Dana 27. lipnja 1976. godine, let Air France 139, zrakoplov tipa Airbus A300B4-203 s registracijom F-BVGG i serijskim brojem 019, poletio je iz Tel Aviva u Izraelu, prevozeći 246 putnika, uglavnom Židova i Izraelaca, te 12 članova posade. Destinacija je bio Pariz kojeg su Izraelci odabrali kao turističko odredište za njihov godišnji odmor. Avion je prije Pariza sletio u Atenu gdje je pokupio još 58 putnika. Ubrzo se ispostavilo da su među njima bili četiri otmičara, dva pripadnika Narodnog fronta za oslobođenje Palestine – Vanjske operacije i dva člana njemačke ljevičarske terorističke grupe Revolutionäre Zellen (RZ). Otmicom je komandirao Wadie Haddad poznat i kao Abu Hani koji se 1960-ih i 70-ih specijalizirao za otmice putničkih aviona kako bi skrenuo pozornost međunarodne zajednice na palestinsko pitanje. Zrakoplov nikad nije stigao do Francuske. Otmičari su ga preusmjerili do Libije i onda na kraju do Ugande gdje ih je prihvatio Titov saveznik, diktator, kanibal: Njegova Ekselencija, doživotni predsjednik, feldmaršal Al Hadji, doktor Idi Amin Dada, VC, DSO, MC, gospodar svih zvijeri Zemlje i riba mora te osvajač Britanskog Carstva u Africi općenito i Ugandi posebno i kralj Škotske - Idi Amin Dada.
Više od 100 ugandskih vojnika bilo je raspoređeno kako bi pružili podršku otmičarima nakon što je zrakoplov sletio na aerodrom Entebbe u Ugandi, a Idi Amin, koji je bio obaviješten o otmici od samog početka, osobno je dočekao teroriste. Nakon što su sve taoce premjestili u napušteni dio zračne luke, otmičari su izdvojili sve Izraelce i nekoliko neizraelskih Židova iz veće skupine putnika te ih smjestili u zasebnu prostoriju. Tijekom sljedeća dva dana, 148 talaca koji nisu bili Izraelci oslobođeno je i odvezeno zrakoplovom u Pariz.
Preostalih 94 putnika, od kojih je većina bila izraelskog podrijetla, zajedno s 12 članova posade Air Francea, nastavilo je biti držano kao taoci. Motiv otmice je bio oslobađanje Palestinaca iz izraelskih zatvora. Predstavnici izraelske vlade u početku su raspravljali o tome treba li popustiti zahtjevima otmičara ili odgovoriti silom, budući da su otmičari zaprijetili da će ubiti 106 talaca ako određeni zatvorenici ne budu oslobođeni. Na temelju obavještajnih podataka koje je dostavio Mossad, donesena je odluka da izraelska vojska izvede operaciju spašavanja. Planovi izraelske vojske uključivali su i pripremu za oružani sukob s Aminovom Ugandskom vojskom.
Akcija spašavanja dodijeljena je specijalnoj jedinici Sayeret Matkal, jednoj od najelitnijih postrojbi Izraelskih obrambenih snaga (IDF), specijaliziranoj za dubinsko izviđanje, protuterorizam, spašavanje talaca i tajne operacije iza neprijateljskih linija.
Operacija Entebbe
Zapovjednik Sayeret Matkala i vođa komandosa bio je stariji brat izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, Yonatan Netanyahu. Jedinica je krenula iz Sharm el-Sheikha i letjela međunarodnom letačkom rutom iznad Crvenog mora, uglavnom na visini ne većoj od 30 metara kako bi izbjegla otkrivanje radarom egipatskih, sudanskih i saudijskih snaga.
Izraelske snage sletjele su u Entebbe 3. srpnja u 23:00 po izraelskom vremenu, s već otvorenim vratima teretnog prostora. Budući da točan raspored zračne luke nije bio poznat, prvi je zrakoplov zamalo skrenuo u jarak.
Izraelski vojnici sa sobom su doveli crni Mercedes koji je nalikovao vozilu predsjednika Idi Amina, kao i Land Rovere koji su obično pratili Aminov automobil. Nadali su se da će tim vozilima proći sigurnosne točke bez zaustavljanja. Dok su se približavali terminalu, dva ugandska stražara, znajući da je Idi Amin nedavno kupio bijeli Mercedes, naredili su da se vozila zaustave. Prvi komandosi su u tišini likvidirali stražare pomoću prigušenih pištolja.
Jedan izraelski komandos iz jednog od sljedećih Land Rovera otvorio je vatru iz automatske puške bez prigušivača. U strahu da bi otmičari mogli biti prerano upozoreni, udarna ekipa ubrzano je krenula prema terminalu.
Tragičan završetak
Izraelci su napustili svoja vozila i potrčali prema terminalu. Taoci su se nalazili u glavnoj dvorani zračne luke, odmah uz pistu.Po ulasku u terminal, komandosi su preko megafona povikali: Svi dolje! Svi dolje! Mi smo izraelski vojnici!, na hebrejskom i engleskom jeziku. Jean-Jacques Maimoni, 19-godišnji Francuz koji je emigrirao u Izrael, ustao je i poginuo kada su ga Muki Betser i još jedan vojnik zamijenili za otmičara i otvorili vatru.
Još jedan talac, Pasco Cohen, 52 godine, također je smrtno stradao od izraelske vatre. Osim njih, treći talac, Ida Boročovič, 56-godišnja Židovka iz Rusije koja je doselila u Izrael, ubijena je od strane otmičara tijekom unakrsne vatre. Netanyahu je bio jedini izraelski komandos koji je poginuo u akciji spašavanja. Prema najčešće prihvaćenoj verziji, Netanyahu je pucao na ugandske vojnike, a zatim ga je pogodio ugandski vojnik iz tornja kontrole leta. Međutim, njegova obitelj odbijala je prihvatiti tu verziju, tvrdeći da ga je ubio Nijemac koji je zapovijedao otmičarima. Netanyahu je upucan ispred zgrade koja je bila meta napada, te je ubrzo preminuo u naručju Efraima Sneha, zapovjednika sanitetske jedinice operacije. Sama operacija bila je uspješna, a kasnije je u njegovu čast preimenovana u "Operacija Yonatan" (hebrejski: Mivtsa Yonatan).
Rani život
Yonatan Netanyahu rođen je u New Yorku 13. ožujka 1946., kao najstariji sin Tzile (rođ. Segal; 1912.–2000.) i Benziona Netanyahua (1910.–2012.), profesora emeritusa povijesti na Sveučilištu Cornell. Obitelj Netanyahu vratila se u novonastalu državu Izrael 1949. godine, kada je Yonatan imao dvije godine, te su se nastanili u Jeruzalemu.
Srednjoškolsko obrazovanje započeo je u gimnaziji Rehavia u Jeruzalemu. Godine 1963., dok je bio u 11. razredu, obitelj se ponovno preselila u Sjedinjene Države, gdje je pohađao Cheltenham High School u Wyncoteu, u saveznoj državi Pennsylvania. Tamo je bio školski kolega Reggieja Jacksona, kasnije člana Bejzbolske kuće slavnih.
Još kao srednjoškolac, Yonatan je razmišljao o životnom smislu, a u pismu iz 1963. godine zapisao je:
- Problem mladih ovdje je što su im životi siromašni sadržajem. Trebao bih u svakom trenutku svog života biti spreman pogledati se i reći – Ovo je ono što sam učinio - zapisao je introspekciju.
Vojna karijera
Nakon završetka srednje škole u lipnju 1964., vratio se u Izrael kako bi se priključio Izraelskim obrambenim snagama (IDF). Pridružio se Padobranskoj brigadi i sudjelovao u Šestodnevnom ratu (1967.) u kojem je Izrael spektakularno rasturio arapske vojske i stvorio krizu s Gazom koja traje i dan danas. Netanyahu se oženio svojom dugogodišnjom djevojkom Tirzom "Tuti" Goodman 17. kolovoza 1967. godine. Nedugo nakon vjenčanja, zajedno su otputovali u SAD, gdje se Netanyahu upisao na Harvard University. Pohađao je nastavu iz filozofije i matematike, u obje je bio izvrstan, te se na kraju prve godine našao na dekanovoj listi.
Međutim, osjećajući nemir zbog odvojenosti od Izraela, osobito dok je Izrael bio u sukobima s Egiptom tijekom Rata iscrpljivanja, 1968. godine prebacio se na Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu. Početkom 1969. godine napustio je studije i vratio se u vojsku.Do 1970. godine, Netanyahu je vodio Sayeret Matkal, a tijekom ljeta 1972. imenovan je za njezinog zamjenika zapovjednika.
Te godine zapovijedao je racijom u Siriji nazvanom Operacija Crate 3, u kojoj su oteti visoki sirijski časnici, a zatim korišteni za razmjenu za izraelske pilote. Sljedeće godine sudjelovao je u Operaciji Proljeće mladosti, u kojoj su teroristi i vodstvo skupine Crni rujan selektivno likvidirani od strane Sayeret Matkala, Shayetet-13 i Mossada.
Tijekom Jomkipurskog rata u listopadu 1973., Netanyahu je zapovijedao snagama Sayeret Matkala na Golanskoj visoravni koje su u bitci ubile više od 40 sirijskih komandosa, spriječivši njihovu raciju u središtu Golana. U istom ratu spasio je pukovnika Yossija Ben Hanana iz Tel Shamsa dok je ovaj bio ranjen iza sirijskih linija.
Nakon rata, Netanyahu je za spašavanje Ben Hanana dobio Medalju za izvanrednu službu (hebrejski: עיטור המופת), treće najviše izraelsko vojno odlikovanje. Zatim je dobrovoljno preuzeo zapovjedništvo oklopne jedinice zbog velikih gubitaka u Izraelskom oklopnom korpusu tijekom rata, naročito u časničkim redovima.
Odličan je bio na tečaju za oklopne časnike i preuzeo je zapovjedništvo nad Barak oklopnom brigadom, koja je bila razorena tijekom rata. Netanyahu je svoju brigadu pretvorio u vodeću vojnu jedinicu na Golanskoj visoravni.
