Tko god ju je izveo, obavio je obavještajnu akciju najvišeg ranga. Prisluškivanje slovenskog člana Arbitražnog suda Jerneja Sekolca i slovenske zastupnice pred sudom Simone Drenik bilo je izuzetno zahtjevan, dug, težak i sofisticiran posao.
Bilo je nužno presretati ukupnu komunikaciju dvoje ljudi, na slovenskom jeziku, u delikatnom pravnom predmetu, oko kojega jasne stavove najčešće nemaju ni sveučilišni profesori prava.
Nužno je, naime, bilo procijeniti kojim izjavama su Drenik i Sekolc prešli granice dopustivog, koje rečenice će Hrvatskoj moći poslužiti kao oružje za promjenu statusa arbitraže i sl.
Transkript razgovora dvoje ljudi, kao i tonski zapis njihove komunikacije, savršeno su prikupljeni dokazi - to je situacija poput one kad iznad iskrvarenog trupla ulovite čovjeka iz čijeg se pištolja još dimi...
Munjevite ostavke Simone Drenik i Jerneja Sekolca, nedvosmisleno priznanje krivnje, forenzičko su politička potvrda obavještajcima nepoznate službe koji će na kraju ove godine - ako ima pravde - od svojih šefova sigurno dobiti medalju za dobro obavljen posao.
“Dobar špijun u protivničkim redovima vrijedi katkad više od tisuću momaka pod punom spremom”, govorio je Napoleon, koji je o ratovanju i špijunaži ponešto znao.
Jesu li hrvatske službe mogle obaviti takav zadatak?
Naš sugovornik s političke desnice - solidno upućen u rad obavještajnih zajednica - kaže: Nisu. Tko ima tehničke mogućnosti za prisluškivanje? Samo velike zemlje, kaže on dodajući kako je moguće da su na ovakav način postupili Amerikanci, i to zbog koketiranja Slovenije s Rusijom u zadnje vrijeme.
"Bas sam se sjetio jednog zgodnog događaja iz 2003. godine kad je Gerhard Schroder bio u Washintonu kod Gerogea Bushea. Nijemci su tada, uz Francuze, bili protiv intervencije u Iraku. I znakovito, bilješka s tog sastanka, koja je bila kompromitirajuća za Schrodera, izašla je u njemačkim medijima. A sigurno je da je nisu pustili Nijemci", zaključio je naš izvor.
Gerhard Schroeder ni nakon gubitka izbora nije ostao bez posla - kao što je poznato, bivši je njemački kancelar, socijaldemokrat, blizak Rusima, zaposlen u Gazpromu, ruskom plinskom divu, jednoj od najmoćnijih kompanija svijeta. Schroeder više ne mora raditi ništa drugo do kraja života.
No jedno je biti kancelar moćne i kooperativne Njemačke (čiju su kancelarku, nedavno, Amerikanci ipak prisluškivali), a nešto sasvim drugo biti predsjednik male i kapriciozne Slovenije.
Naši sjeverni susjedi, naime, već dulje nastoje izbezumiti sve s kojima imaju “otvorena pitanja”.
Brojni štediše Ljubljanske banke umrli su prije presude suda u Strassbourgu prema kojoj će Dežela, s kamatama, morati vratiti sve ušteđevine deponirane u Ljubljanskoj banci u vrijeme Jugoslavije.
Slovenci su staru Ljubljansku banku - kod koje su bile ušteđevine - poslali u stečaj pa otvorili novu koja je priznavala samo svoja potraživanja.
Time su kupili vrijeme, ali su izgubili priliku da ponovno uđu na tržišta s kojih je protjerana do rješenja spora (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija), pa stručnjaci kažu da su pretrpjeli dvostruku štetu.
Tako su ostali bez dobiti koje bi njihova banka ovdje ostvarila u prošlih 25 godina, a sada će morati vratiti i štednju s kamatama i pripadajućim troškovima.
Slovenija je opstruirala i neke druge procese, a prije hrvatskog ulaska u EU otvoreno nas je ucjenjivala blokadom ulaska.
Nisu pristajali ni na kakav prijedlog ako se nije uklapao u njihovu ambiciju da dobiju cijelu Savudrijsku valu ili njen najveći dio, te izlaz na otvoreno more.
Sudionik u završnom krugu pregovora o slovenskoj deblokadi Hrvatske kaže:
"Amerikanci su te 2009. odigrali važnu ulogu u deblokiranju pregovora. Oni su nas podupirali, mi smo tada već bili saveznici NATO-ova saveza, ali Slovenija je već bila članica EU. No blokada od strane Slovenaca jako ih je živcirala i oni su krenuli pritiskati i njih i nas da krenemo razgovarati. Iako su Slovenci sve živcirali, a to su neke zemlje i otvoreno govorile, njima se nije moglo ništa jer su bili u EU. Nisi ih mogao ni na što prisiliti i oni su igrali na tu kartu", kaže taj dužnosnik bivše vlade te dodaje kako je i sada jako razočaran jer su se Slovenci ponovno pokazali krajnje nekorektni.
"No sada smo u EU (pregovore je završila Jadranka Kosor) i Hrvatska sada nastupa iz drukčije pozicije nego prije nekoliko godina. Suverena smo država i, baš kao nekad Slovenija, mi odlučujemo na što ćemo pristati, a na što ne", zaključuje sugovornik.
Da su Amerikanci ti koji su odigrali ovu igru i snimili kontroverzni razgovor, misli gotovo većina viskopozicioniranih političara, bilo u SDP-u ili HDZ-u.
Slovenija je, naime, već dulje u otvorenoj ljubavi s Rusijom i Putinom, a to je za američku politiku smrtni grijeh.
Vladimir Putin osobno je prije nekoliko godina, s Aleksejem Milerom, došao na Brdo kod Kranja, radi završnih dogovora za slovensko sudjelovanje u plinovodu Južni tok.
Nekoliko dana nakon curenja famoznih transkripata, Ljubljanu je posjetila ruska delegacija na čelu koje je bio premijer Medvedev. Koincidiraju li ta dva događaja slučajno?
Nakon dugog izbivanja iz javnosti, Slovenci su baš na komemoraciji s Rusima ugledali lice predsjednika Društva slovensko-ruskog prijateljstva Milana Kučana, čovjeka koji je i danas tajni vladar Slovenije.
Upravo je Kučan, čini se, odredio niz politika koje su izbezumile Bruxelles i Washington - on je socijalist, nacionalist, žestok protivnik privatizacije slovenskih poduzeća i još veći protivnik njihove prodaje strancima.
No sudbinu je nemoguće zaustaviti- da su Slovenci prihvatili prvu ponudu Ivice Todorića za kupnju Mercatora, dobili bi čak 200 milijuna eura više!
Tako su oklijevali - na svoju štetu - i s nekim drugim poduzećima, a pozivanje Bruxellesa na skidanje sankcija Rusiji sigurno ih nije učinilo većima u očima Washingtona.
Je li ustupanje transkripata koji Hrvatsku, barem dopola, izvlače iz čeličnoga, neželjena zagrljaja arbitraže, nagrada za dobru suradnju s Amerikancima - koju neki tumače kao slijepu poslušnost?
Je li taj aranžman samostalan ili je dio nekog paketa? Je li istodobna odluka Ustavnog suda o Ivi Sanaderu, koja ide na ruku MOL-u, nepovezana s tim? Previše je podudarnosti koje upućuju na to da u svemu ima više sustava a manje slučaja.
