Sutra će svijet znati tko je jedan od njegovih novih gospodara, možda najveći, tko je novi predsjednik ili predsjednica SAD-a. Zemlja koja sebe smatra najdemokratskijom, privodi kraju jednu od najneizvjesnijih predsjedničkih kampanja. Kampanju koja je pokazala da svaka iduća može biti grublja, prljavija, skuplja i bezobzirnija. Da kandidati mogu biti samo oni s preteškim vrećama para na leđima, oni koje je pomazala jedna od dvije stranke. Da druge kandidate mediji, niti mogu, niti žele staviti pod reflektore javnosti, dati im priliku da biračima kažu kakvu Ameriku i kakav svijet nude. Kampanju koja je pokazala koliko se naše poimanje demokracije ili našeg ideala demokracije razlikuje od onog što vidimo u SAD-u. Komentatori kažu da birači ne vole ni Trumpa, ni Clinton, birat će manje zlo.
Trump je u kampanju unio bahatost, agresivnost, seksizam, ksenofobiju i vanjskopolitički koncept koji ni znalci ne mogu do kraja pročitati. Putin mu plješče, navija za njega! Europa strepi od neizvjesnosti koju nosi eventualni Trumpov izbor. Hoće li Trumpova Amerika zaboraviti stara savezništva i utonuti u izolacionizam, nekada davno ključni sadržaj američke vanjske politike? Ili će s Putinovom Rusijom napraviti novi deal o podjeli interesnih sfera? Ako do sporazuma s Putinom ne dođe, hoćemo li utonuti u novi, još hladniji rat, ili onaj vrući, možda zagrijan čak atomskim oružjem?
Trump ubire simpatije ustrašene velike Amerike, one koja se panično boji terorizma, imigranata i uloge koju danas Sjedinjene Američke Države imaju u svijetu, simpatije konzervativne Amerike koja se boji da je liberalizacija društva otišla predaleko, da ugrožava "tradicionalne američke vrijednosti", ma što to za nekoga značilo. A možda Trump ipak nije čovjek kakvog vidimo u kampanji, čovjek za kojega mnogi Amerikanci i strani analitičari smatraju da naprosto nije dorastao vođenju najveće svjetske sile? Trumpa ne bih podcjenjivao. Pogled na samo jedan od njegovih nebodera na Petoj aveniji ojačava tezu kako čovjek koji je zgrnuo ogromno bogatstvo s kojim tako uspješno upravlja, sigurno nije bezveznjak. Upravo obrnuto.
Čak ima i onih koji smatraju da Trump sav ovaj zastrašujući vrijednosni i politički koncept tek hini, prepoznajući da za pobjedu može i mora dobiti simpatije Amerike-koja-se-boji, koja traži grubog i odlučnog vođu kojem vjeruje da će ih zaštititi od prijetnji suvremenog svijeta, da mora biti kontrast uljuđenijoj ali nevoljenoj Clinton. S druge strane barikade je Hillary Diane Rodham Clinton, iznimno uspješna i prodorna pravnica s iskustvom u odvjetništvu, ali i u visokoj politici. Činjenica da je supruga bivšeg predsjednika u europskim bi je demokracijama vrlo vjerojatno diskvalificirala iz utrke za mjesto predsjednice. Ali, u SAD-u očito imaju puno manje strahova od nepotizma i političkih dinastija. Uostalom, sjetimo se dinastija Kennedy i Bush. Dugo je vremena bila očito favorizirana u mainstream medijima i bila skoro apsolutni favorit izbora.
Ali, afere koje su se izvlačile, očito spretna kampanja Trumpa i ne uvijek inventivna kampanja Hillary Clinton, promijenili su odnos snaga. Zašto Amerika ne voli, ili barem ne dovoljno, Hillary Clinton? Konzervativna Amerika i Amerika-koja-se boji zaziru od Clinton jer se ne uklapa u stereotip žene kakvu vide konzervativci. S druge strane, njena politika jest liberalna, s tendencijom jačanja angažmana na međunarodnoj sceni. Od nje se ne očekuje neka podjela sfera s Rusijom, prije oštriji kurs i nastojanje da na kriznim žarištima na kojima Rusi i Amerikanci zajedno dolijevaju ulje na vatru, ugrabi kakvu prednost i ojača američke interese širom svijeta. Dakle, od Clinton mnogi na planu vanjske politike očekuju zaoštravanje odnosa s Rusijom. Ali, saveznike, prije svega EU, to, izgleda, manje brine od neizvjesnosti koju nosi Trump.
Za razliku od Trumpa, Clinton obećanjem kontinuiteta prema prihvaćenim međunarodnim obavezama, prije svega onima ekološke naravi i onima o širenju zona slobodne trgovine, ima određene simpatije dobrog dijela liberalne javnosti i industrijskog kompleksa. Ali, zašto su te simpatije mlake, s puno manje strasti nego one koju prema Trumpu imaju njegovi fanovi? Smatram prije svega zato što u politici koju zagovara Clinton vide tek lošiju verziju Obamine politike s kojom liberani dio Amerike, a i cijelog svijeta nije osobito sretan. Obama je bio dočekan na vratima Bijele kuće možda kao ni jedan predsjednik u novijoj povijesti. Na unutarnjem planu obećavao je socijalne reforme te posebno budio nade "obojene Amerike", nadu da će i politički i socijalno pod afroameričkim predsjednikom ne-bijeli Amerikanci doživjeti punu afirmaciju i jednakost.
Nade da će dubinski promijeniti SAD, ojačati koncept ljudskih prava, i u zemlji i u svijetu, da će se odreći mučilišta poput Guantanama i osigurati više mira u svijetu, toliko su bile nekritičke da su Obami osigurale "avansnu" Nobelovu nagradu za mir, nagradu koju je dobio za obećanja, ne za djela, za obećanja koja je u velikoj mjeri iznevjerio. A u Clinton liberalna Amerika vidi moguću predsjednicu koja će, iako ih prihvaća, unutarnje reforme provoditi s manje strasti i još manje uspjeha nego Obama, predsjednicu koja možda SAD vodi u sukobe, ne samo s Rusijom, koje neće moći kontrolirati. S druge strane, Clinton ipak prilično jasno nagovještava kontinuitet vanjske i unutarnje politike i poštivanje postojećih savezništava.
A svijet, Europa, bogme i Hrvatska i naša regija, trebaju stabilnu Ameriku, supersilu čija je vanjska politika predvidiva i sukladna izgrađenim očekivanjima o partnerstvu i sigurnosti. Zato, prijatelji SAD-a očigledno više priželjkuju pobjedu Clinton nego sami američki birači. Sutra će svijet znati koga je Amerika izabrala za svog predsjednika ili predsjednicu, ali i koga je Amerika izabrala da donosi ključne odluke koje u velikoj mjeri kroje i sudbine nas drugih, malih i velikih. Gotovo da nema ravnodušnih. Bit će razočaranih. A mi, prijatelji i saveznici SAD-a, poštovat ćemo izbor Amerikanaca, kako moramo poštivati izbor birača i u drugim državama, kako očekujemo da drugi poštuju izbor hrvatskih građanki i građana. Neka im je sretno, neka nam je sretno!