Najviše komentara i prijepora oko novih ministara bez premca je izazvao ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Predsjednik je Nadzornog odbora Počasnoga blajburškog voda, a nekad je bio član Mladeži HČSP-a.
U javnosti se najviše raspravlja o njegovim izjavama o antifašizmu, komunizmu i sličnim ideologijama, koje su za mnoge kontroverzne, ali i nimalo vjerodostojne, što je još i veći problem obzirom da je Hasanbegović povjesničar.
Donosimo neke od njegovih izjava koje su nisu spominjale, ali su itekako zanimljive.
"Hrvatska politička i općenito društvena elita, posebice ona vladajuća i društveno najutjecajnija, na različite je načine proizvod titoizma i jugoslavenskog komunizma te je u formativnom smislu bila i ostala prožeta njegovim vrijednostima." (Glas Koncila)
"Tito i Jugoslavija to je savezna diplomatska kamarila, Titova kuharica, Žuži Jelinek, eurokrem, »novi val«, Edo Murtić, Bata Živojinović, Veljko Bulajić, filmski festival u Puli te, da ne zaboravim, Buda Lončar kao jugoslavenski Henry Kissinger. Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Blagoje Adžić i Veselin Šljivančanin s Titovom Jugoslavijom i komunizmom nemaju nikakve veze. Oni su pali s Marsa." (Glas Koncila)
"Peđa Grbin, Igor Kolman, Nenad Stazić, Nikša Spremić... svojim će izjavama ući u anale govora mržnje i zastrašivanja političkih i ideoloških neistomšljenika." (Večernji list)
"Znate, samo je ovdje moguće biti u isto vrijeme titoist, euroatlantist, liberal, rotarijanac, sljedbenik »rodne ideologije«, tražiti progon tzv. homofoba i šepuriti se u povorci na »Gay Prideu« ispod duginih boja i srpa i čekića pod kojim je jugoslavenski komunizam, među ostalim, demonizirao i homoseksualnost te zabludjele drugove homoseksualce kažnjavao različitim partijskim kaznama. Samo je ovdje moguće hiniti intelektualnu »subverziju« i lamentirati protiv neoliberalne ideologije i zapadnog imperijalizma, slušati ocvale veterane europske marksističke misli i kokainske filozofe te »rušiti« kapitalizam sjedenjem u prvom redu partera s »fensi« predstavnikom »hrvatskoga« krupnog kapitala, a sve to pod financijskim pokroviteljstvom ministrice kulture iz stranke na čelu koje je političarka koja sebe vidi hrvatskom avangardom »slobodnog svijeta« oslonjenog na bespilotne i ostale letjelice Nato-pakta. To su po mome sudu za mlađi naraštaj i budućnost ključni problemi »tranzicije« titoističkog i komunističkog nasljeđa u našem društvu, važniji i od same rasprave o naravi Drugoga svjetskog rata i njegovih sudionika na hrvatskom prostoru. Kada bi Vladimir Bakarić, Rade Končar, sestre Baković i Alija Sirotanović vidjeli tu subverzivnu družinu licemjera i lobotomijskih teoretičara sa zagrebačke špice i iz kafića oko kina »Europa«, razočarano bi se okrenuli u grobu." (Glas Koncila)
"Antifašizam nije u izvorišnim osnovama hrvatskog Ustava, to je floskula. Domovinski rat je jedini u 20. stoljeću u kojoj su Hrvati izašli kao istinski pobjednici i jedini temelj na kojem se treba graditi Hrvatska. Duhovi i zlodusi prošlosti izazivat će stalni rascjep i beskrajne debate. Antifašizam nije temelj ove države već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu, ne spominje se nigdje ni jednom riječju u Ustavu", rekao je u emisiji Otvoreno na HRT-u prošle godine. Na pitanje voditelja Mislava Togonala spominje li se ZAVNOH, Hasanbegović je rekao: "Da spominje se, ali ne i antifašizam."
Nenad Filipović iz Slobodne Bosne o Hasanbegoviću: "Njegov zajapureno bolesni antititoizam proizveo je neke od najapsurdnijih mu izjava. Prvi put sam za tog junošu čuo kada je prije nekoliko godina sarajevski Napredak organizovao nekakav znanstveni skup o žrtvama rata. Tu se Hasanbegović istakao nebuloznom tezom da su jugo-komunisti ubili u poslijeratnom periodu između 1.500.000 i 2.500.000 ljudi."
