Srbima prekipjelo: Država tone, a Vučiću viču - 'ustašo, korono!'

Samo nekoliko tjedana nakon "povijesne" pobjede na parlamentarnim izborima, na kojima je stranka Aleksandra Vučića osvojila čak 191 mandat u Skupštini Srbije, koja ima 250 mandata - čime se Vučić približio svojim političkim uzorima, Vladimiru Putinu, Viktoru Orbanu i Recepu Tayyipu Erdoganu, koji se mogu pohvaliti sličnim izbornim "uspjesima" - na beogradskim je ulicama eksplodiralo nezadovoljstvo Vučićem i njegovim režimom.  

Građanima je očito prekipjelo nakon višemjesečnih manipulacija. Srbija je u samo nekoliko tjedana prešla put od totalnog lockdowna do totalnog otvaranja: od potpunog zatvaranja ljudi u kućama i uhićivanja onih koji su se usudili izaći na ulicu, dok su Vučićevi sljedbenici istodobno održavali organizirane bakljade na krovovima zgrada, pa sve do nekontroliranog ukidanja svih restrikcija. Vlasti su istodobno, kako je objavio BIRN, prikrivale stvarne brojeve mrtvih i oboljelih od korona virusa, što je samo dodatno potaknulo bijes građana. Ispod je azbuka demonstracija.

A

Aleksandar Vučić održao je još jedan arogantan i iritantan govor naciji, što je bio izravan povod za provalu bijesa i nasilja na beogradskim ulicama. Vučić je za Beograd, koji se suočava s velikim brojem oboljelih od Covid-19 i u kojem su bolnice pune, teatralno najavio ponovno uvođenje policijskog sata od petka do ponedjeljka zbog pogoršane epidemiološke situacije, kao i zabranu javnog okupljanja više od pet ljudi.

Iako je pritom pokušavao uvjeriti građane da su vlasti spremne za novi val epidemije i da je nabavljeno dovoljno zaštitne i medicinske opreme, građani su istodobno svjedočili još jednom bizarnom Vučićevu pokušaju svaljivanja krivnje za sve loše što se događa s epidemijom na građane, što je rezultiralo golemim nezadovoljstvom i bijesom. Građani su u velikoj mjeri izgubili povjerenje u krizni stožer i državna tijela, a njihovo se nezadovoljstvo naposljetku prelilo i na beogradske ulice.

Ubrzo nakon Vučićeva govora ispred Skupštine Srbije počeli su se okupljati bijesni prosvjednici. Najprije njih nekoliko stotina, a njihov se broj, zahvaljujući brzom širenju vijesti o prosvjedu na društvenim mrežama, ubrzo povećao na nekoliko tisuća. Prosvjednici su se u jednom trenutku uspjeli probiti u unutrašnjost zgrade, gdje su se zadržali 20-ak minuta, sve dok ih policija nije izbacila.

B

Brutalna reakcija policije na prosvjede dovela je do dodatne eskalacije nasilja. U intervenciji protiv prosvjednika sudjelovali su i policajci u civilu, koji su možda namjerno poticali nasilje i sukobe s policijom kako bi onda lakše kompromitirali prosvjednike i delegitimirali prosvjede.

Nakon izbacivanja iz zgrade Skupštine prosvjednici su policiju zasipali kamenjem, plastičnim bocama i bakljama, a zapaljeni su deseci kontejnera, kao i dva policijska automobila, koja su, čini se, namjerno ostavljena nezaštićena. Policija je uzvratila intervencijom policijske konjice i slanjem postrojbe sa psima, golemim količinama suzavca, batinanjem prosvjednika i njihovim privođenjem, što je dodatno razjarilo prosvjednike. Ozlijeđenih je bilo i na jednoj i na drugoj strani.

K

Krizni stožer za borbu protiv epidemije korona virusa pretvorio se u megafon vladajuće Srpske napredne stranke i marionetu Aleksandra Vučića, koji diktira kako će građani živjeti, što je dovelo do frustracija i nezadovoljstva, a naposljetku i do nekontrolirane pobune.

Srbija je u ožujku bila u skupini zemalja s najstrožim mjerama za sprečavanje širenja korona virusa, a prije mjesec dana u Srbiji je odigran nogometni derbi između Crvene zvezde i Partizana, koji je bio najveće okupljanje u Europi od ukidanja restrikcija. Bez ikakvih ograničavajućih mjera na stadionu Partizana okupilo se gotovo 16.000 gledatelja, a predsjednik Vučić branio je takvu odluku. Naglo i totalno ukidanje restriktivnih mjera u Srbiji bilo je motivirano održavanjem parlamentarnih izbora.

O

Opozicija je, sudeći prema naslovima u Vučićevim tabloidima, prokazana kao glavni krivac i organizator nereda, iako se prema svim pokazateljima i po upadljivoj odsutnosti bilo kakve organizacije među prosvjednicima, među kojima je bilo i ekstremnih desničara, radilo o spontanom i prilično neartikuliranom pokušaju pobune. Prema već dobro oprobanom receptu, za sve je optužen lider oporbe Dragan Đilas, koji je dežurni krivac za sve što se loše dogodi u Srbiji.

Oporbeni čelnik Vuk Jeremić pokušao se obratiti masi na stubištu zgrade parlamenta, ali su ga demonstranti brzo otjerali. Prosvjednicima koji su upali u skupštinu pridružio se i bivši član desničarskih Dveri Srđan Nogo, ali demonstranti su i njemu ubrzo počeli skandirati da ide kući. Vučićeva autokratska vlast na nedavnim farsičnim parlamentarnim izborima ostala je bez opozicije u skupštinskim klupama, s obzirom na to da je većina opozicijskih stranaka bojkotirala izbore, ali je zato sada dobila stihijsku oporbu na ulicama, a ulična oporba je, kako nas uči srpska povijest, mnogo opasnija od klasične parlamentarne.

Oslanjajući se na uhodanu propagandnu mašineriju koju čine provladini tabloidi i lažni računi na društvenim mrežama, Vučić i njegov režim već godinama sotoniziraju i kriminaliziraju legalnu i legitimnu opoziciju, kao i sve Vučićeve kritičare, stvarajući i potičući atmosferu napetosti i sukoba, što im se sad vratilo na beogradskim ulicama.

P

Petar Đurić, kojeg su ispred Skupštine Srbije snimile kamere N1 televizije, koja je, kao i Al Jazeera Balkans, hrabro i uzbudljivo uživo izvještavala o dramatičnim višesatnim prosvjedima (dok je RTS, ispred čijeg se sjedišta također prosvjedovalo, za to vrijeme prenosio film Jackieja Chana), postao je jedna od ikona beogradskih prosvjeda.

Očiju natečenih od suzavca, Đurić je sam prišao kameri obrativši se u prijenosu uživo svom preminulom ocu, umjetniku Ljubiši Đuriću: “Suzavac, bojeva municija, pendreci, sve protiv goloruke omladine. Ćale, ovo je za tebe, koji si umro, a nije bilo respiratora, u službenom izvještaju. Ćale, mnogo te volim. Đufo, Ljubišo Đuriću, mnogo te volim. Ovo je za tebe i mog sina koji se skoro rodio”.

Kad ga je reporterka upitala kako mu je otac umro, Đurić je objasnio da je njegov otac umro zato što u zemunskoj bolnici nije bilo respiratora, iako se vlasti hvale da daruju respiratore. “Ćale, ovo je za tebe, moj ćale. Znam da bi bio ponosan”, poručio je Đurić u emotivnom istupu, u kojem se ocrtavaju bijes i frustracije zbog katastrofe do koje su dovele manipulacije vlasti tijekom borbe protiv korona virusa. Inicijativa Ne davimo Beograd odmah je na društvenim mrežama objavila plakat potpore za Đurića, koji je postao jedan od simbola otpora režimu. Drugi prosvjednik znakovito je poručio: “Neće biti mira ako ne bude pravde”.

R

Riječ je o novoj, nasilnoj fazi političkih sukoba u Srbiji, zbog čega u sljedećem razdoblju valja očekivati produbljivanje političke i društvene krize u najvećoj balkanskoj zemlji. Za najnoviju eskalaciju nasilja na ulicama Beograda izravno je odgovoran Vučić, koji od početka koristi epidemiju korona virusa za uzurpaciju vlasti, namjerno šireći strah i paniku kod stanovništva i koristeći svako obraćanje javnosti za obračun s političkim protivnicima. Iako je nedvojbeno bilo nasilja demonstranata prema policiji, reakcija policijskih snaga na prosvjede bila je najbrutalnija u posljednjih nekoliko godina, jer Vučićeva stranka dosad nije koristila ovakvu silu protiv prosvjednika, što će zasigurno dodatno zaoštriti situaciju u zemlji.

S

Srbija najnovijom eskalacijom ulazi u novo razdoblje nestabilnosti, pri čemu valja imati na umu da je ta zemlja već godinama, pa i desetljećima, jedan od glavnih izvora regionalne nestabilnosti, što se vidi po recentnim zbivanjima u Crnoj Gori, BiH, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.

Iako formalno pregovara o ulasku u Europsku uniju, a unatoč vojnoj neutralnosti surađuje i s NATO savezom, Srbija surađuje i s tzv. istočnim NATO-om, odnosno Organizacijom dogovora o kolektivnoj sigurnosti, koja okuplja šest zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, na čelu s Rusijom, što znači da Srbija, kad je o vanjskoj politici riječ, i dalje pokušava sjediti na dva stolca.

Iako pregovara o ulasku u EU, zbog čega bi svoju vanjsku politiku trebala usklađivati s vanjskom politikom EU, Srbija je istodobno potpisala sporazum o slobodnoj trgovini s Euroazijskom ekonomskom unijom, koju čine Rusija, Armenija, Bjelorusija, Kazahstan i Kirgistan. Vučić pritom pokušava uvjeriti kako Srbija vodi “balansiranu” politiku suradnje sa zapadom i istokom.