Ruski ambasador u Hrvatskoj Anvar Azimov, nakon gotovo dvadeset godina, ponovo je pokrenuo zanimljivu priču o nabavci tada najmodernog protuzračnog sustava S-300, ruske proizvodnje. Moćno oružje, koje je 1995. češki trgovac oružja Petr Pernička tajnim kanalima iz Ukrajine zbog embarga UN-a na kupnju vojne opreme i naoružanja, isporučio MORH-u nikad nije bilo plaćeno. Isto tako, sustav nikad nije bio operativan jer nije bio cjelovit.
Stiglo je, prema podacima MORH-a, manje od 40 posto potrebnih komponenata sustava. Najvrijedniji dijelovi bili su kontejneri s projektilima (koji su iz propagnadnih razloga nakrcani na kamion i prikazani na legendarnom mimohodu na Jarunu uoči akcije Oluja) i kontejner tehničke dokumentacije iz koje se moglo do detalja iščitati kako S-300 funkcionira i koje su mu operativne manjkavosti i prednosti.
Na zapadu, pogotovo SAD-u, koji je sredinom 90-ih s poticao oslobodilačke akcije HV-a u Hrvatskoj i BiH, dolazak S-300 u Hrvatsku izazvao je priličnu pozornost i zainteresiranost obavještajnih i inženjerskih službi vojske SAD-a.
Početkom 2000-ih, izbio je sudski spor s državom oko plaćanja S-300. Kao tužitelj pojavio se trgovac oružja Zvonko Zubak. On je otkupio navodna nenaplaćena potraživanja od spomenutog češkog liferanata Petra Perničke. Zubak je dokazivao utemljenost svog zahtjeva za plaćanjem 200 milijuna dolara kontroverznim ugovorom koji je, kako je nekoliko puta utvrdio hrvatski sud, ovjeren nevjerodostojnim potpisom sada pokojnog ministra obrane Gojka Šuška. Sustav je nakon Domovinskog rata završio konzerviran u dva vojna skladišta: rakete u Puli, a ostali, manje opasni dijelovi. negdje u Zagrebu.
Pojavom WikiLekasa osvanuli su i neki zanimljivi dokumenti o hrvatskom S-300. Primjerice, kada je bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Ralph Frank, u studenom 2003., poslao super-tajni memorandum tadašnjem ministru obrane SAD-a Donaldu Rumsfeldu uoči njegova dolaska u Zagreb. U njemu Amerikanci jasno kažu da žele hrvatski S-300 te da su im 'dva hrvatska ministra obrane obećala ali nisu osigurala transfer nekompletnog hrvatskog, ali jako poželjnog sustava S-300 (NATO oznake SA-10 Grumble)'.
'Ministrica obrane Antunović (SDP) usko je surađivala s našom vojnim izaslanikom', izvještava ambasador Rumsfelda. 'ali je ostala bez političke podrške te je cijela stvar stala i zbog parlamentranih izbora.' Frank otkriva da su dijelovi hrvatskog S-300 sustava namijenjeni američkom ratnom zrakoplovstvu za testiranja i ocijenjivanja mogućnosti novih generacija borbenih zrakoplova SAD-a. 'Spor između Vlade RH-a i trgovca oružja Zvonka Zubaka oko vlasništva nad sustavom S-300 cijeli je postupak blokirao na hrvatskom sudu.' No, SAD kaže da je ustupanje posjedovanja S-300, bez vlasništa, mogući izlaz za vladu SAD-a.
Nema potvrde da je sustav S-300 u Americi, ali je gotovo sigurno da više nije u Hrvatskoj.
Kremlj demantirao
Rusko ministarstvo vanjskih poslova demantiralo je napise da je Moskva u 90-ima isporučivala oružje Zagrebu, a to uključuje i raketni sustav S-300, čime bi kršila UN-ov embargo.
- Smatramo da su ti medijski natpisi provokacija i da grubo izvrću činjenice s ciljem ocrnjivanja politike Ruske Federacije na Balkanu - rekao je zamjenik direktora Odjela za informiranje i tisak Ministarstva vanjskih poslova Rusije Artjom Kožin.
“Tim više je u kontekstu svih ovih izmišljotina neprihvatljivo spominjanje kontakata veleposlanika Rusije u Zagrebu. Svu odgovornost trebaju snositi autori ovakvih ‘ideja'”, naglasio je.
