskim suradnicima Stier je, piše isti list, otvorio karte; kandidaturu za predsjednika HDZ-a ne isključuje, ona je svakako opcija.
"Izbori u HDZ-u nisu sada, ali kada budu, Stier kandidaturu za predsjednika stranke apsolutno ne isključuje", prenio je Stierov stranački suradnik. Iako nitko upućeniji nije ni očekivao da bi se u HDZ-u već sada formirao konkretni pokret otpora protiv Plenkovića, poruke koje dolaze iz Stierova kruga to i potvrđuju.
Stier je predsjedništvu stranke poslao pismo u kojem je prilično žestoko iznio svoje razloge zbog kojih se ne treba ratificirati Istanbulska konvencija, nakon što je Plenković izjavio kako nema razloga da se ista ne ratificira. Razlike između njih dvojice očito su nepremostive, a već smo ih vidjeli nakon što je Stier napustio Plenkovićevu Vladu.
Sada trebamo postaviti i pitanje kako su njih dvojica uopće postali tako dobri prijatelji. Jedan je bio pripadnik jugoslavenske eminencije, zaštićen kao lički medvjed, a drugi je sin ustaškog bjegunca. Plenkovića je iznjedrilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, baš kao i Kolindu Grabar Kitarović te Zorana Milanovića. On je na Zrinjevac došao 1994. dok je ministar bio Mate Granić.
Brzo je napredovao, iako do 2011. nije pripadao ni jednoj stranci. U “kući” na Zrinjevcu o njemu se uvijek govorilo o karijernom diplomatu, iznimno sposobnom.
"Pripadam generaciji diplomata u kojoj su, uz nekoliko godina razlike, svoje profesionalne karijere započeli Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović, Gordan Jandroković, Orsat Miljenić, Davor Stier, Joško Klisović, Igor Pokaz, Neven Pelicarić, Tomo Thur, Andreja Metelko, Neven Vranković, Gordan Bakota, Mario Horvatić, Tomislav Car, Vesna Kos, Snježana Novak, Andro Krstulović-Opara, Miroslav Papa, Zvonimir Frka-Petešić, Ivan Nimac, Danijel Benko, Miroslav Kovačić i niz drugih kolega koji su se, kao što se danas vidi, kasnije snažno pozicionirali u političkom, gospodarskom i diplomatskom životu Hrvatske", rekao je Plenković prije nekog vremena za 24sata.
Iako je Plenković rođeni Zagrepčanin, po majci i ocu je zapravo Dalmatinac. Majka je rodom iz Makarske, a otac prof. dr. sc. Mario Plenković, sveučilišni profesor komunikologije, podrijetlom je iz Svirča na otoku Hvaru.
"Do školske dobi dio života proveo sam s bakom i djedom u Makarskoj gdje sam stekao prijatelje i učvrstio dalmatinske korijene. Obje bake su bile domaćice. Jedan djed je bio stolar, a drugi vinogradar i trgovac vinom. U Zagrebu sam kao dijete živio u Maksimiru. Imao sam sretno djetinjstvo", rekao je Plenković, koji je posebno bio zainteresiran usavršavati strane jezike što mu danas izuzetno koristi.
"Odabrao sam engleski, talijanski, njemački i latinski, a kasnije sam u dvadesetima naučio i francuski.
O Stierovoj mladosti najbolje govori jedna zgoda koju je njegov imenjak Ivo Sanader u nekoliko navrata prepričavao o tome kako mu je puno prije nego je postao premijer pristupila jedna gospođa iz Argentine, predstavila se i zapitala: ‘Može li vam se moj sin javiti kada završi fakultet?’ Sanader je potvrdio i nakon izvjesnog vremena ponovno se susreo s tom gospođom. ‘Evo, završio je, obećali ste da ćete mu pomoći da se zaposli.’ Tako je Davor Ivo Stier dobio posao na Zrinjevcu, u Ministarstvu vanjskih poslova.’
Tu je priču Stier demantirao i rekao kako je Sanader mislio na jednog drugog kolegu iz Ministarstva vanjskih poslova, također iz Argentine. No, činjenica je da je Stier nakon što je završio fakultet u Buenos Airesu 1996. godine došao u Hrvatsku i sa 24 godine dobio posao u Ministarstvu vanjskih poslova. Ivo Sanader bio je tada zamjenik ministra vanjskih poslova.
Dobiti posao u to vrijeme u Ministarstvu vanjskih poslova nije bilo jednostavno. Odnosno, bilo je jednostavno, ovisno o tome kako gledate na stvari "za to vam je trebala dobra politička veza i odanost HDZ-u. U Argentini je bio tajnik Hrvatske mladeži, tako da njegova odanost HDZ-u nije ni bila upitna.
Stier je u Ministarstvu vanjskih poslova napredovao velikom brzinom, prvo je poslan u Washington, a potom u Bruxelles što je dosta nevjerojatno za jednog mladog zaposlenika koji bez sumnje nije mogao u tako kratkom roku pokazati što zna i kakve su mu sposobnosti. Davor Ivo Stier prvi je put došao u Hrvatsku, kako je sam rekao u jednom intervjuu Jutarnjem listu, par dana prije Božićnog Ustava, u prosincu 1990. godine, a došao je sa stipendijom Matice iseljenika, koju mu je, kako je rekao u istom intervjuu, sredio Gojko Šušak.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
