"Zar hoćete moju glavu na silu?", vikao je i skakao drugom prilikom, opet u sudnici. Trećom prilikom Mamić je poludio na jedno pitanje tužitelja svjedoku, Lovrenovom ocu, i opet je počeo vikati. Sudac ga je opomenuo, ali se Mamić počeo svađati čak i sa svojim odvjetnicima, Čedom Prodanovićem i Jadrankom Sloković. Mamić se bunio da su pitanja Lovrenovom ocu sugestivna, sudac je opet opomenuo Mamića, reagirala je Sloković, Mamić se okrenuo prema njoj i već van sebe viknuo:
"Šta pričaš ti!?" Prodanović ga je pokušao umiriti, ali nije uspio.
Pa je Mamić stao vikati na Sloković: "Moja je koža u pitanju! Pokupite se! Ne trebam da me branite!"
Bio je to trenutak u kojem je postalo jasnije nego ikada da je Mamića ovaj put doista strah suđenja, da nije riječ o tek još jednom sumanutom performansu kao kad bi zvao novinare na svoju presicu, bar je to on to tako vidio ta okupljanja, da bi potom "nabijao" sve novinare koji bi makar natuknuli da nisu raspoloženi za njegov monolog. Ili bi "nabijao" one koji su mu se nešto zamjerili.
"Mi otkazujemo punomoć i nećemo pod ovim uvjetima sudjelovati u ovome", kazala je na to Sloković sucu.
Mamić je, već sasvim van sebe, vikao da on njima otkazuje punomoć, da će se braniti sam i malo pomalo, sudac ga je potjerao iz sudnice. Pa opet još jednom prilikom Mamić je podvikivao da se ne slaže s diktiranjem izjave svjedoka, a kad mu to nije prošlo, demonstrativno je izjurio vani. A i mimo samog sudskog predmeta Mamiću nisu baš cvale ruže.
U kolovozu prošle godine Mamić se na sudu pojavio na štakama, s jednom nogom u zavoju jer ga je napadač sačekao kad je ovaj išao na misu zadušnicu svom ocu u zaseoku Vidovići u mjestu Zidine kod Tomislavgrada. Mamić je izlazio iz automobila, a napadač je zapucao i propucao mu nogu. A i prije toga je doživljavao sve nekakve šokove. Kao onda kada se izvjesni mladić u Bolu na Braču, a bio je lipanj, zaletio na Mamića na rivi dok je ovaj s društvom nešto petljao oko neke brodice.
Nokautirao ga je šakom u glavu i Mamić je poletio u more. A i samo suđenje u Osijeku Zdravku Mamiću sigurno nije najbolje sjelo. USKOK je tražio da se suđenje ne vodi u Zagrebu, objašnjavajući zahtjev opterećujućim vezama pojedinih sudaca na Županijskom sudu u Zagrebu s nogometnim krugovima. Sam Mamić priznao je da se pritom mislilo na Ivana Turudića. Konačno je na suđenju kaos kulminirao kad su na red došla svjedočenja Modrića i Lovrena.
"Nisam pokrao Dinamo! Doveo sam izbjeglice iz Obrovca i Zenice i prodao ih za 33 milijuna eura", bunio se Mamić, no sudski postupak išao je svojim tijekom. Mamić i Vrbanović branili su se da su aneks ugovora i jednog i drugog nogometaša dodavali kako bi se porez platio u Hrvatskoj.
Njihova šefica računovodstva zaklinjala se da su novac od odštete dijelili pola pola nogometaši i klub. Optuženi su se branili da nikakvog lažiranja datuma na aneksima nije bilo i na tome su ustrajali čak i nakon što je USKOK obavio grafološka vještačenja, čak i nakon što je iskopao još neke tragove.
A onda je slijedio cirkus, prvo s Modrićem. On je na sudu iznio priču koja je apsolutno skidala krivnju s Mamića, svjedočio je da je aneks ugovoru sročen prije njegovog transfera u Englesku. No, tada je USKOK-ov odvjetnik rekao na sudu da je Modrić na ispitivanju u USKOK-u izričito rekao da je drugi aneks nastao tako što mu je Mamić, kad je Modrić već prešao u novi klub, došao i rekao neka naprave novi aneks. Modrić je u USKOK-u rekao i to da mu je Mamić to opravdao time da je to način da on dobije svoj dio novca.
Na sudu je Modrić promijenjeni iskaz pravdao time da ga se krivo shvatilo, da se to odnosilo samo na građanski ugovor između njega i Mamića osobno. Unatoč tome, USKOK ga je optužio za lažno svjedočenje na sudu, što je također vrlo ozbiljno kazneno djelo. Na sličan način na svjedočenju na suđenju Mamiću pokliznuo se i Lovren, pa je u ožujku tužiteljstvo stalo i njega istraživati zbog navodnog davanja lažnog iskaza. 1. rujna čak ga je sudac izričito opomenuo tijekom svjedočenja da mora govoriti istinu, jer u protivnom čini kazneno djelo. Dogodio se čak i onaj čuveni Mamićev gaf s Lovrenovom dokumentacijom za sud.
I u takvom stanju ovaj sudski postupak došao je do zatvaranja glavne rasprave i čekanja na izricanje nepravomoćne presude, koja bi – u slučaju proglašavanja krivnje – možda mogla značiti i boravak iza rešetaka do drugostupanjske presude. A Zdravko Mamić zna da zatvor u zagrebačkoj četvrti Remetinec nipošto nije hotel. Kako bi tijekom jedne od USKOK-ovih istraga istodobno mogao biti i na slobodi, u prosincu 2015. morao je uplatiti jamčevinu od 14 milijuna kuna.
Njegov sin Mario morao je platiti pet milijuna pologa kako bi izišao vani. Iza rešetaka se našao i Igor Krota, kao još jedan od osumnjičenih, a Vrbanovića tada nisu trpali u istražni zatvor. Ta istraga dovela je do sasvim nove optužnice u srpnju 2017. U tom slučaju terete ih za zločinačko udruživanje u sklopu kojeg su iz Dinama izvukli najmanje 144 milijuna kuna.
I ovaj slučaj sudbina je odvela prema Osijeku, umjesto u Zagreb, također zbog poznanstava pojedinih zagrebačkih sudaca s Mamićem, te zbog toga što su pojedini zagrebački suci ujedno i članovi Arbitražne komisije HNS-a. U ovom slučaju terete se Zdravko, Zoran i Mario Mamić, Damir Vrbanović, Nikky Antonio Vuksan, Igor Krota i Sandro Stipančić.
USKOK je priopćio da ih tereti da su od prosinca 2004. do prosinca 2015. novac iz Dinama izvlačili preko off shore tvrtki registriranih u Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Svetom Vincentu i Grenadinima, Belizeu, Hong Kongu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Cipru, Gibraltaru, Sejšelima... Na čelu tih tvrtki, prema USKOK-u, kao vlasnici ili voditelji poslovanja bili su Mario Mamić, Vuksan, Vrbanović, Krota i Stipančić.
Zdravko Mamić je, tvrdi USKOK, kao čelni čovjek Dinama, koji je tijekom inkriminiranih godina obnašao različite funkcije u klubu, dogovarao sklapanje ugovora između spomenutih tvrtki i Dinama. USKOK tvrdi da su ugovori sklapani za usluge koje nisu obavljene, a istodobno su tim tvrtkama neosnovano prepuštana ekonomska prava od transfera igrača koje bi Dinamo u budućnosti prodao nekom drugom klubu. Ovom su istragom bili obuhvaćeni transferi desetak igrača Dinama. No, to je već neka druga priča.
