Nakon godina provedenih u zloglasnim bjeloruskim zatvorima, dobitnik Nobelove nagrade za mir Ales Bjaljacki (63) u subotu je pušten na slobodu. Borac za ljudska prava, kojeg je režim Aleksandra Lukašenka osudio na deset godina robije, oslobođen je zajedno s još 122 politička zatvorenika u dogovoru sa Sjedinjenim Američkim Državama. Njegovo puštanje označava najznačajniji korak Minska prema Zapadu u posljednjih nekoliko godina, a Bjelorusija je zauzvrat dobila ukidanje američkih sankcija na ključni sektor izvoza kalijeve soli ((potaše), važnog sastojka gnojiva.
Bjaljacki je nakon puštanja iz zatvora stigao u američku ambasadu u Litvi
Ales Bjaljacki rođen je 25. rujna 1962. u Kareliji, u obitelji bjeloruskih radnika, no obitelj se vratila u domovinu kad je imao dvije godine. Njegov put prema aktivizmu počeo je na studiju povijesti i filologije 80-ih godina, u vrijeme kad se Sovjetski Savez počeo otvarati. Tada se, kako je kasnije pisao, u njemu probudila briga za bjeloruski jezik, povijest i sudbinu naroda. Prijelomni trenutak dogodio se kad je imao 19 godina. Na putovanju po povijesnim mjestima Bjelorusije susreo je umjetnika Mikolu Kupavu.
- Kako se zoveš? - pitao ga je Kupava. - Saša - odgovorio je. - Ne, ti nisi Saša, ti si Ales - rekao mu je umjetnik.
Taj je susret, prisjećao se Bjaljacki, bio presudan. Od tog dana počeo je govoriti isključivo bjeloruski i odlučio je posvetiti život "bjeloruščini" – nacionalnoj svijesti i kulturi. Bio je jedan od osnivača pokreta koji će kasnije prerasti u Bjeloruski narodni front, organizirajući prve masovne antikomunističke prosvjede.
Bjaljacki snimljen u prosincu 2020., nekoliko mjeseci uoči uhićenja
Osnivanje 'Viasne' kao odgovor na tiraniju
Nakon što je Aleksandar Lukašenko 1996. godine ustavnim promjenama prigrabio diktatorske ovlasti, uslijedilo je brutalno gušenje prosvjeda. Stotine ljudi završile su u zatvorima. Kao odgovor na represiju, Bjaljacki je s kolegama osnovao Centar za ljudska prava "Viasna" (Proljeće). U početku je Viasna pružala pravnu i financijsku pomoć uhićenim prosvjednicima i njihovim obiteljima.
S vremenom je prerasla u najvažniju bjelorusku organizaciju za ljudska prava, koja je pedantno dokumentirala mučenja, zlostavljanja i politički motivirana suđenja. Zbog svog rada, Bjaljacki je postao trn u oku režimu.
Prvi zatvor, pa Nobelova nagrada iz ćelije
Prvi put su ga uhitili 2011. i osudili na četiri i pol godine zatvora zbog navodne utaje poreza. Optužbe je odbacio kao politički motivirane. Pušten je 2014. nakon što je u zatvoru proveo 1052 dana.
No, nije odustao. Kad su Bjelorusiju 2020. godine potresli povijesni prosvjedi protiv lažiranih predsjedničkih izbora, Bjaljacki i Viasna bili su na prvoj crti, pomažući tisućama žrtava represije. Dok su mnogi disidenti bježali iz zemlje, on je odlučio ostati.
- Znao je sve rizike. Govorili su mu da ode, ali on je rekao da je odgovoran za svoje kolege u zatvoru i da ne može otići - ispričala je njegova supruga Natalija Pinčuk.
U srpnju 2021. ponovno su ga uhitili. Dok je čekao suđenje u zloglasnom zatvoru "Valadarka", stigla je vijest koja je odjeknula svijetom: Ales Bjaljacki je, zajedno s ruskom organizacijom Memorial i ukrajinskim Centrom za građanske slobode, dobitnik Nobelove nagrade za mir za 2022. godinu. Norveški Nobelov odbor poručio je da je nagrađen "jer je godinama promicao pravo na kritiku vlasti i zaštitu temeljnih prava građana".
Sramotno suđenje i neočekivana sloboda
Suđenje Bjaljackom i njegovim suradnicima, Valentinu Stefanoviču i Uladzimiru Labkoviču, započelo je u siječnju 2023. Prizori iz sudnice šokirali su svijet: optuženici su sjedili u kavezu, s lisicama na rukama. Sudac je odbio njihov zahtjev da se suđenje vodi na bjeloruskom jeziku. Amnesty International nazvao je proces "sramotnom predstavom pravde". U ožujku 2023. osuđen je na 10 godina zatvora zbog "krijumčarenja" i "financiranja prosvjeda". U svom završnom govoru pozvao je na nacionalno pomirenje.
- Dosta je, moramo zaustaviti ovaj građanski rat. Nadam se da će moje riječi biti uslišane - poručio je sudu.
Gotovo tri godine kasnije, stigao je neočekivani preokret. U sklopu pregovora koje je vodio posebni izaslanik američkog predsjednika Donalda Trumpa, John Coale, Lukašenko je pristao pomilovati 123 politička zatvorenika. Među njima su, uz Bjaljackog, oslobođene i druge ikone otpora poput Marije Kolesnikove i Viktara Babarika.
- Oslobađanje političkih zatvorenika znači da Lukašenko osjeća bol zapadnih sankcija. Ali nemojmo biti naivni, on nije promijenio svoju politiku - poručila je oporbena liderica u egzilu Svjatlana Tihanovskaja.
Kalesnikava je predvodila masovne prosvjede protiv Lukašenka 2020., a Viktor Babariko je te godine uhićen dok se pripremao kandidirati na predsjedničkim izborima. Američki dužnosnici rekli su Reutersu da su kontakti s Lukašenkom dio nastojanja da ga se odvoji od Putinova utjecaja, barem u određenoj mjeri, što bjeloruska oporba promatra s velikim skepticizmom. John Coale rekao je novinarima u Minsku da će "prema nalogu predsjednika Trumpa, SAD ukinuti sankcije na bjelorusku potašu".
Bjelorusija je vodeći svjetski proizvođač potaše, ključnog sastojka gnojiva. SAD i EU uveli su Minsku sankcije širokog spektra nakon što je počeo nasilnu represiju nad prosvjednicima koji su se pobunili protiv spornih izbora 2020., smjestivši u zatvor gotovo sve Lukašenkove protivnike koji nisu pobjegli u inozemstvo.
Lukašenko je prije nijekao da se u Bjelorusiji drže politički zatvorenici i za te je ljude rekao da su "banditi". Još u kolovozu postavio je pitanje zašto bi trebao pustiti na slobodu ljude koje smatra neprijateljima države koji bi mogli "povesti rat" protiv vlasti. Trump je zatražio od Lukašenka da pusti na slobodu 1300 do 1400 zatvorenika koje je nazvao "taocima".
Prema podacima bjeloruske organizacije za ljudska prava Viasni, koju Minsk smatra ekstremističkom organizacijom, u Bjelorusiji je do puštanja 123 zatvorenika u subotu bilo 1227 političkih zatvorenika. Coale je rekao da je s Lukašenkom razgovarao o cijelom nizu pitanja, uključujući ruski rat u Ukrajini i situaciju u Venezueli, prenijela je bjeloruska državna agencija Belta.
