Prije 35 godina, u studenome 1991., u Splitskom kanalu odigrala se jedna od najvažnijih pomorskih bitaka Domovinskog rata. Jugoslavenska ratna mornarica napala je Split i dalmatinske otoke, no hrvatski branitelji uspjeli su se suprotstaviti višestruko nadmoćnijoj floti. Među brodovima JNA nalazio se i patrolni čamac "Mukos", čija će sudbina postati jedna od najneobičnijih priča tog sukoba. Poslan da sudjeluje u blokadi hrvatske obale i nadzire prolaz između dalmatinskih otoka, "Mukos" je teško oštećen u napadu hrvatskih diverzanata. Posada ga je napustila i činilo se da će završiti na morskom dnu. No stanovnici Šolte uspjeli su ga spasiti i dotegliti do obale. Nakon popravka ponovno je zaplovio, ali ovaj put pod hrvatskom zastavom. Nekadašnji brod Jugoslavenske ratne mornarice dobio je novo ime - "Šolta" - i postao dio flote koja se samo nekoliko mjeseci ranije borila protiv njega.
Mukos u sastavu JNA
U studenome 1991. Hrvatska je proživljavala neke od najtežih trenutaka svoje novije povijesti. Vukovar je bio pred slomom, Dubrovnik pod napadima, a dalmatinski gradovi i otoci živjeli su pod stalnom prijetnjom s mora. Jugoslavenska mornarica pokušavala je nametnuti kontrolu nad jadranskim plovnim pravcima, blokirati hrvatske luke i presjeći prometne veze između kopna i otoka. Za Split, najveći dalmatinski grad i važno prometno, gospodarsko i pomorsko središte, takva blokada bila je ozbiljna prijetnja svakodnevnom životu i opskrbi. More koje je generacijama Dalmatinaca predstavljalo vezu sa svijetom pretvorilo se u područje ratnih operacija. Brodovi koji su nekada bili dio iste države sada su nadzirali prolaze između otoka, a njihovi topovi mogli su gađati naselja uz obalu. Posebno važan bio je prolaz poznat kao Splitska vrata, između Brača i Šolte. Tko je kontrolirao taj morski tjesnac, mogao je utjecati na plovidbu između splitskog akvatorija i otvorenijeg dijela srednjeg Jadrana. Upravo ondje 14. studenoga 1991. počinje priča koja će ući u povijest Hrvatske ratne mornarice.
Toga dana Jugoslavenska ratna mornarica rasporedila je brodove Taktičke grupe "Kaštela" u Splitskom kanalu. Među njima se nalazio veliki patrolni brod VPBR-31 "Split", jedno od najprepoznatljivijih plovila jugoslavenske flote, ali i znatno manji patrolni čamac PČ-176 "Mukos". Njegova zadaća bila je nadzirati Splitska vrata, ključan prolaz između Šolte i Brača. Hrvatski pomorski diverzanti nisu raspolagali flotom koja bi se mogla otvoreno suprotstaviti jugoslavenskim ratnim brodovima. Umjesto toga koristili su ono što su imali: poznavanje obale, mogućnost prikrivenog djelovanja i improvizirana sredstva. Prema povijesnim prikazima, među njima je bilo i lako radiovođeno torpedo izrađeno u Trogiru. Oružje možda nije izgledalo impresivno u usporedbi s naoružanjem ratnih brodova JRM-a, ali je bilo dovoljno da promijeni odnos snaga na moru.
Oko 17.30 sati torpedo je pogodio "Mukos" u pramčani dio. Eksplozija je teško oštetila brod, a more je počelo prodirati u njegove unutarnje prostore. Poginula su trojica mornara Jugoslavenske ratne mornarice. Preživjeli članovi posade napustili su patrolni čamac, a prihvatio ih je drugi brod njihove flote. U tom trenutku moglo se očekivati da će oštećeni "Mukos" završiti na morskom dnu. Ostao je bez posade, pramac mu je bio razoren, a u brod je prodirala voda. No nije potonuo. U spašavanje su se uključili stanovnici Šolte. Oštećeni patrolni čamac doteglili su ribarskim brodom do uvale Stomorska, gdje je nasukan kako bi se spriječilo njegovo potonuće. Brod koji je još nekoliko sati prije sudjelovao u blokadi hrvatske obale sada se nalazio u rukama ljudi protiv kojih je bila usmjerena ta blokada. Nakon što je izvučen na sigurno brod je prevezen u šibensko brodogradilište, gdje je obnovljen i osposobljen za nastavak plovidbe. U sastav Hrvatske ratne mornarice ušao je pod oznakom PB-62 i imenom "Šolta", u čast otoka čiji su ga stanovnici spasili od potonuća.
Brod je postao "Šolta"
No 14. studenoga nitko još nije razmišljao o budućem imenu patrolnog čamca. Hrvatski diverzantski napad izazvao je žestoku reakciju jugoslavenskog vojnog zapovjedništva. Oštećenje "Mukosa" iskorišteno je kao povod za snažnu vojnu odmazdu. Brodovi Jugoslavenske ratne mornarice podignuti su u najviši stupanj borbene pripravnosti, a tijekom noći započeli su napadi na dalmatinske otoke.
Noć u kojoj su granate padale po Braču i Šolti
U noći s 14. na 15. studenoga brodovi JRM-a otvorili su topničku vatru prema Braču i Šolti. Među pogođenim područjima bili su Milna na Braču te naselja i položaji hrvatskih snaga na Šolti. Granate su padale po naseljenim mjestima, oštećivale objekte i stvarale strah među stanovništvom. Hrvatski branitelji na otocima našli su se pred ratnim brodovima čije je topništvo imalo znatnu vatrenu moć. Za obranu dalmatinske obale posebno su bile važne obalne topničke bitnice. One nisu mogle ploviti, mijenjati položaj poput brodova ili se osloniti na njihovu pokretljivost, ali su imale jednu veliku prednost: branitelji su dobro poznavali teren, prilaze i morske prolaze. Njihova zadaća bila je spriječiti jugoslavensku flotu da bez otpora djeluje u blizini obale. Kada je na Šolti otvorena uzvratna vatra, brodovi su se našli pod pritiskom s kopna. Razmjena topničke vatre nastavila se tijekom noći, a dio jugoslavenskih plovila povukao se prema Visu. No glavna opasnost još nije prošla. U Splitskom kanalu ostali su ratni brodovi čiji je zapovjedni lanac pripremao napad na sam Split.
Brod koji se zvao "Split" otvorio je vatru na Split
U zoru 15. studenoga 1991. dogodio se jedan od najpotresnijih trenutaka u novijoj povijesti grada. Veliki patrolni brod Jugoslavenske ratne mornarice VPBR-31, koji je nosio ime "Split", sudjelovao je u napadu na grad po kojem je bio nazvan. Bila je to gotovo nezamisliva simbolika. Ratni brod nazvan po najvećem dalmatinskom gradu sada je svoje topove okrenuo prema njegovim zgradama, ulicama i luci.
Veliki patrolni brod Split, preimenovan je kasnije u Beograd
Oko 6.30 sati jugoslavenski ratni brodovi otvorili su snažnu topničku paljbu po Splitu. Stanovnici su se našli pod granatama koje su dolazile s mora. Pogođeni su brojni civilni i javni objekti, među kojima Arheološki muzej, zgrada tadašnje općine, Tehnička škola, objekti na Gripama i Higijenski zavod. Granate su padale i po starijim dijelovima grada, a pogođeni su i trajekti u splitskoj luci.
Na trajektu "Vladimir Nazor" poginula su dvojica pomoraca Jadrolinije, vođa stroja Jure Kalpić i upravitelj stroja Dinko Maras. Ranjen je kormilar Ante Vidović, a ozlijeđeni su i drugi civili. Oštećen je i trajekt "Bartol Kašić". U gradu koji je desetljećima živio od mora, pomorskog prometa i brodova, upravo su brodovi postali sredstvo razaranja. Hrvatska obrana odgovorila je vatrom s obalnih topničkih položaja. Bitnice na splitskim Kašjunima, Šolti i Braču otvorile su paljbu prema jugoslavenskim brodovima. Bio je to trenutak u kojem se pokazalo da flota, koliko god bila nadmoćnija, ne može nekažnjeno djelovati u uskom i dobro poznatom prostoru dalmatinskih kanala. Granate hrvatskih topnika padale su sve bliže brodovima JRM-a. Pritisak s obale postupno je rastao, a brodovi su morali mijenjati položaje kako bi izbjegli pogotke. Nakon žestoke razmjene vatre uslijedilo je povlačenje jugoslavenske flote iz splitskog akvatorija. Prema službenom prikazu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, upravo je snažan odgovor obalnih topničkih bitnica prisilio neprijateljske brodove na povlačenje. Time su oslobođeni unutarnji plovni pravci i ponovno omogućen pomorski promet na srednjem i dijelu južnog Jadrana.
Malobrojna mornarica suprotstavila se velikoj floti
Pobjeda u Splitskom kanalu nije značila da je opasnost za hrvatsku obalu nestala preko noći. Borbe su se nastavile i u drugim dijelovima srednjeg Jadrana, a jugoslavenska plovila povlačila su se prema južnijim otočnim uporištima. Tijekom 15. i 16. studenoga sukobi su zahvatili i područje Korčulanskog kanala. Hrvatski obalni topnici djelovali su po brodovima, a protuzračna obrana suprotstavljala se jugoslavenskim zrakoplovima. Hrvatska protuzračna obrana oborila je dva borbena zrakoplova. S povlačenjem ratnih brodova, bio je to pokazatelj da hrvatske snage, unatoč slabijoj opremljenosti, mogu uspješno organizirati obranu obale.
Pritom je ključnu ulogu odigrala suradnja različitih sastavnica hrvatske obrane. Pomorski diverzanti djelovali su iz neposredne blizine obale. Topnici na otocima i kopnu pokušavali su spriječiti brodove da se približe gradovima i naseljima. Protuzračna obrana štitila je položaje od zrakoplovnih napada. Stanovnici obalnih mjesta pružali su pomoć u okolnostima u kojima se civilni i vojni život nisu mogli jasno odvojiti. O razlici u snazi dviju mornarica govorio je i Mile Čatlak, prvi zapovjednik Prvog odreda pomorskih diverzanata Hrvatske ratne mornarice, prisjećajući se tih dana na obilježavanju 35. obljetnice obrane Splita.
- Mi smo doslovno s gumenjacima išli na neprijateljsku vojnu silu koja je imala jako moderne brodove - izjavio je Čatlak za HRT.
Zanimljivo je da je brod s tako neobičnom ratnom prošlošću u travnju 2025. godine završio na prodaji. Kako je pisao Teleskop, ophodni brod OB-02 "Šolta", nekadašnji "Mukos", Ministarstvo obrane proglasilo je neperspektivnim te je preko državne Agencije Alan oglašena njegova prodaja. Početna cijena iznosila je svega 50.000 eura, a brod je, prema tadašnjim informacijama, već dvaput bio ponuđen na tržištu, no zainteresiranih kupaca nije bilo. Izgrađen 1983. godine u Kraljevici, brod je u sastav Hrvatske ratne mornarice ušao u svibnju 1992., a poslije Domovinskog rata služio je za nadzor državne granice i traganje i spašavanje na moru. Još krajem ožujka 2025. sudjelovao je u vojnoj vježbi kod Žirja.
