Svi iole normalni renomirani političari Republikanske stranke mjesecima u očaju promatraju kako njihov stranački kandidat na predizborima za kandidata za predsjednika SAD-a Donald Trump ruši sve pred sobom u ovladavanju "Velikom starom strankom". I mnogi se pritom prisjećaju da su upravo oni udarili temelje njegovom usponu spektakularno glupim potezom iz 2000.
Bila je riječ o izglasavanju da se Kinu primi u puno članstvo Svjetske trgovinske organizacije (WTO), što je 24. svibnja 2000. podržalo tri četvrtine republikanaca u Zastupničkom domu SAD-a. Washington post sada piše da je tog dana u 17.41 sati po washingtonskom vremenu Trump počeo svoj uspon na vlast. Uz pomoć jednog manjeg dijela demokrata koji su također smatrali da je ugovor o Kini koristan.
George Bush mlađi tada je već bio kandidat stranke za predsjednika i on je bio jedan od onih koji je izišao pred Dom i rekao da je to odlična odluka. A kako je tada oko njega bila sva ona masa najbogatijih donatora stranke, republikanska elita poslušala ga je skoro bez izuzetka. Računali su da će Kina, otvarajući granice, otvoriti prostor da SAD sa svojim proizvodima uleti na tržište u Kini. Što je odlično za biznis, smatrali su i vjerovali da će SAD pobijediti u trgovačkom ratu.
10 godina poslije samo zbog tog poteza SAD je izgubio dva milijuna radnih mjesta, a manualni radnici iz upravo tih područja osjetili su i to da su im se plaće zbog inflacije i svega ostalog smanjile za prosječno 15 posto. Upravo je nevjerojatno kako se vrhunski američki ekonomisti dandanas čude tome što se nije dogodila zamjena radnih mjesta, odnosno, kad se već gube dva milijuna, da se dva milijuna i dobiju.
Kina je SAD preplavila svojim jeftinim, a što više prolazi vrijeme i sve kvalitetnijim proizvodima. SAD pritom nije uspio zatrpati svojim proizvodima Kinu, ali su zato mnogi od biznismena uočili da vrlo efektno mogu prebaciti svoje proizvodne pogone u Kinu gdje se radnike plaća nekoliko puta manje nego u SAD-u. Sveukupno, za mnoge je republikance to čak bio i odličan biznis, bez obzira što se uvoz iz Kine u SAD od tada uperestručio.
Zvona na uzbunu su se upalila i njima kad je Trump poharao Michigan, Illinois, Južnu i Sjevernu Karolinu, Massachusetts i Mississippi, države koje su radnim mjestima najgore platile primitak Kine u WTO. Trump je zajahao svoju protekcionističku agendu i najavio rat s Kinom. No, savršeno je jasno da i on prodaje maglu jednako kao što ju je prodavao i republikanski kandidat Mitt Romney pred izbore 2012. kad je govorio o sličnom, a on sam je vodio biznis za koji je radna mjesta prebacio u Kinu.
Trump na sva zvona udara da Kinezi "nisu bili pošteni zato što su u nekoliko navrata rušili tečaj svoje valute" kako bi njihova roba na Zapadu bila jeftinija i konkurentnija. Trumpu je zato stranački rival za predsjedničkog kandidata Marco Rubio u jednom sučeljavanju vadio mast prijedlogom da, ako mu već toliko smeta američki gubitak radnih mjesta, neka svoje proizvode nastavi proizvoditi u SAD-u.
SAD u ovom trenutku ne može učiniti baš ništa kako bi ispravio posljedice izglasavanja sa 237 za i 197 protiv ulaska Kine u WTO. A i skoru potvrdu sa 83 prema 15 u Senatu. Ali zato svejedno za Trumpa mogu glasati oni koji najgore ispaštaju na tome što on i slični zarađuju milijarde na biznisu koji uništava njihova radna mjesta.
