Dok se Pariz, kao i mnogi europski gradovi, sve češće suočava s jakim toplinskim valovima, gradske vlasti sve se više oslanjaju na drugačije rješenje. Ispod pariških ulica proteže se velika mreža podzemnih cijevi koja hladnu vodu koristi za rashlađivanje zgrada diljem grada. Sustav, koji se često opisuje kao mreža urbane hladnoće, hladi muzeje, urede, bolnice, škole i hotele, među njima i Louvre, gdje pomaže u održavanju stabilnih uvjeta za čuvanje neprocjenjivih umjetnina. Pariz ga vidi kao važan dio prilagodbe na sve toplija ljeta i smanjenja potrošnje energije. Riječ je o najvećoj mreži daljinskog hlađenja u Europi, a planovi predviđaju njezino veliko širenje do 2042. godine.
Ova podzemna revolucija tiho se odvija već desetljećima. Prvi dijelovi sustava postavljeni su još 1991. godine, no tek su nedavne rekordne temperature, koje su dosezale i do 43 Celzijeva stupnja, potaknule grad na masovno proširenje. Dok tradicionalni klima-uređaji izbacuju vrući zrak na ulice i dodatno pojačavaju efekt urbanog toplinskog otoka, pariški sustav toplinu apsorbiranu iz zgrada prenosi natrag u rijeku, nudeći tiše, efikasnije i ekološki prihvatljivije rješenje.
U samom srcu grada, u osmom arondismanu, otvaranje šahta otkriva spiralno stubište koje vodi trideset metara ispod zemlje u jedno od postrojenja za hlađenje. Prizor je nadrealan: isprepletene goleme zelene cijevi i crni spremnici kroz koje uz prodoran zvuk struji riječna voda.
- To je pomalo poput pjesme Sene - s osmijehom dobacuje Raphaelle Nayral, glavna tajnica tvrtke Fraîcheur de Paris, koja upravlja mrežom, nadglasavajući buku kompresora.
Fraîcheur de Paris, tvrtka u kojoj 85 posto vlasništva drži energetski div Engie, a 15 posto pariški javni prijevoznik RATP, preuzela je upravljanje mrežom na idućih dvadeset godina s jasnim ciljem: proširiti postojećih 110 kilometara cijevi na impresivnih 252 kilometra. Danas mreža opslužuje više od 800 klijenata, uključujući neke od najpoznatijih pariških lokacija: muzej Louvre, Grand Palais, Nacionalnu skupštinu, robne kuće, urede i hotele. No, budućnost donosi hlađenje i za najosjetljivije dijelove društva. Plan je spojiti bolnice, vrtiće, škole i domove za starije osobe, čineći grad ugodnijim i sigurnijim za život tijekom ekstremnih vrućina.
Sustav je osmišljen kao centralizirana komunalna usluga. Hladna voda iz Sene, čija je temperatura relativno stabilna, uvlači se u rashladne centrale. Tamo se njezina hladnoća, kroz proces izmjene topline, prenosi na odvojeni, zatvoreni krug vode. Ta se voda zatim ohladi na otprilike 5 Celzijevih stupnjeva i pumpa kroz podzemnu mrežu do spojenih zgrada. Unutar zgrada, ova ledena voda apsorbira toplinu iz prostora, zagrijavajući se na oko 15 stupnjeva, prije nego što se vrati u centralu na ponovno hlađenje. Toplina preuzeta iz zgrada na kraju se ispušta natrag u Seinu, uz stroga pravila koja osiguravaju minimalan utjecaj na riječni ekosustav. Primjerice, ispuštena voda ne smije biti više od pet stupnjeva toplija od rijeke.
Jedna od ključnih prednosti ovog sustava je značajno smanjenje utjecaja na okoliš. Prema podacima tvrtke, centralizirano hlađenje troši 50 posto manje električne energije i proizvodi 50 posto manje emisija CO2 u usporedbi s konvencionalnim, pojedinačnim klima-uređajima. Ujedinjeni narodi procjenjuju da su klasični klima-uređaji odgovorni za sedam posto globalnih emisija stakleničkih plinova, ne samo zbog potrošnje energije, već i zbog curenja rashladnih plinova koji su snažni agensi globalnog zagrijavanja.
- Da se sve zgrade opremaju autonomnim instalacijama, to bi postupno stvorilo vrlo značajan efekt urbanog toplinskog otoka i pridonijelo zagrijavanju grada - objašnjava Maggie Schelfhaut iz tvrtke Fraîcheur de Paris.
- Shvatili smo da ćemo, ako nastavimo širiti mrežu urbanog hlađenja, postići razinu od jednog Celzijevog stupnja niže temperature u središtu grada u usporedbi sa scenarijem širenja autonomnih instalacija. A jedan stupanj manje u centru grada je jako puno.
Ovaj je projekt usklađen s ciljem Grada Pariza da do 2050. godine postane ugljično neutralan. Mreža se još od 2013. godine napaja isključivo iz obnovljivih izvora električne energije, a novi ugovor predviđa da će gotovo 70 posto te energije dolaziti iz četiri nove, namjenski izgrađene solarne farme u Francuskoj. Zimi se koristi i tehnika "slobodnog hlađenja" (free cooling), gdje se izravno koristi hladna voda iz Sene za hlađenje server soba i drugih postrojenja koja rade cijele godine, što dodatno povećava energetsku učinkovitost. Osim ekoloških, prednosti su i ekonomske. Laurent Le Guedart, direktor za baštinu u Louvreu, koji koristi ovaj sustav još od devedesetih, ističe financijske uštede.
- Račun za energiju u Louvreu iznosio je oko deset milijuna eura 2021. godine. S rastućim cijenama energije, pokušavamo to kontrolirati što je više moguće. Imamo iznimno ambiciozne ciljeve za smanjenje potrošnje kako bismo ublažili šok rasta cijena - rekao je Le Guedart.
Slično razmišlja i Ghislain Tezenas Du Montcel, vlasnik poslovne zgrade priključene na mrežu.
- S obzirom na to da je cijena električne energije porasla, smatramo da je klimatizacija putem ove mreže sada jeftinija.
Pariški model nije nova tehnologija - sjedište Ujedinjenih naroda u New Yorku koristi vodu iz East Rivera za hlađenje još od pedesetih godina prošlog stoljeća. Međutim, razmjer, sofisticiranost i planirana ekspanzija pariške mreže čine je predvodnikom u svijetu. Uspjeh sustava, koji je korišten i za hlađenje borilišta tijekom Olimpijskih igara 2024. godine, privukao je pozornost drugih velikih gradova koji traže održiva rješenja za borbu s globalnim zagrijavanjem.
